Ribić najavio prosvjede 1. svibnja ako pregovori oko ZOR-a zapnu

Vilim Ribić, čelnik Matice hrvatskih sindikata najavio je danas mogućnost novog prosvjeda u slučaju ako pregovori oko novog zakona o radu ne uspiju. Na novinarski upit znači li to da će izaći na ulicu, Ribić je potvrdio izjavivši da misli da će na međunarodni praznik rada, 1. svibnja doći do prosvjeda.

Ribić tvrdi da su sindikati tražili prijevremene izbore prije od Tomislava Karamarka i HDZ-a te, napominje kako sindikati ne podržavaju HDZ jer misle da oni vode istu ekonomsku politiku kao i SDP.

“Ideja o prijevremenim izborima je dobra jer otvara nove nade i nove kombinacije,” smatra Ribić i dodaje da će, čak i ako SDP ponovno dobije izbore, puno toga se promijeniti.

“Netko će morati odgovarati zašto je došlo do prijevremenih izbora. Drugo, promijenit će ljudi na nekim ministarskim mjestima, gdje su neke osobnosti i karakteri prepreka uspješnom funkcioniranju, a moguće su i nove koalicije. Bitna je promjena, da se nešto novo događa jer Hrvatska više ovako, ne može s ovim ljudima koji razaraju temeljne vrijednosti na kojima ova zemlja treba počivati,” rekao je Ribić na današnjoj konferenciji za novinare posvećenoj “pripremi terena za novo smanjenje plaća u javnim službama”.

Ribić tvrdi da Ministarstvo rada i ministar rada Mirando Mrsić žele umanjiti dodatak na osnovicu u sporazumu za plaće u javnim službama jer misli da sporazum o osnovici navodno predstavlja “neodrživu razinu materijalnih obveza Vlade RH prema 260 000 zaposlenih u javnim i državnim službama.”

“Kao prvo, to je čista neistina. Osnovica za plaće u javnim i državnim službama je zamrznuta tim sporazumom, Porast se predviđa tek kada gospodarstvo doživi oporavak veći od 2 posto tri uzastopna tromjesečja,” objašnjava Ribić i dodaje da su 2009. pristali na smanjenje osnovica od 6 posto s obavezom da im se vrati kada gospodarstvo izađe iz krize. Dodaje su s “Kukuriku” vladom 2012. obveze vlade prema zaposlenicima odgodili zbog teške gospodarske situacije, a da danas nekima smeta da ikada dođe do povećanja plaća u javnim službama i državnim službama.

“Problem je što sporazum najavljuje povećanje plaća nekada kada bude dobro i to je razlog da Vlada i Mirando Mrsić razmišljaju zakonom ukinuti taj sporazum. Kad se zakonom ukidaju ugovori to je civilizacijski sumrak to jest divljaštvo. Ugovori se ne mogu raskidati kada se radi o nabavci automobila, ali kad je riječ o cijeni rada, onda se mogu raskidati bez ikakvog problema,” upozorio je Ribić.

“Ukidanje tog sporazuma zakonom je neustavno i protiv međunarodnih konvencija,” ocijenio je Ribić.

Makroekonomist Matija Kroflin iz Sindikata znanosti smatra da Hrvatska nije izuzetak kada se priča o rashodima na zaposlene u obrazovanju.

“Kada se gleda razina za izdvajanja za obrazovanje, vidi se da je Hrvatska 2010. godine za visoko obrazovanje izdvajala 0.78 % BDP-a. Niže izdvajanje je imala jedino Bugarska. Ako se gledaju sve tri razine, dakle uključujući predškolski odgoj, osnovnu i srednju školu i obrazovanje starijih dolazi se do podatka da je 2010. Hrvatska izdvajala 4.27 posto BDP-a i niža izdvajanja u EU su imali samo Češka, Slovačka, Bugarska i Rumunjska,”objašnjava Kroflin.

Kroflin tvrdi da se radi većinom o troškovima za zaposlene i tu se dolazi do zaključka da su osobe s visokom stručnom spremom najslabije plaćene upravo u sustavu obrazovanja. Prosječna plaća za osobu s VSS-om u obrazovanju 2012. je 9. 501 kuna bruto dok je u financijskim djelatnostima 16.805 kuna.

“Ulazak kvalitetnih ljudi u sustav obrazovanja je vrlo demotiviran. Zašto bi netko tko je završio fakultet tehničkog ili društvenog smjera bio profesor ako se može zaposliti u duhanskoj ili IT industriji i imati daleko veću plaću,”pita se Kroflin i dodaje kako je stopa zaposlenosti u Hrvatskoj katastrofalno niska.

“Čeka se rast investicija u okruženju, a jedino čime se potpredsjednik vlade Branko Grčić može hvaliti je da s vremena na vrijeme tendencija pada BDP-a donekle uspori,” smatra Kroflin.

Upozorio je i na problem deflacije koji se ne shvaća dovoljno ozbiljno.

“Na prvu ruku se možda ne čini loše kada padaju cijene, ali to može biti vrlo pogubno za ekonomiju. Kada cijene padaju ljudi odgađaju potrošnju misleći da će cijene u budućnosti pasti još više. Potrošnja pada, investitori očekuju da će cijena strojeva biti jeftinija i odgađaju investicije. Cijene padaju, profitne marže se smanjuju, proizvođači prilagođuju količine svojih proizvodnje. S padom proizvodnje dolazi do otpuštanja i raste nezaposlenost. Ukoliko se cijene smanjuju, smanjuje se i prihod BDP-a, proračun se sporije puni,” objasnio je Kroflin.

Ribić tvrdi da posljedice deflacije mogu biti zastrašujuće.

“Deflacija je posljedica izostanka odgovarajuće potražnje. Ako nema odgovarajuće potražnje nema ni perspektive. Ljudima se smanjuju plaće gube posao i ne mogu naći novi posao. Udara se na cijenu rada, slabe se sindikati, uništavaju se kolektivni ugovori , raspada se socijalna država. To je put kojim trenutno putujemo,” rekao je Ribić koji je izjavio da će predložiti sindikatima zahtjeve za povećanje plaća.

Ribić smatra ekonomskim imperativom povećanje potrošnje i potražnje u zemlji što može biti moguće samo povećanjem dohodaka stanovništva.

“Ima li novaca? Ima, kad se pokrene proizvodnja i kada država odigra svoju ulogu. Država je sada pasivna i bavi se pitanjem deficita i javnog duga. To je krivo. To ne mogu biti ciljevi ekonomske politike već instrumenti. Cilj ekonomske politike treba biti proizvodnja i treba biti porast zaposlenosti. Ne uklanjati deficit kada smo u krizi nego kada izađemo iz krize. Hrvatski javni dug ostavlja prostora zaduživanja u funkciji rasta javne proizvodnje. On je manji od svih drugih javnih dugova u mnogim drugim europskim zemljama i nije prijetnja. Prosječni javni dug u Europi je 90 posto, a u Hrvatskoj trenutno 60 posto. Vrijeme je za promjenu ukupnog smjera i politike,” zaključio je Ribić.