Urednički komentar: Slučaj slavonske obitelji Markić otkriva prilično toga o hrvatskom mentalitetu i malo toga o muljažama u dodjeli zemljišta

Ðakovo, 3.7.2015. - Èlanovi obitelji Markiæ iz Ðurðanaca pokraj Ðakova danas su s više od 140 krava krenuli prosvjedovati u centar Ðakova, no policija ih je zaustavila na ulazu u Pisak Ðakovaèki, rubni dio Ðakova. foto HINA / mm

Prosvjedi seljaka, bili masovni ili pojedinačni, su ili simpatični, ili nesimpatični u medijskom prostoru. Kad se organiziraju u vrijeme vladavine HDZ-a, onda su simpatični. U vrijeme velikih prosvjeda protiv ministra Čobankovića traktori su bili na cestama, a popularan je bio hit nekog lokalnog slavonskog baje na harmonici koji je pjevao: “Imao bih da sam krao”.

Kad se prosvjeduje traktorima protiv ministra Jakovine, onda se radovito ističu cijene traktora koji koštaju stotine tisuća kuna, poljoprivrednici koji voze skupe mercedese kupljene novcem od poticaja, a redovito se zbrajaju štete po image Hrvatske koja je blokirana seljačkim traktorima u vrijeme turističke sezone.

Ovih dana u Hrvatskoj je u žižu javnosti došla obitelj Markić iz Đurđanaca, sela uz cestu Đakovo – Vinkovci. Njihov prosvjed nije masovan ljudstvom ni traktorima, nego – stokom. Smatraju da su zakinuti na natječaju za dodjelu u zakup državne zemlje koji je provela Agencija za poljoprivredno zemljište. Markići su dotjerali stoku u Zagreb, a nakon što se ministar Jakovina  oglušio, započeli su ispred Ministarstva poljoprivrede štrajk glađu (braća Zoran i Goran). Jakovina ih ni tada nije primio, a nakon toga posjetila ih je predsjednica Grabar – Kitarović, koja je nakon toga nenajavljeno otišla k Jakovini u ured. Jakovina se nakon kratkog, ali burnog sastanka ispričao što mora otići jer ga zove premijer na hitan sastanak. Drugim riječima, prema braći Markić ministar Jakovina primijenio je taktiku zvanu “lav”, a prema predsjednici taktiku zvanu “zec”.

Tko je zapravo obitelj Markić?

Obitelj Markić je, prema mnogim uvriježenim kriterijima, obitelj čudaka. Neobično za hrvatsku demografsku sliku, otac i glava kuće Stipo ima 12-ero djece, a sin Zoran jedini od njih ima potomke – petero djece. Neobično za slavonski mentalitet, prema kojem roditelji u biti ne žele da im se djeca bave poljoprivredom, Markići su joj svi posvećeni na ovaj ili onaj način. Za sebe kažu da se bave poljoprivredom otkad znaju za sebe. Svi su čuvali krave i ovce odmalena, a dvije sestre uspješno studiraju agronomiju. Za razliku od nekih koji su se “zaletjeli”, Markići se nisu zaduživali kreditima i sve strojeve kupuju gotovinom.

Ovo im nije prvi prosvjed

Markićima ovo nije prvi prosvjed. 2011. odlučili su se iz sličnog razloga na radikalan i neviđen potez. Pred općinu Semeljci dotjerali su tada 300 krava, nezadovoljni zbog odluke općinskog načelnika što im je nakon dugogodišnje obrade oduzeo 60 ha državne zemlje. Danima su tamo uredno hranili stoku i brinuli o njoj. Bio je to način pritiska na općinu, za semeljačkog načelnika gorka pilula, za stočarsku i druge inspekcije te ostale nadležne službe nesvakidašnja situacija, a za javnost neviđena predstava!

Prosvjed s 300 krava pred Općinom izbacio je tada Markiće u medijsku orbitu, a obitelj je, braća, sestre i otac Stipo, u tih pet dana i noći pod vedrim nebom složno i uhodano hranila i napajala stoku, spavala na otvorenom, davala izjave, prozivajući Općinu i načelnika da bez dotad obrađivane zemlje ne mogu hraniti krave, da se zemlja dijeli po stranačkom i drugim ključevima, a spominjale su se i prijave DORH-u, USKOK-u…

“Rat” je prekinuo tadašnji ministar Čobanković, koji im je rekao kako su u pravu i da će slučaj biti riješen u njihovu korist. Kad su se kamere ugasile, sve je ostalo po starom.

Dobili više zemlje, ali neobrađene

Ovoga puta obitelj Markić prosvjeduje iz sličnog razloga: agencija im je dodijelila 184 ha nove zemlje u zakup na 10 godina, ali oduzela 37 ha koje već dugo obrađuju. Iako su dobili više, oni tvrde kako je ta zemlja neobrađena i treba uložiti mnogo novca u krčenje jer tu zemlju treba dovesti u red i nije im jasno zašto im je oduzeta zemlja koju obrađuju već godinama. Ukazuju, čini se opravdano, da je u pitanju korupcija ili dodjela državne zemlje preko stranačkih, rođačkih ili “pitajbogakakvih” veza. Đakovački gradonačelnik Vinković i ministar Jakovina, kao i tada semeljački načelnik Lončarević, tvrde kako je sve transparentno. U Hrvatskoj je i inače sve transparentno dok se ne dokaže suprotno.

Jedan od braće Markić, Zoran, kaže kako im je žao što su u metropoli napravili kaos, ali da drugog izbora nisu imali. Sigurno, da bi netko odvezao u Zagreb nekoliko desetaka grla stoke i odlučio se na štrajk glađu, mora biti ili veliki manipulator, ili zaista povrijeđen u svojim pravima i dostojanstvu. Markići se ne čine kao manipulatori, nego baš suprotno – iskreni vrijedni ljudi koji vole raditi svoj posao – hraniti i uzgajati stoku, i živjeti od toga. Kako bi to što bolje radili, potrebna im je zemlja na kojoj će uzgajati hranu. Država im je to omogućila, ali očito ne do kraja pravedno.

Kakvim se pokazao hrvatski mentalitet?

No, Hrvatska kao Hrvatska. Odmah krenu podjele. Moraš se svrstati. Ili si za ili si protiv. Ili si za braću Mamić, ili si protiv. Ili si za Markiće, ili si protiv. Odmah su se našli dežurni pametnjakovići koji su se javili s pričama: pa što ti Markići hoće, nikad im nije dosta. Dobivaju državnu zemlju i još na to dobivaju poticaj. Imaju milijune. Tome su se prikrpile priče o seljacima koji voze mercedese kupljene od milijuna poticaja, a polja su im zapuštena (na vlasti je SDP pa su takve priče dobrodošle).

Najdalje je otišao komentator Jutarnjeg lista Boris Vlašić koji je iz svoje fotelje i klimatiziranog ureda napisao kako se Markići služe jeftinim ucjenama i žele državnu zemlju, koja nije njihova, koja nije ničija, i sad ti nekakvi Markići žele prigrabiti i brzo se obogatiti. “Ono što je nejasno je odakle u čovjeku izvire taj osjećaj da tuđu zemlju smatraju svojom samo zato što je državna i zato što su je do sada koristili. Toliko svojom da prijete da će se ubiti izgladnjivanjem ako je ne dobiju.”, piše Vlašić i u “slučaju Markić” nalazi motiv da lamentira kako se oni bogate na novcu poreznih obveznika koje dobivaju kroz poticaje, kako radnici crnče u tvornicama za minimalac, a oni dobivaju milijune i kako im nikad nije dosta zemlje, nego hoće još i još, ne prezajući ni od štrajka glađu.

Komunistički mentalitet u seljaku uvijek vidi kulaka

Stavovi onih koji negoduju protiv zakinutih Markića uglavnom se mogu svesti na komunistički mentalni sklop “radnika i poštene inteligencije” koji seljake uvijek smatraju nevjerojatno bogatim kulacima . Nekad je to bila količina zemlje koju je trebalo oduzeti, nacionalizirati ili podijeliti “bezemljašima”, danas su to skupi traktori i kombajni. Valjda bi se 200 ha zemlje trebalo raditi s “malim 533 fergusonom” ili eventualno malo jačim legendarnim “558”. Traktor s klimom i radiom? Strašno! Kulacima nikad dosta.

U taj sklop uklapa se i priča kako Markići imaju previše zemlje! Tipično komunistički i socijalistički kada se znalo koliko tko smije imati. Baš kao što je prije 2 godine Nada Čavlović Smiljanec govorila kako u Hrvatskoj ima previše kafića i kako neke treba zatvoriti, tako i sada neki govore kako Markići imaju previše zemlje. I to u Slavoniji, gdje ima na hektare neobrađene zemlje. Na koje se, priča se, dobivaju i poticaji. Uostalom, kad bi ta teza i bila točna, zašto se Markići bune ako su dobili više, a ne manje zemlje? 184 ha je više od 37 ha! Uostalom, tko će odrediti koliko je zemlje dovoljno? Zašto Markići ne smiju imati 1000 ha, a Todorić, Pipunić ili Osatina smiju? “Nije nepravda u nejednakosti, nego u jednakosti”, kaže F. Nietzsche.

U oči bode i tvrdnja da je zemlja državna, odnosno ničija. Kao prvo, nema ničije zemlje, a kao drugo, uvijek je pitanje kako je postala državna. Uostalom, na nju se plaća zakup.

Simptomatična je, naime, rečenica jednog od braće Markić, Zorana, koji je za tportal.hr rekao: “Bavimo se zemljom otkad znamo za sebe. To nam je ušlo u krv. Naš je dida za vrijeme Jugoslavije imao preko 100 hektara zemlje koju mu je država oduzela.”

Ova rečenica govori mnogo onima koji smatraju da su Markići pohlepna obitelj koja bi uzela državnu zemlju i na njoj ubirala poticaje. Seljacima su komunisti oteli zemlju i nacionalizirali je. Da nisu, oni bi napredovali kao poljoprivrednici i danas bi imali tko zna koliko zemlje i kapitala, naravno, ako bi bili vrijedni. U suprotnom, država im danas daje u zakup zemlju koja je nekad možda bila njihova.

Pametna država Markiće bi držala kao kap vode na dlanu

Svakako da muljaža oko poticaja i obrade zemlje ima, ali to se očito ne tiče Markićevih, nego onih kojima je zemlja dana preko političkih i nepotističkih veza. Markićima se, kao i mnogim drugim seljacima, prigovara kako iskorištavaju poticaje, potpore i državno zemljište do kojeg se navodno lako i jeftino dolazi. Međutim, očito je da ništa ne rade protuzakonito. A ako je to loše, onda treba mijenjati zakon. Ako je način isplate poticaja po površini, a ne po prinosu loš, treba promijeniti zakon. Ako je način dodjele državnog zemljišta loš, treba promijeniti zakon. To barem nije teško. Ali onda ne bi ostali zakinuti oni koji se muče i rade posao u kojem nema ‘svetka ni petka’, nego oni koji te potpore iskorištavaju. Jer po Slavoniji ionako kruži priča da vlasnik zemlje ili onaj tko je uzeo u zakup, zna pokupiti poticaj i dati ju u podzakup.

[FB]

U ovom kontekstu nije važno čija je to nekad bila zemlja, nego to da u Hrvatskoj postoji brojna obitelj koja se bavi poljoprivredom, koja to voli i koja ljubav prema svojem poslu uspoređuje s Messijevom ljubavlju prema nogometu.

Tako brojna obitelj mogla je živjeti od socijalne pomoći i dječjeg doplatka, a otac obitelji mogao je sjediti pred lokalnom trgovinom, piti pivo i kukati kako je ova država nepravedna jer je puna lopova.

Umjesto toga, bave se poslom u kojem nema godišnjeg, nema blagdana i nema gledanja sapunica jer baš u to vrijeme treba nahraniti stoku. ‘Da nemamo krava, mi bismo poludjeli, što bismo radili?’ pita Markić i kaže da je znao da će ovako biti, otišao bi u Australiju.

Pametna država ovakve obitelji držala bi kao kap vode na dlanu. Jer, rekao je navodno Franjo Josip kad je tijekom svoje vladavine posjetio Donji Miholjac: Bogat i složan seljak znači bogatu i složnu državu.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: fah