Povjesničar Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest za narod.hr pojasnio je da je odnos NOV i POJ/JA i „narodnih“ vlasti prema jugoslavenskim Nijemcima, kojima je pripisana i ozakonjena kolektivna krivnja, ogledni primjer etničkoga čišćenja u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću.
Objasnio je da do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski folksdojčeri muškarci uglavnom su bili, dragovoljno ili prisilno, mobilizirani u njemačke, hrvatske i mađarske vojne i poluvojne postrojbe i u kućama su ostali pretežno starije osobe, žene i djeca. Njemačko stanovništvo, koje nije izbjeglo ili do tada protjerano, bilo je tijekom i nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika.
„Naime, odnos NOV i POJ/JA i ‘narodnih’ vlasti prema jugoslavenskim Nijemcima, kojima je pripisana i ozakonjena kolektivna krivnja, ogledni je primjer etničkoga čišćenja u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću“, ocijenio je Geiger te dodao kako prema jednim izračunima, do listopada 1944., kada su NOV i PO Jugoslavije i Crvena armija zauzele Vojvodinu živote je izgubilo više od 28.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom vojnika, ali i civilnog stanovništva. Poslije toga, u pojedinačnim i masovnim je odmazdama i u logorima živote izgubilo oko 67.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva.
„Prema drugim izračunima oko 13.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom vojnika, poginulo je tijekom Drugoga svjetskog rata, a 10.000, uglavnom civilnog stanovništva, pobijeno je u masovnim odmazdama potkraj 1944., te oko 60.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, pretežito žena, djece i starijih osoba, izgubilo je od potkraj 1944. do početka 1948. život u logorima“, istaknuo dodajući kako „pribroji li se navedenim izračunima i oko 10.000 slovenskih Nijemaca, vojnika i civilnog stanovništva, koji su tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću izgubili život, a koji nisu iskazani, proizlazi da broj stvarnih gubitaka jugoslavenskih Nijemaca iznosi oko 95.000, a moguće je i 100.000 osoba“.
„Prema procjenama, utemeljenim na dosadašnjim spoznajama, izračunima i poimeničnim popisima, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću bilo je najmanje oko 64.000 žrtava jugoslavenskih Nijemaca, civilnog stanovništva, koje su prouzročili NOV i POJ/JA odnosno jugoslavenska komunistička vlast“, pojasnio je te dodao kako od ljeta 1941. do listopada 1944. ubijeno je oko 1500 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, u partizanskim napadima na njemačka naselja.
Istaknuo je kako je od listopada 1944. do ljeta 1945. ubijeno oko 9.500 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, u pojedinačnim i masovnim odmazdama. Nakon listopada 1944. na prisilnom radu u SSSR-u umrlo je najmanje oko 2000 osoba, uglavnom žena. Od listopada 1944. do ožujka 1948. umrlo je, pretežito od tifusa pjegavca i gladi, u jugoslavenskim logorima oko 51.000 osoba, uglavnom djece, žena i starijih osoba.
Egzodus jugoslavenskih Nijemaca po opsegu i dalekosežnostima posljedica premašio je sve što se u novijoj povijesti zbivalo na južnoslavenskim prostorima
Geiger je pojasnio kako je među stradalim folksdojčerima u logorima znatan broj žena i djece. Prema najmanjim brojkama, oko 26.000 Njemica stradalo je u jugoslavenskim logorima za folksdojčere. Do sada je poimenično utvrđeno 25.987 Njemica stradalih u logorima. Prema najmanjim brojkama, od 5600 do 6000 djece mlađe od 14 godina stradalo je u jugoslavenskim logorima. Do sada su poimenično utvrđena 5582 stradala djeteta u logorima.
„Prema poimeničnim pokazateljima, od potkraj 1944. do početka 1948., na razne načine i pod različitim okolnostima u jugoslavenskim logorima za folksdojčere stradalo je 357 slavonske djece, 268 srijemske djece i 133 baranjske djece -većina i žena i djece umrla je u logorima od gladi i tifusa“, ocijenio je Geiger te dodao kako najnovija istraživanja ove brojke utemeljeno povećavaju.
„Prema utemeljenim pokazateljima, od travnja 1941. do ožujka 1948. život je izgubilo oko 9000 do 10.000 hrvatskih Nijemaca, a od travnja 1941. do ljeta 1945. oko 4500 hrvatskih Nijemaca poginulo je kao pripadnici oružanih snaga NDH, Trećeg Reicha i Mađarske, ali i kao civilno stanovništvo u partizanskim napadima na njemačka naselja tijekom rata te u pojedinačnim i masovnim odmazdama u neposrednom poraću“, pojasnio je te dodao „uz to, od ljeta 1941. do svibnja 1945. poginulo je kao pripadnici NOV i PO Jugoslavije/JA ili, pak kao civilno stanovništvo suradnici partizanskg pokreta i kao žrtve nacističkog i ustaškog terora oko 500 do 1000 hrvatskih Nijemaca“.
Pojasnio je da je do potkraj Drugoga svjetskog rata većina hrvatskih Nijemaca, uslijed ratnih događanja, izbjegla ili je prognana, pretežito u Austriju i Njemačku.
„Najmanje 10.000, a moguće je i većina od 20.000 hrvatskih Nijemaca preostalih u zavičaju, internirano je u poraću u logore“, ocijenio je Geiger te dodao kako od svibnja 1945. do siječnja 1947. u logorima u Hrvatskoj, odnosno do ožujka 1948. u logorima u Vojvodini, život je izgubilo oko 4000 do 4500 hrvatskih Nijemaca, pretežito djece, žena i starijih osoba.
Prema svim procjenama, izračunima i popisima, proizlazi da su u poraću i u Jugoslaviji, i u Hrvatskoj, najveće stvarne gubitke uz Hrvate imali jugoslavenski odnosno hrvatski Nijemci
Geiger je pojasnio da egzodus jugoslavenskih Nijemaca po obujmu i dalekosežnostima posljedica premašio je sve što se u novijoj povijesti zbivalo na južnoslavenskim prostorima.
„Najveće demografske gubitke u Jugoslaviji imali su upravo folksdojčeri“, ocijenio je te dodao „no, poslijeratna je jugoslavenska komunistička vlast, diplomacija i historiografija uporno, i bez skrupula, ubrajala folksdojčerska stradanja u žrtve fašizma i nacizma“.
„Ratni zločini koje je dio jugoslavenskih folksdojčera počinio, te njihovo nelojalno držanje tijekom okupacije, poslužili su i kao razlog i kao opravdanje za neljudsko postupanje s njemačkom manjinom potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata“, zaključio je Geiger za narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
