Na današnji dan 3. studenog 1991., u vrijeme najžešćeg rata sa Srbijom, iz Zbora narodne garde razvile su se Oružane snage Republike Hrvatske što je službeni naziv za Hrvatsku vojsku. Došlo je do preimenovanja jedinica Zbora narodne garde, a pridružene su joj i različite postrojbe koje su do tada ratovale protiv Srba kao HOS, dragovoljačke postrojbe, razne lokalne jedinice koje su branile svoje domove, dijelovi postrojba MUP-a, te slavne gardijske postrojbe.
Hrvatska vojska je prerasla u nepobjedivu vojnu silu na ovim prostorima i od prosinca 1991. dobila sve bitke protiv Srba, oslobodila cijeli okupirani teritorij i porazila srpsku vojsku i u Hrvatskoj i u BiH. Pojedine bitke kao bitka za Vukovar, Bljesak 95, Oluja 95 i druge uče se na brojnim vojnim učilištima diljem svijeta kao primjeri vojne hrabrosti, taktike i znanja.
Smrću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška, pobjedom „crvene koalicije“ 2000., kao i nasilnim umirovljenjem ratnih generala-heroja od strane bivšeg predsjednika Stipe Mesića (koji je izazivao brojne afere u dogovoru sa SDP-HNS osovinom vlasti), omalovažavanjem branitelja te politizacijom pitanja vojske poput služenja vojnog roka, podobnosti i drugih došlo je do slabljenja pobjedničke ratne Hrvatske vojske.
Međunarodne prilike, odlazak Stipe Mesića s političke scene, poraz „crvene koalicije“ i ulazak u NATO savez dovodi do ponovne potrebe restrukturiranja i jačanja Hrvatske vojske, koja posljednjih godina ponovno jača i ostaje garancija – slobode Hrvatske i hrvatskog naroda.
Strateškim dokumentima obrane Oružanim snagama Republike Hrvatske povjerene su četiri temeljne misije:
zaštita suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, obrana Republike Hrvatske i saveznika što uključuje zaštitu zračnog prostora RH, zaštitu akvatorija pod nadležnošću RH, obavještajne djelatnosti, protokolarne zadaće, potporu zemlje domaćina savezničkim snagama, traganje i spašavanje, odvraćanje potencijalnog agresora te obrana RH uključujući pozivanje na članak V. Sjevernoatlantskog ugovora, obranu članica NATO saveza;
sudjelovanje u operacijama odgovora na krize u inozemstvu što se odnosi na mirovne operacije, osim humanitarnih operacija. Obuhvaćaju operacije potpore miru, održavanja mira, nametanja mira i druge;
sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja kao obrambena diplomacija, regionalne inicijative, nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti;
pomoć civilnim institucijama u zemlji – pomoć civilnim vlastima, pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara, pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te proliferacije oružja za masovno uništenje, pomoć civilnim institucijama izvršenjem ostalih nevojnih zadaća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
