Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnog režima 21.kolovoza se na Groblju mira na Bilima služila sveta misa te je održana komemoracija za sve žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata. Svečano misno slavlje ispred crkve sv. Josipa, predvodio je mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, prenosi grobljemira.info.
„Istina nema alternative, jer istina dovodi do pravde, a učvršćuje mir. Dokle god povijest počiva na neistinama i mitovima, na jednostranom pogledu na stvarnost, budućnost počiva na klimavima nogama. Kako bismo bili korak bliže istine Europski parlament je 2008. godine donio rezoluciju kojom je pozvao sve svoje članice na obilježavanje Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, komunizma, nacizma i fašizma“, naglaso je biskup Palić svojoj propovijedi, te je zaključio kako je: „Moralna dužnost svih nas boriti se za istinu i očuvati spomen na ubijene.
Obilježavanju obljetnice nazočili su predstavnici crkve u Hrvata, dužnosnici Hrvatskog narodnog sabora, izaslanstvo Republike Hrvatske, izaslanstvo vojvođanskih Hrvata, izaslanstva udruga i hrvatskih zajednica iz inozemstva, predstavnici društvenog, kulturnog, političkog i gospodarskog života Bosne i Hercegovine, predstavnici udruga proisteklih iz domovinskog rata i brojni drugi gosti.
„Drago mi je da danas možemo s ponosom nakon osam godina što smo postavili kamen temeljac svjedočiti da imamo obrise Groblja Mira na Bilima. Ja sam presretan da svi oni koji su sumnjali da ćemo mi nakon kamena temeljca doći do ove razine i napraviti jedno posebno mjesto sjećanja da sve žrtve Domovinskog rata, Drugog svjetskog rata i poraća na jednom mjestu, svih Hrvata i ne samo Hrvata BiH i jedne i druge strane granice BiH i Hrvatske.
Od Posavine, Središnje Bosne i naše Hercegovine. Danas možemo svjedočiti da smo na pravom putu, a čuli smo puno riječi u ovih osam godina a najznačajnija od svih njih koju smo kazali i sa ove govornice i sa mnogih drugih govornica je da smo dali doprinos da se skine veo šutnje o žrtvama križnog puta.
Zbog toga danas s ponosom možemo gledati u oči one malobrojne preživjele koji mogu svjedočiti o ovome Križnom putu. Jasno je da ih je svaki dan sve manje. Upravo na tragu onome što gradimo ovdje na Groblju Mira razmišljamo o svojoj budućnosti“, istaknuo je dr. Čović. Jednostavno, svaki zločin je samo zločin i mora se na takav način vrednovati. Nastojat ćemo imati vrlo brzo, uz deset godina, ovdje postaviti desetak tisuća križeva koji će svjedočiti o svima onima koji su nastojali zaboraviti i na neki način prikriti sve ono što se događalo prije osam desetljeća“, kazao je predsjednik Čović.
Posebna zahvala oko organizacije, izgradnje i održavanja Groblja mira upućena je članovima Odjela za Drugi svjetski rat i poraće, članovima udruge Mir International i članovima svih Povjerenstava za popis žrtava Drugog svjetskog rata I poraća. Još nas mnogo posla čeka ali su vidljivi obrisi zajedničkoga rada.
Po završetku komemoracije, izaslanstva Hrvatskog narodnog sabora, Republike Hrvatske, Udruge Blajgurški vod i Macelj 45, te Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH su položila vijenac i svijeće svim žrtvama totalitarnih režima. Nakon njih svijeće i cvijeće položili su ostale udruge i izaslanstva.
Misno slavlje pratio je Mostarski tamburaški orkestar (Bijelo Polje, Buna, Cim, Ilići, Kruševo i Rotimlja) na orguljama je svirao profesor Drago Soldo. Pjevao je mješoviti zbor iz Kruševa. A posebno lijepo prihvaćene su skladbe u uvodnom dijelu koje su izveli: skladba To je zemlja dide moga u izvedbi Marte Bevanda, skladba Dođi da vidiš u izvedbi Jakova Leko, skladba Croatio iz duše te ljubim u izvedbi Dominika Čule.
Himnu Hrvata pjevala je Gabrijela Kordić, skladbu Bijeli križ izveo je Miran Pušić, Vivat Croatia otpjevao je Stipe Gabrić i na koncu Dajem ti srce zemljo moja u izvedbi Gabrijele Kordić. Voditelj programa bio je Marinko Karačić.
Prilikom obilaska križeva vidjelo se mnoštvo upaljenih svijeća. Onima koji nisu mogli pronaći križeve pomoglo se putem tražilice na portal grobljemira.info gdje uz svako ime stoji u kojem je polju, redu i na kojem mjestu. Zatekli smo jednu stogodišnjakinju iz Uzarića koja je došla zapaliti svijeću svome suprugu koji je ubijen 1945. godine.
Također jedna starica od 78 godina govorila je kako joj je otac zadnji put viđen kod Dravograda i nikad ništa o njemu saznala nije, a njoj je tada bilo tri godine kada je nestao. Prvi put mu ima gdje upaliti svijeću uz upisano ime. Groba nema, ali ima znamen križa na kojem je uklesano ime, dostojanstven spomen i sjećanje na sve poginule, ubijene a najviše nestale žrtve Drugog svjetskog rata i poraća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
