Agoniju ljudi u Hudoj jami možemo samo naslućivati

Tribina s projekcijom video zapisa Huda jama ( strogo čuvana tajna ) održala se 9. lipnja s početkom u 19 sati u „Dvorani Vijenac“ Nadbiskupskog pastoralnog instituta na zagrebačkom Kaptolu. Sudjelovali su dipl. iur. Zdravko Vladanović, slovenski istraživač arhiva Roman Leljak, dr. sc. Zvonimir Šeparović, viktimolog te prof. dr. Josip Jurčević, povjesničar.

Točno na današnji dan prije 70 godina dogodio se veliki zločin komunističkih vlasti ne samo vezanih za Hudu jamu na slovenskom području, već i šire.

Na početku je sve prisutne pozdravio i uveo u temu Zdravko Vladanović te najavio projekciju videozapisa koji je prikazao mučne i uznemirujuće sadržaje. Naime, prikazan je proces iskopavanja posmrtnih ostataka ljudi koji su u mjesecu svibnju 1945. završetkom II. svjetskog rata, završili u nemilosrdnim rukama komunističkog režima. Agoniju tih ljudi od kojih su mnogi bili i živi zakopani, možemo samo naslućivati.

Potresno pismo majke svojem nerođenom djetetu prije partizanskog pogubljenja u Hudoj jami

U tom kontekstu je preuzeo riječ slovenski istraživač arhiva Roman Leljak, koji govori o svim strahotama te masovnim likvidacijama, također osvješćuje te mučne trenutke u periodu od živog zakapanja do smrti žrtava. Spomenuo je i vlastitu knjigu “Sam protiv njih”, gdje je opisao tajne jugoslavenskog režima i izrazio želju o skorašnjem prijevodu i na hrvatski jezik,s obzirom da je bitno rasvijetliti povijesnu istinu o tom razdoblju.

Slovenski publicist Leljak pročitao je pismo ubijene mlade žene Ivanke Novak Škrabec koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, a napisala ga je svojem nerođenom djetetu, prije no što su nesretnicu bez suda i presude bacili s ostalima u mračno okno Hude jame. Do pisma je nekako došla i sačuvala ga njezina sestra koja je s njom bila u koloni, ali se uspjela spasiti.
Pismo prenosimo u cijelosti:

Još nekoliko sati i bit će kraj mojem životu.
Oh, zbogom, Majko od Žalosti, Mati moja!
Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin.
O, dijete moje, moj nježni anđele! Kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo.
O, dijete moje, moj nježni, bijeli cvijete!
Nikada ne ću vidjeti tvoje bijele ručice; nikad mi ne ćeš uzvratiti sladak zagrljaj.
Nikada te neću moći stisnuti na svoje srce, premda si tako blizu.
Nikada, dijete moje!
Negdje u zagrljaju šume naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.
Moja usta ni kad ti neće pjevati pjesme u koljevci, sama ću biti tvoja postelja, iako hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti voljenu uspavanku. Oh samo mirno spavaj, dijete moje, blizu si moga srca koje te silno voli; na žalost, iako te ljubi, iz ruku smrti, koja i tebe čeka, ne mogu te spasiti.
Samo mirno spavaj!
Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati, kao i ja u mislima s tobom. I tad će biti kraj stradanja i muke, naše borbe.
Skupa ćemo k Bogu.
Kad sam te prvi put oćutjela, osjetila sam tvoj nemir. I počela sam sanjati, kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te poškropi krsna voda. Na žalost, oblit ćete moja krv. Krvlju majke pune ljubavi bit ćeš kršteno.
Gledala sam te i vidjela kako se Krist u hostiji prvi put priklanja k tebi. Na žalost, moje će tijelo ubrzo biti ciborij, a ti, moje dijete, hostija u njemu. Iz moojeg cibotrija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje božansko srce…
Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele, ondje ću vidjeti tvoje lice, i ti ćeš ondje prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovoriti riječi: ‘O, Mama’.

Zvonimir Šeparović: Molim vas da minutom šutnje odamo počast svim žrtvama komunističkog režima

U daljnjem izlaganju dr. Šeparović u negativan kontekst stavlja komunistički totalitaran režim te Josipa Broza Tita, a ističe da svakako dolazi vrijeme njihove osude u društvu.

Biskup Košić: Nikad ne smijemo postati zločinci već dobročinitelji

Mons.dr. Vlado Košić je naveo primjer svetoga Maksimilijana Kolbea koji je također preminuo u velikoj agoniji. Međutim, razlika je, kako ističe biskup Košić, da je sveti Maksimilijan žrvovao svoj život za bližnjega vlastitim izborom, za razliku od žrtava u Hudoj jami čiji izbor to nije bio. Također ističe da zakonodavna vlast mora educirati mlađe naraštaje kako bi se otkrila prava istina, a ne prešućivati je  kao do sada.

Jurčević: totalitaristički komunistički režim najgori oblik diktature na ovim područjima

Josip Jurčević se sa povijesnog aspekta nadovezao na prethodne goste te istaknuo da je „totalitaristički komunistički režim najgori oblik diktature na ovim područjima“ ističe također da „Bleiburg nije završio 1945. ,već još traje“. Također poziva sve da „izađu iz vlastitih Hudih jama“, što objašnjava situacijom u zemlji, sve većom emigracijom uzrokovanom lošom klimom u zemlji u svim segmentima života, osobito za mlade ljude.

„Potomci komunističkih struktura danas vladaju Hrvatskom“, rekao je Jurčević.

Za kraj je publicist i domoljubni djelatnik g. Damir Borovčak zaključuje da je premali interes u medijima za tu temu te je slab ili nikakav odaziv vodeće političke garniture na ovakve skupove.

U inicijativi za rasvjetljavanje povijesne istine uručio je gostima-predavačima svoje djelo: “Maceljska monografija“ u kojoj opisuje zločine komunističkih struktura.

Ta gesta je popraćena gromoglasnim pljeskom. Time se tribina i ujedno privela kraju uz daljnju najavu predstojećih događanja iz kojih je evidentno da će se i dalje raditi na rasvjetljavanju povijesnih istina.

Izvor: narod.hr
Photo: narod.hr