Pustiti dio kurikula prema Narodnim novinama, a da se nema raščišćenu situaciju oko kurikula Povijesti i Hrvatskoga jezika, sliči na ‘odijelo’ bez ‘rukava’. Sada je pitanje hoće li ti ‘rukavi’ uopće stići u trgovinu. Ministrica mora biti svjesna da će kad budu objavljeni, kurikuli Povijesti i Hrvatskoga jezika biti podvrgnuti oštroj javnoj kritici struke jer je riječ o kurikulima koji su bitni za identitet hrvatskoga naroda, piše Marko Curać u Hrvatskom tjedniku od 31. siječnja 2019. kojeg prenosimo u cijelosti.
Kad se predaje neka novosagrađena cesta u promet, u čitavoj svojoj dionici mora biti spremna za nesmetan i siguran promet. Tako je i s mnogim drugim poslovima. Dok nije odijelo gotovo, ne može ga se bez rukava nuditi kupcima jer bi nošenje takva odijela bilo komično. Unatoč takvoj praksi, ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak pohvalila se prošloga tjedna (23. siječnja) ispred Banskih dvora da su u Narodnim novinama objavljena 24 kurikula te da je to za nju jako važan trenutak i možda najvažniji razlog zašto se upustila u pustolovinu da uđe u politiku i bude ministrica. “Danas smo prešli Rubikon – više nema natrag”, rekla je, dodajući da se idući tjedan očekuje velika većina preostalih kurikula, odnosno još 13 ili 14 njih.
Zašto 13 ili 14 kurikula, nitko ministricu nije priupitao. Objava samo dijela kurikula, može se razumjeti na različite načine, ali u takvo tumačenje ne ćemo se upuštati. Pustiti dio kurikula prema Narodnim novinama, a da se nema raščišćenu situaciju oko kurikula Povijesti i Hrvatskoga jezika, sliči nam na “odijelo” koje je poslano u trgovinu bez “rukava”. Sada je već pitanje hoće li ti “rukavi” uopće stići uskoro u trgovinu. Posebno se to odnosi na kurikul Povijesti. Za spomenute je kurikule ministrica tražila da budu pripremljeni, uzimajući u obzir primjedbe iz javne rasprave, do 3. siječnja 2019. Taj nadnevak nije imao valjana razloga s obzirom na božićne blagdane i novogodišnje praznike o čemu smo u Hrvatskom tjedniku pisali i najavili da će se posao oko kurikula Povijesti odužiti.
> Dr. sc. Ante Birin: ‘U nastavi Povijesti izbrisano 700 godina nacionalne povijesti’
> Prof. dr. Željko Tanjić: ‘Hrvatski jezik jedan je od temelja nacionalnog identiteta’
Sve je pravdala slanjem kurikula u daljnju proceduru da bi se u konačnici moglo napisati udžbenike. Ekspertna radna skupina (ERS), međutim nije prihvaćala taj ad hoc rok, već tražila od radnih skupina da rade što brže, ali temeljito te da ih nikakav rok ne obvezuje. Na kraju smo siječnja, a oko kurikula Povijesti vladaju još prijepori. ERS je prije desetak dana Ministarstvu kulture predao kurikul Hrvatskoga jezika, ali još početkom prošloga tjedna o njemu se razgovaralo u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. U javnosti se može čuti da mnoge primjedbe koje su dali ugledni hrvatski jezikoslovci uopće nisu razmatrane. Čemu je onda bila potrebna javna rasprava? Može se također čuti kako je ERS ministrici uputio jednu inačicu kurikula Hrvatskoga jezika, ali i izdvojena mišljenja pojedinih članova radne skupine koji se nisu slagali s pojedinim dijelovima. Nakon toga, kako se, moglo pročitati u medijima, ministrica je rekla da pridržava pravo zatražiti mišljenje relevantnih institucija o pojedinim neusuglašenim točkama.
> Skandalozna pozadina kurikulne reforme
> Dr. sc. Ante Nazor: ‘Protuhrvatska percepcija povijesti u školama zanemaruje nacionalni identitet’
> Muke po kurikulnoj reformi i prokletstvo Ekspertne radne skupine (2. dio)
U skladu s tim provedena je korekcija kurikula Hrvatskoga jezika, ali o tome u ERS-u, zasad ne znaju ništa. Kao što je poznato, ERS je nadležan za izradbu kurikula i upućivanju prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja i tu njegova nadležnost prestaje. Odluku o objavljivanju kurikula donosi ministrica bez obzira na gledište ERS-a koji nema pravnu osobnost. Najzamršenija je situacija, čini se, s kurikulom Povijesti. O tomu govore i profesori Povijesti, koji kratko kažu – još se svađaju oko toga kurikula.
Naš izvor u Ministarstvu znanosti, koji je želio ostati anoniman, kaže da na ministričinu stolu postoje dva kurikula Povijesti. Jedan je onaj radni na šezdesetak stranica koji je izradila radna skupina na osnovi primjedaba iz javne rasprave i koji još ERS nije službeno poslao prema Ministarstvu znanosti i drugi koji je izrađen mimo te radne skupine. Stručnjaci kažu da je među tim kurikulima, pojednostavljeno rečeno, razlika u tomu što je onaj radne skupine pošao od sadržajnih ishoda, dok onaj je drugi zanemario sadržaje te ima podjelu cjelina s jako općenito postavljenim ishodima učenja. Kod Povijesti sadržaje se ne može zanemariti, oni su bitni za taj predmetni kurikul. Osim toga, spor oko toga kurikula je, kako se može čuti, u tomu što je navodno već autorima plaćen metodološki priručnik za nastavnike, po prijedlogu kurikula koji je “pao” u javnoj raspravi. Za izradbu metodoloških priručnika, kao što je poznato, ministrica je u projektu prema fondovima EU deklarirala taj trošak. U okviru Škole za život metodološki priručnici već su napisani.
Koliko je za sve to potrošeno, nije poznato. Zbog toga primjedbe kako ministrica ne vodi baš transparentno čitavu reformu. Tvrdi se da je zapravo u tomu razlog što ministrica “zateže konopac” prema ERS-u, pa se sve češće čuje da bi se moglo dogoditi da se kurikul Povijesti uopće ne donese, nego odgodi, proglasi moratorij, dok se ne postigne suglasnost među stručnjacima. Nešto na tom tragu predložilo je prošlih dana vodećim ljudima hrvatske države Stručno vijeće Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. Naslovi koji se mogu pročitati po medijima, kao primjerice – Uzbuna zbog povijesti: Domovinski rat umjesto NOB-a, bubat će se više nego ikad, profesori Povijesti s kojima smo razgovarali tumače kao čisti spin ministričina spin-mahera Mare Alavanje, jer to uopće nije problem kurikula.
Bitna je po njima relacija, prožimanje nacionalne i opće povijesti, tako da nacionalna povijest ne smije biti zastupljena ispod 50 posto jer je tako u svim europskim državama. Čitava obrazovna reforma, gdje je jedna od glavnih točaka reforma kurikula, teče na dva kolosijeka. Jedan je ono što se pokušava prezentirati javnosti, a drugi ono što se stvarno događa iza zavjese. Jer da se htjelo postići pravi iskorak, trebalo je pričekati završetak eksperimentalne faze reforme, nakon toga napraviti evaluaciju te nakon toga pristupiti izradbi kurikula. Na taj način ne bi bilo potrebno “forsirati kurikule”, nego bi sve teklo normalnim tijekom.
> Muke po kurikulnoj reformi i prokletstvo Ekspertne radne skupine (1. dio)
Takvim pristupom u reformu bi se krenulo 2020./2021. Bilo bi vremena za izradbu udžbenika, pripremu nastavnika itd. Za početak kurikulne reforme u osnovnim i srednjim školama školske godine 2019./2020., bilo je potrebno da kurikuli budu gotovi još u rujnu kako bi se moglo na miru pripremiti udžbenike, provesti njihovu recenziju. Ovako se sve radi, po svemu, s jednim osnovnim razlogom, a taj je da se HNS i ministrica mogu pred parlamentarne izbore pohvaliti s uspjesima u reformi obrazovanja. Računaju da bi im to moglo donijeti koji preferencijski glas i ostvariti barem dva zastupnika više za Hrvatski sabor budući da na sve načine svi izbjegavaju koaliranje s tom strankom.
Ministricu se u čitavom tom poslu kani prikazivati kao velika reformatoricu, dostojnu bana Mažuranića, koji je modernizirao hrvatsko školstvo. Nakane su jedno, zbilja drugo, jer sve te planove može prebrisati jedan malo jači val, kao dječje kule na pješčanoj plaži. Ministrica mora biti svjesna da će kad budu objavljeni, kurikuli Povijesti i Hrvatskoga jezika biti podvrgnuti oštroj javnoj kritici struke jer je riječ o kurikulima koji su bitni za identitet hrvatskoga naroda. U ovom tekstu nismo se bavili meritumom kurikula povijesti zato što želimo pričekati njegovu objavu kako bismo mogli na miru analizirati koliko je uvažio tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda te napose činjenicu da je od 1991. Hrvatska samostalna država.
U reformi obrazovanja moraju najveći dobitnici biti učenici, ako to budu nakladnici, prodavači raznih priručnika i softvera, političke stranke, bit će to znak da je potrebna nova reforma obrazovanja. O permanentnim reformama obrazovanja, nasuprot tomu da se energija troši u nastavi i znanstvenim istraživanjima, već je nešto napisao jedan od najutjecajnijih austrijskih znanstvenika Konrad Paul Liessmann u knjizi: Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
