“Naša Vlada, je iz samo njoj znanih razloga ovu reformu uvrstila u paket reformi koje bi trebale dovesti do smanjena javnog duga i financijske konsolidacije države. Onaj tko ju je uvrstio u ovaj paket, iako s tim paketom nema apsolutno nikakve veze, jako želi da se dokumenti što prije donesu. Taj tko to čini je izuzetno neodgovorna osoba. Mi ćemo ukazivati na sve ove ludosti i dalje”, istaknula je za naš portal dr. sc. Beata Halassy, koordinatorica uključivanja udruge U ime obitelji u stručnu i javnu raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi.
Dr. sc. Beata Halassy je znanstvena savjetnica Sveučilišta u Zagrebu za područje prirodnih znanosti. Bila je jedna od kreatorica programa za znanost i obrazovanje uoči parlamentarnih izbora za U ime obitelji-Projekt Domovina i kandidatkinja na listi.
Jučer je završila stručna rasprava o dokumentima cjelovite kurikularne reforme. Koordinirali ste uključivanje udruge U ime obitelji u stručnu raspravu. Koji su bili razlozi da se kao udruga uključite, i kako ste zadovoljni odrađenim?
Fokus udruge U ime obitelji je, kako joj ime kaže, obitelj i zadovoljstvo i prosperitet svih njezinih članova. Stoga je sve što se tiče kvalitete obrazovanja najmlađih članova naših obitelji u fokusu rada udruge. Stručna rasprava je krenula iznenađujuće, neplanirano i nenajavljeno na nedovoljno transparentan način, bez jasnih pravila. Članovi i podupiratelji naše udruge, primarno profesori u obrazovnom sustavu, su se počeli javljati s pitanjima i interesom za uključenje udruge u stručnu raspravu.
Uputili smo poziv svim našim članovima, ali i ostaloj zainteresiranoj javnosti, u kojem smo molili da nam se jave zainteresirani profesori, poželjno oni koji rade u sustavu obrazovanja minimalno 10 godina, koji su mentori i savjetnici, uspješni u pripremama učenika za vanjska vrednovanja obrazovanja, te koji imaju postignuća na natjecanjima u organizaciji AZOO-a. Naime, smatramo da samo najbolji mogu i smiju raditi na ovakvim projektima od nacionalne važnosti. Nadalje, uputili smo dopis ministru s molbom da strukturira proces stručne rasprave, da ga olakša i da ga učini transparentnim (Dopis ministru)
Kakav je bio odziv? Što su pitali profesori?
U prvom valu nam se javilo tridesetak profesora koji su bili zainteresirani aktivno se uključiti. Svi su bili u nedoumici kako će i tko će odlučivati o njihovim prigovorima. Hoće li stručna rasprava biti odrađena samo zbog forme i ima li smisla dostavljati primjedbe. Tada smo proučili dotadašnji tijek provedbe CKR-a, i utvrdili doista iznenađujuće činjenice:
1. Ekspertna radna skupina, dakle krovna skupina koja organizira i osmišljava cijelu reformu, je jako neobičnog sastava: u njoj su u manjini bili aktivno zaposleni profesori u osnovno-školskom i srednjo-školskom obrazovanju, dakle oni koji imaju neposredno iskustvo rada u sustavu koji je predmet ove reforme, posebice u njoj nema niti jednog profesora koji predaje osnovne obrazovne predmete – hrvatski jezik, matematiku, povijest, dakle predmete s kojima obrazovanje započinje i završava. Nadalje, u toj skupini nema niti jednog eksperta iz tzv. STEM područja (matematika, informatika, biologija, kemija, fizika), a jedan od argumenata zbog kojeg se kreće u reformu jest nezadovoljavajuće obrazovanje upravo u predmetima STEM područja. U ekspertnoj skupini dominiraju stručnjaci društvenog i humanističkog profila – psiholozi, sociolozi, filozofi, pedagozi, dakle profesije koji u sustavu odgoja i obrazovanja rade kao stručni suradnici, a ne nositelji obrazovnog procesa. Tri člana skupine su zapravo kolege iste istraživačke skupine, kojoj je studiranje obrazovanja znanstveni interes. Mislim da su oni dobili nevjerojatnu privilegiju da eksperimentiraju u praksi s cijelim našim obrazovnim sustavom, a nismo sigurni da za takovu privilegiju imaju dokumentirane zasluge.
2. Proces sastavljanja stručnih radnih skupina također nije proveden tako da garantira da u njima rade najbolji. Popunjavale su se putem javnog poziva, u kojemu su se tražili zbilja sasvim obični kriteriji, nimalo selektivni, te su se na temelju dodatnog motivacijskog pisma odabirali kandidati. Smatramo da su za ovakav projekt od nacionalnog interesa trebali zvati najbolji u sustavu, a putem javnog poziva popuniti samo dio skupina.
3. S obzirom da Ekspertna skupina ima sastav kakav ima, ne možemo očekivati da će razumjeti i moći donijeti odluku o primjedbama na kurikule pojedinih predmeta. Nadalje stručne radne skupine, koje su dokumente izrađivale, ne bi smjele procjenjivati opravdanost primjedbi koje pristignu, jer je to direktan sukob interesa, etike. Stoga je doista opravdano pitanje što će se sa primjedbama događati, i tko je taj koji je dostojan odgovornosti da procijeni da li su primjedbe koje eventualno dođu utemeljene ili nisu.
Stoga smo pozvali ministra da pozove najbolje profesore iz sustava, s dugogodišnjim stažom i rezultatima u obrazovanju, da recenziraju nacrte kurikulskih dokumenata (Poziv). Dokumenti, koji budu pozitivno ocijenjeni, mogu se donijeti, a koji ne budu, njihovoj izradi treba prionuti otpočetka. Argumente i prijedloge za poboljšanje procesa provedbe procesa Cjelovite kurikularne reforme uputili smo i Saborskom odboru za znanost, obrazovanje i kulturu, uoči tematske sjednice tog odbora o CKR-u (Dopis Saborskom odboru). No, koliko možemo vidjeti, apsolutno se ništa nije dogodilo. CKR, usprkos niza primjedbi akademika, stručnjaka, profesora i javnosti, galopirajuće odmiče bez ikakve izmjene.
Kakva je ocjena stručnjaka udruge U ime obitelji o kurikulskim dokumentima?
Svi su jednoglasni da nikome nije jasno zbog čega se izrađuju ovi dokumenti. Svi bi voljeli da je napravljena analiza stanja obrazovnog sustava, utvrđeni nedostaci i da se onda krenulo u ciljanu reformu. To nije napravljeno. Možete li zamisliti da mi već godinama provodimo vanjsko vrednovanje obrazovanja (državnu maturu) rezultati koje služe isključivo za upis djece na fakultete, a da nitko te rezultate ne koristi da bi analizirao obrazovni sustav, da bi analizirao kvalitetu nastavničkog kadra, da bi analizirao što je u obrazovanju potrebno unaprijediti, pa da se sada barem od toga kreće? Takve analize ne možete pročitati na stranicama NCZVO, gdje stoji oznaka „stranice u izradi“. Kreće se od floskule da su rezultati naših đaka u međunarodnom testiranju iz matematike (PISA) loši, ali nema utvrđenih činjenica zbog čega su oni loši, pa da se kurikul matematike popravi ciljano tako da oni postanu bolji.
No, vratimo se dokumentima. Krovni dokument – Okvir nacionalnog kurikula odražava zapravo sastav Ekspertne skupine. Daleko je više prostora i važnosti dano objašnjavanju i važnosti stjecanja generičkih vještina (što je zapravo tema bavljenja profesija članova ekspertne skupine), nego stjecanju i vrednovanju znanja i odgoju za općeljudske vrijednosti. Nadalje, izrađeni su kurikuli sedam tzv. međupredmetnih tema. Nikome nije jasno zašto su odabrane baš te, a ne neke druge. Sadržaji tih izdvojenih međupredmetnih tema u cijelosti su pokriveni predmetnim kurikulima, već se sada provode u školama, i njihovo izdvajanje u zasebne teme samo će opet povećati administrativne zahtjeve prema učiteljima i profesorima. Naime, profesori će neko gradivo koje predaju u okviru svog temeljnog predmeta, morati dokumentirati ne samo kao dio svojeg predmetnog kurikula, već i kao dio gradiva u okviru jedne ili više međupredmetnih tema, i provesti vrednovanje i dokumentirati rezultate i za osnovni predmet, i za jednu ili više međupredmetnih tema. I to sve skupa nema nikakvog smisla.
Međupredmetnost je karakteristika koja u našem sustavu već živi, zacrtana je već HNOS-om, prethodnim dokumentom ove vrste, koji nikad nije uveden u primjenu do kraja, koja lijepo funkcionira u praksi i koju nema potrebno dodatno formalizirati, nepotrebnim uvođenjem novih obaveza nastavnom kadru. Sve ove primjedbe o Okivru nacionalnog kurikula uputili smo u javno savjetovanje o Okviru nacionalnog kurikula (Primjedbe i prijedlozi_ONK). U stručnu raspravu o ovom temeljnom dokumentu naprosto se nismo stigli uključiti jer je bila otvorena neprimjereno kratko. Dok smo se snašli, organizirali, stručna rasprava je bila završena. Najčešća primjedba stručnjaka koji su se uspjeli uključiti u stručnu raspravu o Okviru nacionalnog kurikula (cca 50% svih prigovora) bila je da je rasprava prekratka, i uputili su molbu da se produži. Tomu nije udovoljeno. Ovakav postupak ukazuje da se stručna rasprava i savjetovanje održavaju samo zbog forme.
Pa dobro, je li moguće da je baš sve što je napisano loše?
Ne, ni slučajno. Naši stručnjaci su ukazali da postoje dokumenti koji će značajno unaprijediti kvalitetu edukacije određenog predmeta, primjeri su kurikul informatike (Informatika) i latinskog jezika (Latinski). No, postoje i oni koji su toliko loši da je potrebno u cijelosti krenuti iz početka, primjeri su kurikuli hrvatskog i povijesti. I naravno postoje oni koji su pisani tek toliko da se pišu, npr. kurikul engleskog jezika (Engleski jezik). Kurikul matematike (Matematika) potrebno je doraditi i unaprijediti kako bi riješio bar dio problema s kojima se nastava matematike susreće. Loše je u svemu tomu to, što se ponovno iscrpljuju ljudski i materijalni resursi u pisanje novog seta dokumenata, umjesto da se pojedini postojeći dokumenti napisani u prethodnom valu (HNOS) najprije do kraja uvedu, i da se svaki dokument onda postupno, na temelju rezultata iz prakse i primjene, dorađuje, poboljšava, i tako postupno i kontinuirano radimo na unapređenju kvalitete obrazovanja. To je pravi smisao osiguranja kvalitete bilo kojeg sustava, pa tako i obrazovnog. No kod nas prevladava taj reformistički stav. Sve treba iznova. I kad se napiše, pusti u primjenu, nikad se ne uvede do kraja, nikad se ne primjenjuje do kraja, i nikad se ne vrednuje provedba. Tako je i s raznim zakonima u našoj zemlji uopće.
U javnosti je najviše zapažena bura oko odabira književnih djela u popisu lektire.
Javnost, naravno, zapazi ono što najbolje razumije. Kurikul hrvatskog jezika u cijelosti je doživio ogromne promjene na lošije, koji javnost ne može sagledati, jer ipak je nastava hrvatskog jezika posao stručnjaka. No kad vidite kakve naslove se netko dosjetio nuditi djeci, na temelju potpuno nestručnih argumenata, onda se s pravom pitate i sumnjate i u kvalitetu cijelog kurikula. Ja se zapravo pitam da li ljudi koji su bili u sastavu stručne skupine za izradu hrvatskog jezika uopće smiju raditi s djecom. Ovo je pitanje oduzimanja licence (koja u ovoj profesiji još ne postoji (!)). Ovo je pitanje nastavničke etike. Koja je apsolutno prekoračena. Udruga U ime obitelji je okupila 8 iskusnih profesora hrvatskog koji su izradili niz primjedbi na kurikul hrvatskog jezika u cijelosti (Hrvatski jezik), pa smo dostavili primjedbe koji sve naslovi ni slučajno ne smiju biti dio nastavnog sadržaja s argumentima za to (Lektire I.), pa smo dostavili primjedbe koji književni naslovi moraju biti dio nastavnog sadržaja s argumentima za to (Lektira II.). Ljudi su angažirano i predano iščitavali stranice i stranice nekvalitetnog teksta, koji uopće nije pisan u duhu hrvatskog jezika (a radi se o kurikulu hrvatskog jezika!), i dostavili izvrsno argumentirane konkretne primjedbe. Sve to u svoje slobodno vrijeme, bez ikakve naknade. Odradili su posao za one koji su za to bili plaćeni, i koji su posao napravili nevjerojatno loše. I naravno, niti će biti sankcija, niti će biti odgovornosti, a pitanje je da li će itko ove argumentirane primjedbe i pročitati.
Stalno govorite da su Vaši profesori iznimno stručni. Imate li kakvih argumenata za takovo isticanje?
Da su naši profesori stručni shvatit će svatko tko bude uzeo vremena i pročitao njihove primjedbe. No, najbolji pokazatelj stručnosti jesu konkretni rezultati. Naš stručnjak za kurikule povijesti i latinskog, prof. Šimičić, je ove godine pripremao svoga učenika za natjecanje povijesti. I taj njegov učenik, Jakov Blagojević, učenik 3. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku, postao je državni prvak (više pročitajte ovdje). Mislim da boljeg pokazatelja ne može biti. Ja takvom profesoru bespogovorno vjerujem. A njegovo mišljenje je da je kurikul povijesti katastrofalan (Povijest I.).
Što možete zaključiti na kraju ovih mjesec dana bavljenja obrazovnim sustavom?
Mogu zaključiti da srljamo u još jednu reformu potpuno nepotrebno. Provodimo je bez prethodne analize postojećeg stanja. Pravih, konkretnih poteza u smislu smanjivanja satnice nekog predmeta, da bi se povećala satnica nekog drugog, nema (dakle čuva se status quo). Stručna i javna rasprava se provode nestrukturirano. Recenzija dokumenata na temelju pristiglih priloga neće biti obavljena na znanstveno-utemeljen i nepristran način. Tresemo jedan neizmjerno važan sustav bez jasnog fokusa, bez cilja, umjesto da ga usmjereno i argumentirano vodimo.
Naša Vlada, je iz samo njoj znanih razloga ovu reformu uvrstila u paket reformi koje bi trebale dovesti do smanjena javnog duga i financijske konsolidacije države. Onaj tko ju je uvrstio u ovaj paket, iako s tim paketom nema apsolutno nikakve veze, jako želi da se dokumenti što prije donesu. Taj tko to čini je izuzetno neodgovorna osoba. Mi ćemo ukazivati na sve ove ludosti i dalje. No, ako se i ne uspijemo protiv sustava vladajućih izboriti, naša djeca i naši profesori će i ovu reformu preživjeti, kao i sve reforme do sada. Ali obrazovanje bolje neće biti!
Ostale dokumente koje je Udruga U ime obitelji uputila u stručnu raspravu možete pročitati ovdje:
Društveno-humanističko područje
Upotreba informacijska i komunikacijska tehnologija
Jezično-komunikacijsko područje
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
