Budimir Lončar tvrdi da je desetljećima prijatelj sa Sorosem, a pisac njegove biografije – Tvrtko Jakovina – Sorosev je stipendist

Foto: fah, montaža narod.hr

Jedan od najvažnijih komunističkih političara u vrijeme polustoljetne diktature, Hrvat Budimir Lončar, dao je ovog vikenda veliki intervju za Jutarnji list. Život komunističkog lidera i jednog od najvažnijih ljudi totalitarne Jugoslavije od 1945. do njenog krvavog raspada u agresiji Srbije i JNA, partizanske nasljednice, na Hrvatsku i danas je pun upitnika i pitanja na koje hrvatska javnost nikada nije dobila odgovore. Kao i za većinu komunističkih djelatnika koji su preko noći 1990. nakon raspada ovih zloćudnih diktatura diljem svijeta, postali ‘demokrati i borci za ljudska prava’.

Budimir Lončar – čovjek koji je osudio Hrvatsku kasnije postao savjetnik dvojice predsjednika iste države

Sličan stav zauzima i kontroverzni povjesničar Tvrtko Jakovina u knjizi pretencioznog naziva: „Budimir Lončar – od Preka do krova svijeta“.

Zanimljiv je i popis ljudi koji su bili na predstavljanju ove knjige u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, te imali učešće u predstavljanju knjige: Tvrtko Jakovina, Tomislav Jakić, Ivo Josipović, Latinka Perović i Rade Šerbedžija. 

Još je zanimljivije da je autor knjige Tvrtko Jakovina postao ‘ugledni povjesničar’ zahvaljujući stipendiji Otvorenog društva i Georgea Sorosa. Zahvaljujući Sorosevoj donaciji, imao je plaćenu školarinu na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji i tamo magistrirao. Nije samo autor knjige povezan sa Sorosem, već i njen ‘glavni junak’ komunist Budimir Lončar. On ne krije svoju više desetljeća blisku povezanost i prijateljstvo sa Sorošem.

Budimir Lončar postao blizak sa Sorosem još u doba Jugoslavije

 „Sorosa sam upoznao preko Svjetlane Kostić Stone, koja je bila tajnik Američke akademije za znanost i umjetnost. U to se vrijeme zabavljala sa Sorosom. Svjetlanin očuh bio je poznati profesor matematike na MIT-u, nobelovac. Njezini život je filmska priča. Zanimalo ga je stanje u Istočnoj Europi, ali i svjetski globalni odnosi, sve čime sam se bavio pa sam mu bio zanimljiv sugovornik. On je već tada razmišljao o Otvorenom društvu. Tada je prešao 300 milijuna dolara, a sada ima 28 milijardi, odlučio je da iz jednog svog posla, svojih transakcija u kojima je bio genijalan, profit pretače u pokrete za razvoj demokratizacije i ‘otvorenog društva’. Sve je to sjajno iznio u svojoj poznatoj knjizi ‘Soros protiv Sorosa’. Postali smo vrlo dobri prijatelji. Odsjedao sam kod njega s obitelji u NY-u i Hampton Long Islandu“, kaže Budimir Lončar.

Diplomacija je već 30 godina rak-rana hrvatske države, a osobito nakon smrti predsjednika Tuđmana. Katastrofalna hrvatska diplomacija, u nedostatku lustracije, oslanjala se pretežno na komunističke kadrove ili njima bliske rođake, djecu, prijatelje, kumove. Upravo iz tog ministsarstva dolaze osobe koje vladaju Hrvatskom posljednjih 20 godina. Često se čuju priče da je i tu Budimir Lončar imao veliki utjecaj, uz Matu Granića, pa je stoga zanimljivo čuti kako Lončar tvrdi da je upravo diplomacija i ogromna mreža koju je razvila Jugoslavija bila temelj njenog djelovanja u svijetu.

Budimir Lončar kaže da mu je smetao ratni ministar Gojko Šušak koji je proveo Oluju i oslobođenje Hrvatske

Ono što gotovo izaziva sablazan jest da 2020. godine jedan visokopozicionirani komunist, pripadnik ‘crvene aristokracije’ i čovjek koji je bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije u vrijeme agresije na Hrvatsku, proziva Gojka Šuška, najzaslužnijeg hrvatskog ministra obrane i čovjeka koji je na toj drugoj po važnosti poziciju u vrijeme rata proveo gotovo cijeli Domovinski rat, uključivo i veličanstvenu pobjedu nad Srbima u Oluji 1995. godine.

Evo što kaže Budimir Lončar, naknadno i bez svjedoka kaže o Tuđmanu i Šušku:

„Ponudio mi (Tuđman op.a.)  je tri mogućnosti: položaj hrvatskog ministra vanjskih poslova, potpredsjednika Vlade za koordinaciju odnosa s inostranstvom ili da mu budem savjetnik. Rekao sam mu da sam se već obavezao u New Yorku, da sam siguran da s njim ne bih imao problema, ali da on ima ljude oko sebe koji su njemu potrebni, ali s kojima ja ne mogu. Kaže on: Tko? Rekao sam mu – Gojko Šušak. Jer ne vjerujem da bi on i još neki mene prihvatili, da razumijem potrebu za njima, ali ja s njima ne bih mogao funkcionirati.“

Tako je, prema Lončaru, on ostao ministar vanjskih poslova Jugoslavije tijekom agresije na Hrvatsku, a onda sredinom 1992. otišao za New York.

Komunista i jugoslavenskog diplomata Lončara rehabiltirali Mesić i Josipović

Lončara je definitivno rehabilitirao predsjednik Stjepan Mesić 2000. godine kada je postao njegov savjetnik, kao i kasnije u vrijeme predsjedničkog mandata Ive Josipovića. Koje naravno, kao i mnoge diplomate koji su većinom produkt bivšeg sustava, Lončar hvali u svom intervjuu:

„Diplomacija bi morala biti inventivnija. Suviše je determinira odnos prema regiji i bivšoj državi. Mesić i Josipović su izlazili iz tog okvira gledanja na svijet samo kroz prizmu zadnjeg rata. Oni su imali širu stratešku viziju. Poslije je hrvatska diplomacija počela raditi vrlo rutinski. Diplomati su nam vrlo obrazovani, odlični po znanju jezika i vrlo kvalificirani. Ali, diplomacija nam nije kreativno vidljiva, nije nadahnuta. Imali smo tri prioriteta. Najprije stabilizaciju u regiji i normalizaciju odnosa. Zatim ulazak u EU. Treći prioritet je bio veća prisutnost u multilateralnim organizacijama. Ulaskom u Vijeće sigurnosti mi smo od objekta kojim se to isto Vijeće bavilo postali subjekt, pa čak i predsjedali njime. Priznanje za ovu ideju zaslužuje ambasador Ivan Šimonović koji je nju inicirao.

Ja sam kao savjetnik predsjednika Mesića poslije radio na realizaciji, jer je protukandidat bila Češka, koja je kao članica imala podršku cijele EU, bogatija zemlja s brojnijom diplomacijom. U dogovoru s predsjednikom Mesićem napravili smo diplomatsku ofenzivu. Lobirao sam u mnogim zemljama Azije i Afrike. Prisustvovao sam Summitu Organizacije islamskih država u Islamabadu, Pakistan, Summitu Organizacije afričkog jedinstva u Accri, Gana, sastanku ministara Arapske lige u NY-u. Koristio sam stare veze iz Pokreta nesvrstanih i ugled koji je ostao od Jugoslavije. I mi smo na kraju pobijedili. Iz hrvatskog MVP-a u posljednje je vrijeme izašlo čak 10 vrlo iskusnih diplomata. To su Neven Madey, Miomir Žužul, Frane Krnić, Hido Biščević, Ljerka Alajbeg, Anamarija Bešker, Vesna Cvetković-Kurelec, Damir Grubiša, Božo Kovačević i Vladimir Drobnjak, koji je bio jedan od najboljih. To sada može utjecati na uspješnost MVP-a više nego bilo što drugo.“, kaže Lončar.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/jutarnji.hr