“Praksa prevođenja svetih misa na znakovni jezik u župi Presvetoga Srca Isusova traje već godinama. Ove akademske godine proširili smo tim prevoditelja pa se tako povećao i opseg sadržaja koji se prevode na znakovni jezik”, istaknula je za Narod.hr Ilka Zadro, prevoditeljica iz Studentskog katoličkog centra Palma.
“Ponajprije, redovito prevodimo nedjeljnu sv. misu u 9,30 sati. Budući da među prevoditeljima imamo i svećenika, svakog prvog petka gluhe i gluhoslijepe osobe imaju priliku za sv. ispovijed u 17,30 sati, nakon koje u 19 sati prevodimo sv. misu. Ove je godine po prvi puta jedan od sudionika 3D formacije (SKAC-ov program cjelovite kršćanske formacije mladih) gluha osoba pa osiguravamo prevoditelja za predavanja i grupni rad ovoga programa”, naglasila je dodavši kako su u subotu, 19. prosinca organizirali malu božićnu duhovnu obnovu i sv. misu za gluhe i gluhoslijepe osobe koja je završila prigodnim druženjem, a cijeli program bio je na znakovnom jeziku.
Prevođenje svetih misa i općenito sadržaja vezanih za vjersku tematiku prevoditeljima je uvijek izazov
Trenutno u SKAC-u imaju šest aktivnih prevoditelja i jednog volontera, studenta teologije koji su uključeni u aktivnosti.
“Prevođenje svetih misa i općenito sadržaja vezanih za vjersku tematiku prevoditeljima je uvijek izazov jer poseban jezik i stil biblijskih tekstova nije lako prevesti u ‘duh’ znakovnog jezika. Osim toga, prevoditelji osim misnih čitanja uglavnom nemaju materijale za pripremu – primjerice ne znamo što će svećenik propovijedati pa se trebamo brzo snaći i staviti u kontekst propovijedi”, ustvrdila je Zadro dodavši: “Javnost još nije dovoljno senzibilizirana za potrebe gluhih i gluhoslijepih osoba pa se dogodi da nam isključe svjetlo (a znakovni jezik je vizualni jezik i teško je pratiti ruke u mraku) ili gledamo video bez titlova (a jako je teško pratiti sliku na ekranu s jedne strane i ‘ton’ prevoditeljevih ruku s druge)”.
Župa Presvetoga Srca Isusovoga jedina župa u Zagrebu u kojoj se redovito prevodi sv. misa i drugi sadržaji na znakovni jezik.
“Često nam dolaze gluhe osobe koje uopće ne gravitiraju Palmotićevoj (primjerice iz Novog Zagreba, Dugog Sela, Velike Mlake, Zaprešića) jer u svojim sredinama u crkvi samo sjede i zbunjeno gledaju oko sebe. I to nije slučaj samo za aktivnosti u Crkvi”, rekla je Zadro te dodala: “Kako to promijeniti? U odnosu prema osobama s invaliditetom u zadnje vrijeme često se naglašava važnost pristupačnosti. Prva asocijacija na pristupačnost uglavnom nam je rampa ili lift za osobe u invalidskim kolicima. No, pristupačnost se odnosi i na dostupnost informacija, a ona se u životima gluhih i gluhoslijepih osoba ne može osigurati bez prevoditelja znakovnog jezika, odnosno prevoditelja za gluhoslijepe osobe. I u Crkvi to trebamo prepoznati. U Hrvatskoj živi 15-ak tisuća gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba koje ne smijemo prepustiti same sebi, nego smo dužni brinuti i za njihove duhovne potrebe, a to znači osigurati im prevoditelje i tako omogućiti komunikaciju bez koje se ove osobe uglavnom udaljavaju od Crkve i osjećaju zapostavljeno i izolirano”.
Planovi za budućnost
“Ponajprije bismo željeli proširiti glas (ili znak 🙂 ) među gluhim i gluhoslijepim osobama o sadržajima koje trenutno prevodimo u Palmotićevoj jer mnogi od njih još uvijek ne znaju da mogu doći na sv. misu ili ispovijed koje će konačno razumjeti. Htjeli bismo nastaviti s duhovnim obnovama prije većih blagdana, a u budućnosti i započeti trajni mjesečni program kateheza za gluhe i gluhoslijepe osobe”, zaključila je.
