“Predsjednik HDZ-a je Hasanbegović, dobit će vjerojatno najviše preferencijalnih glasova”, rekao je Milanović za televiziju N1 i dodao kako jednostavno moramo prihvatiti da u Hrvatskoj “ima ljudi koji misle da je glava manje za razmišljanje, a više za ustašku kapu”.
To je bila samo još jedna od sramotnih izjava Zorana Milanovića u ovoj prljavoj predizbornoj kampanji, čije proračunate riječi su najbolje osjetili Srbi proteklih dana.
Naravno, SDP-ov predsjednik je to radio isključivo iz vlastohlepnosti i želje da opet sjedne u fotelju premijera, ali da je uvrijedio Srbe kao svoje glasačko tijelo – jest.
Reći nekome da su „šaka jada“, a poslije enciklopedijski pojašnjavati vlastite ishitrene riječi samo potvrđuje Milanovićevu bezgraničnu želju za vlašću.
Ovog puta s druge strane našao je nekog drugog i to, šakom i hrvatskom kapom, Zlatka Hasanbegovića: inteligentnijeg, obrazovanijeg, preciznijeg i duhovitijeg.
Klin se klinom izbija, pa je ministar kulture Zlatko Hasanbegović ovako prokomentirao izjavu Zorana Milanovića: “To su njegove dosjetke, njegov način govora. Moram se domisliti što bih rekao u njegovom stilu. Iz njega progovara podsvijest. Tko je pravi predsjednik SDP-a? I predsjednik SDP-a je bio gospodin Mustač, te Perković, a ne Milanović“.
U skladu s Milanovićevim konkretnim djelovanjem i grebanjem na sve strane da ne izruči ova dva zločinca, kao i pokušajima promjene Ustava, te objavljivanjem pravog diplomatskog i političkog rata Njemačkoj i EU ostaje samo konstatirati – Perković i Mustač izgledaju kao stvarni predsjednici SDP-a iz sjene.
Jer tko bi toliko učinio za nekoga kao Milanović za Mustača i Perkovića bez razloga. Osim ako se ne radi o rođenom ocu. Ili postoje „neki iznad“ koji su diktirali uvjete Milanoviću, kako podsjeća Bruna Esih.
U svakom slučaju, od tri predsjednika samo jedan je ostao na slobodi. Onaj najmanje važan.
