U Hrvatskoj postoje četiri pravobranitelja u četiri odvojene pravobraniteljske institucije. Osim pučke pravobraniteljice, tu su pravobranitelji za ravnopravnost spolova, za djecu te za osobe s invaliditetom. Što rade, koje su im ovlasti, koliko zaposlenih imaju njihovi uredi? To su tek neka od pitanja na koje ćemo odgovoriti kroz više tekstova na temu pravobranitelja u Hrvatskoj.
U idućim tekstovima predočit ćemo javnosti podatke iz njihovih imovinskih kartica. Također, zanimljivo će biti vidjeti i podatke iz njihovih financijskih izvješća te na što pravobranitelji troše novac iz državnog proračuna.
No, jedno od najčešćih pitanja je – zbog čega Hrvatska ima čak četiri pravobranitelja i jesu li joj potrebna?
Udruga UiO 2018. predložila jedinstveni model institucije pravobranitelja
Udruga U ime obitelji još je 2018. godine uputila prijedlog Vladi da se sve četiri institucije pravobranitelja spoje u jedinstveno tijelo.
Na taj bi se način ne samo umanjili troškovi koji su tada iznosili 25 milijuna kuna godišnje, već i povećala njihova učinkovitost.
Udruga je Vladi prvi prijedlog podnijela i godinu ranije obrazloživši ga primjerima prakse u deset zemalja članica EU.
Jedinstveni model
Prema tom modelu, sva pojedinačna pravobraniteljstva spojila bi se u jedinstveno tijelo Pučkog pravobranitelja.
U tom bi okviru, sa statusom zamjenika pučkog pravobranitelja, svoje djelovanje kao specijalizirani pravobranitelji nastavili pravobranitelj za djecu, za ravnopravnost spolova te za osobe s invaliditetom.
Na taj bi se način poboljšalo pružanje potpore, a novac bi se koristio u interesu onih kojima je i namijenjen.
>Trebaju li Hrvatskoj čak četiri pravobraniteljice?
Koncept ureda pravobranitelja
Govoreći o novcu, financijska konstrukcija ureda pravobranitelja koncipirana je kroz sredstva iz državnog proračuna. Sudeći po financijskim izvješćima, dio novca stiže i kao pomoć iz inozemstva, od međunarodnih institucija i tijela EU te “subjekata unutar općeg proračuna”.
Pravobranitelji i pravobraniteljice se biraju na osmogodišnji mandat, a izabire ih Hrvatski sabor.
Drugi osmogodišnji mandat na čelu institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova obnaša Višnja Ljubičić. Na dužnosti pravobraniteljice za djecu u trenutno je Helenca Pirnat Dragičević.
Institucija Pučkog pravobranitelja uvedena je Ustavom 1990. godine, a za djecu i za ravnopravnost spolova tek 2003. godine. Pučka pravobraniteljica u Hrvatskoj je Tena Šimonović Einwalter.
Pet godina kasnije uvedena je i institucija Pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Od početka postojanja ove institucije, na njezinom je čelu bila Anka Slonjšak.
Istek njezinog drugog osmogodišnjeg mandata trebao je biti u listopadu ove godine. Međutim, Slonjšak je razrješenje dužnosti tražila u rujnu prošle godine što je Sabor i izglasao. Darijo Jurišić, koji je bio dugogodišnji zamjenik Anke Slonjšak, jednoglasnom odlukom Sabora izabran je na dužnost pravobranitelja OSI 14. ožujka ove godine.
Pravobranitelj za djecu
Prema Zakonu o pravobranitelju za djecu, čl. 22, “Sredstva za rad pravobranitelja za djecu osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske”.
Sukladno istom Zakonu, ova pravobraniteljica ima i dva zamjenika.
Prema podacima na stranici ovog ureda, stručno savjetničke poslove u Uredu obavlja multidisciplinarni tim koji čine dvije dužnosnice i 15 savjetnica, među njima 9 pravnica, dvije psihologinje, pedagoginja, socijalna pedagoginja, socijalna radnica, logopedinja, ekonomistica, te profesorica stranih jezika i ujedno politologinja. Administrativno tehničke i računovodstvene poslove obavlja četvero službenika.
Pravobranitelj za ravnopravnost spolova
Na čelu tijela nalazi se pravobraniteljica Ljubičić.
Prema podacima na stranici pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ovaj ured, “prema Poslovniku o radu, ima Službu za stručne poslove i Službu za opće poslove”. Kako je vidljivo iz dokumenta iz 2023. godine o prijemu u državnu službu u ured ove pravobraniteljice, pravilnikom je predviđeno zapošljavanje ukupno 14 državnih službenika.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom
Na stranici pravobranitelja za OSI, jasno su istaknute njegove nadležnosti.
“U slučaju kršenja prava osoba s invaliditetom, pravobranitelj je ovlašten: tražiti očitovanja, obavještavati, predlagati mjere, davati preporuke, upozoravati i zahtijevati izvješća o poduzetom.”
Prema Pravilniku o unutarnjem redu, ova institucija ima pravobranitelja i dva zamjenika. Ured zapošljava i 21 državnog službenika.
>Tko će i kada postati novi pravobranitelj osoba s invaliditetom?
Pučki pravobranitelj
I ovaj ured, kako stoji na njegovoj stranici, “može dati preporuke, mišljenja, prijedloge i upozorenja državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima, a u skladu s posebnim zakonima i pravnim i fizičkim osobama”.
Prema njegovom Pravilniku o unutarnjem redu, u Uredu pučkog pravobranitelja zaposlen je čak 91 državni službenik i jedan namještenik.
Državni dužnosnici bez ovlasti?
Promatrajući ovlasti pravobranitelja, kao i njihovu dosadašnju praksu, ona se gotovo u potpunosti zadržava samo na formalnoj razini. U dosadašnjim (čestim) kontaktima, iz odgovora na naše upite jasno se iščitava njihova ideološka obojenost.
Većinu odgovora u suštini svode na ‘skidanje’ odgovornosti i nadležnosti (koju, realno, niti nemaju) te izdaju mišljenja i preporuke koje i nisu obvezujućeg karaktera.
Ipak, važno je istaknuti da je riječ o osobama koje su državni dužnosnici. Osobama koje (ideološki sugestivno) oblikuju javno mnijenje, iako to pobija navodna neovisnost institucija kojima su na čelu.
Politika ih bira, a ne smiju biti politički usmjerene. Ili barem ne bi trebale biti.
Sveukupno gledajući, broj zaposlenih državnih dužnosnika u ovim institucijama nipošto nije zanemariv. Stoga prijedlog udruge U ime obitelji itekako ima svoje uporište i logičan argument za racionalizaciju troškova svođenjem ovih ureda na jedinstveni model upravljanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
