Nazad nekoliko dana kolega Nenad Piskač divljački je napadnut u Zaprešiću. Nasred ulice. Niti je znao napadača, niti mu je dao povod, niti zna motive. Za razliku od Lekovića i njegovih trubadura, nekakvih Margetića ili Peratovića, istraživača kradljivaca šljunka među Romima i to na tačke kako bi Denis Kuljiš rekao, gospodin Piskač je relevantan i ugledan književnik i kolumnist, ali nije antifašist. Dapače, svojim britkim tekstovima i relevantnim analizama razorno, već godinama, demaskira tu pogubnu platformu, ispod koje se više ni ne skriva otvorene agresija na samu esenciju hrvatske državnosti i identiteta.
Tko ne vidi organsku funakcionalnu vezu između srpskih vuličarenja njihovoga Vulina i nastojanja antifa u Hrvatskoj ili je slijep, ili podmukao. Ukratko, antifašizam je svakodnevno sve više percipiran kao militantna platforma, koja na dnevnoj osnovi generira nasilje i izaziva veliku neravnotežu u društvu, prepunu tinjajućih incidenata. Informaciju o napadu na Nenada Piskača objavila je nekolicina pronacionalnih portala i, nitko koliko sam upoznat u tzv. mainstream medijima. Ovdje posebno apostrofiram dva, po mnogočemu najvažnija, HRT i HINA-u, jer su najvažniji državni mediji u izravnoj funkciji stvaranja optimalne informiranosti hrvatskoga naroda o svim relevantnim događajima. I zorno zrcale politike osnivača, Vlade. HRT i HINA su izlog svake, pa i ove Vlade u Hrvatskoj.
HNiP je svoju izjavu za medije poslao i na te dvije adrese. Kako smo slutili da će proći kao i do sada, s potpunim ignoriranjem, iako se radilo svaki put o vrlo relevantnim stajalištima nezavisne i kredibilne novinarsko-publicističke udruge u Hrvatskoj, kontaktirali smo redakciju dnevnika HTV-a, pa smo im, prema dogovoru, poslali informaciju o tom događaju s izjavom HNiP-a kojom se daje potpora kolegi Piskaču i zahtjeva od MUP-a hitna intervencija, prije svega i zbog toga što im je kolega Piskač dao i nepotpunu registarsku oznaku vozila nasilnika, te njegov opis. HNiP je upravo tražio od MUP-a hitnu objavu imena i motiva napadača, kako se u Hrvatskoj ne bi dodatno stvarala atmosfera krize, incidenta i izravno nalijegalo na scenarij koji sustavno, uz ostale militantne antifa udruge, dnevno produciraju Leković i njegov HND.
Usprkos potpunoj informaciji koju smo dali redakciji Dnevnika HTV-a, tek u popodnevnim satima, na informativnoj traci ispod slike obavijestili su onoga tko je u stanju primijetiti, da su – „HND i HNIP osudili napad na Nenada Piskača“. Tražio sam također informaciju od službe za odnose s javnošću MUP-a, koji jučer, u ponedjeljak, oko deset sati, iako se napad dogodio u četvrtak navečer, nisu imali blage veze ni o čemu. Kad sam im objasnio o čemu se radi, pokušali su me uputiti na zagrebačku policiju, što sam odbio uz primjedbu da je to problem o kojemu svoj stav mora imati Ministarstvo na najvišoj razini. Iako sam im uputio službeni zahtjev za informacijama o slučaju, naravno, ništa nisu odgovorili.
HINA je u popodnevnim satima, pozivajući se na izvor u zagrebačkoj policiji, obavijestila javnost o događaju, dakle četiri dana nakon samoga događaja, što dovoljno govori o profesionalnosti te nacionalne novinske agencije, koja po definiciji ostvaruje svoju ulogu brzinom i točnošću. Novinska agencija, ili je brža i točnije od bilo koga, jer od nje mediji kupuju informacije ili – nema smisla njeno postojanje. Ili, da spomenem i tu varijantu, najbližu ovakvoj HINA-i u Hrvatskoj – postaje propagandni servis najnižega ranga, voljom uprave sramoteći golemi broj vrhunskih novinara u toj agenciji. I, HINA je dezinformirala javnost. Iako se pozivaju na policiju navodeći da je Nenad Piskač odbio otići liječniku nakon događaja, što je čista laž, HINA je usprkos lažljivoj i neprofesionalnoj policiji ili otužnome MUP-u, morala po definiciji i temeljnim profesionanim kodeksima nazvati kolegu Piskača i provjeriti s njim sve relevantne informacije prije emitiranja vijesti.
Ali nije.
Podvucimo crtu ovdje.
Dakle, imamo javnu televiziju kojom neizravno upravlja njen vlasnik, država, a u njeno ime Vlada RH, točnije, Sabor, Ministarstvo kulture i specifično, kao radno tijelo Sabora – Odbor za medije. Personalna crta odgovornosti, usprkos svim zakonskim krivinama i nastojanjima da se pod svaku cijenu kolektivizira i prikrije stvarna osobna odgovornost za upravljanje najvažnijim državnim instrumentom svake države – javnim medijima, televizijom i novinskom agencijom, jest sljedeća: predsjednik Vlade Plenković, predsjednik Sabora Petrov, predsjednik saborskog Odbora Jasen Mesić i konačno kao najodgovornija izravno – ministrica Nina Obuljen. A tek nakon toga slijede ravnatelji, bili oni v.d. ili nevede na HRT-u i u HINA-i. Nikakva vijeća to ne mogu sakriti, niti postoji alterenativa odgovornosti ovih ljudi. Sve što se događa na televiziji i HINA-i oni posredno i politički – potpisuju.
S druge strane, u ovom slučaju je personalna odgovornost MUP-a na ministru Vlahi Orepiću.
Što imamo?
HTV ne želi objaviti, po tko zna koji put informaciju HNiP-a, bar dok se ne dobije, ako ništa drugo, isforsirana izjava HND-a. A koliko je HND zainteresiran za slučaj, najbolje govori poziv Saše Lekovića Nenadu Piskaču. U ponedjeljak, nešto prije podne, predsjednik jednog novinarskog udruženja veze nema što se dogodilo kolegi novinaru, pa ga telefonom zove i kaže mu, uz ostalo, da će nazvati MUP i provjeriti je li istina da je napadnut?!
Leković je, bez da trepne, rekao Piskaču da su imali neugodnih iskustava s prijavama nasilja, pa će on nazvati MUP da provjeri je li točno da je Piskač – napadnut?! Čovjek se ovdje mora pitati, radi li se o prvorazrednoj drskosti, jer tako izgleda, ili je riječ o infantilnoj neinteligentnosti personaliziranoga srozavanja cijeloga hrvatskoga društva preko novinarstva kao ceha, koje eklatantno, upravo Leković, godinama svjedoči svojom javnom pojavnošću. Prilično sam siguran da se radi o ovom drugom, jer nemam niti jedan razuman argument za drugačije mišljenje.
Ali, ako to istodobno simbolizira i nevjerojatnu spregu srozane države i takvih nesretnika u javnom prostoru, onda je to poziv na hitnu akciju svih relevantnih nacionalnih i političkih, a prije svega društvenih institucija i organizacija. Jer, takva organska integracija, kakvu je toliko puta, čak i za kratko vrijeme Plenkovićeve vlade demonstirao Leković i grupacija od nekoliko desetina opskurnih pojava u hrvatskoj mainstream javnosti od antifa udruga do navodnih kulturnjaka, s državom, te takva servilnost državne vlasti prema takvim tipovima i njihovim nastojanjima je – zastrašujuća.
Ponajbolji primjer je Plenkovićevo i Stierovo pravdanje zbog spomenika poginulim pripadnicima HOS-a, gdje pokušavaju svaliti nekakvu odgovornost na Račana, iako bi morali biti ponosni na ljude koji su obranili Hrvatsku od najstrašnijeg nacifašizma u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Oni se upravo sljedbenicima toga nacifašizma – pravdaju!
Takva servilnost ruši baš sve dobro što najavljuje Plenković ili što radi. Baš ništa nije dovoljno ni veliko ni sveto, niti bilo tko u toj vladi ima toliko kredibiliteta da može, s jedne strane očekivati javno strpljenje pred takvim besramnim postupcima i načinu ponašanja javnih i državnih institucija, a s druge strane očekivati razumijevanje ili bjanko povjerenje za tek očekivane politike. Baš nitko.
Pri tome ističem i osvjedočene ratne heroje, Medveda i Krstičevića, njhove savjetnike nacionalne heroje, jer je herojstvo u ratu u žrvnju zastrašujuće destruktivne politike i trendova u društvo jako potrošno. Svi oni svojim autentičnim i teško stvorenim nacionalnim ugledom pokrivaju nevjerojatne destrukcije koje se događaju u državim i javnim institucijama, te u javnom diskursu Hrvatske.
Evo kako.
Kada je Leković, po svim relevantnim elementima lažno u Srbiji objavio pokušaj atentata na njega, izazivajući krizu u Hrvatskoj preko političkih jataka u Saboru i u javnosti, te internacionalizirajući, po tko zna koji puta, navodnu fašizaciju hrvatskoga naroda i društva u cjelini s tla Srbije po receptu Milorada Pupovca, umjesto da je Orepić, ministar policije, poslao na granicu policiju da ga dočeka i pospremi na ispitivanje zbog istrage navodnoga događaja ili smišljenih krivotvorina i izazivanja nereda i sramoćenja države i naroda, on ga je nazvao osobno, valjda se raspitujući za junačko zdravlje. Naglašavam ovdje da Vlaho Orepić u toj ulozi nije bio neki pločanski ribar, kvartovski kamarad ili kolega s roštilja nego – ministar u vladi Andreja Plenkovića. Ministar MUP-a.
Orepić je u ovome slučaju država.
Dakle, poziv je u biti uputila država, po svemu izrazitom destruktivcu koji višestruko toj istoj državi radi štetu. U slučaju Nenada Piskača, kojega se nikako ni u isti svemir po simbolici, novinarskoj i intelektualnoj vrijednosti, te prema ukupnim doprinosima hrvatskom društvu i narodu, ne može svrstati s Lekovićem, MUP nema blage veze niti nakon četiri dana što se događa. A čovjeku nisu prepiljeni šarafi, neko je pretučen. I, lažu, ili MUP ili HINA. Ili oboje.
A sve je kako sam rekao izlog vlasti. Što oči vide, tom um zaključuje.
U slučaju navodnoga atentata na Sašu Lekovića ni danas, mjesec dana nakon što je i sam višestruko svojim izjavama kompromitirao sve što je rekao, MUP ne objavljuje javnosti što se događalo. HTV je tijekom tog dana u svim vijestima, doslovno svakoga sata emitirao izjavu Lekovića iz Srbije, a svi mogući i nemogući antifa komentatori su se redali na TV programima, zgražali se zbog ugrožavanja, govora mržnje, bujajućeg fašizma i ustašluka, ekstremizma, te prozivajući i nastojeći dovesti u red Plenklovića i njegovu vladu, te u konačnici hrvatsku državu. Javljale su se, kako bi Leković rekao – „zabinute europske institucije“ i pozivale Vladu na hitnu akciju, iako nitko nije imao niti jedan jedini razlog vjerovati Lekoviću. Dapače. Sve je ukazivalo da jednostavno – laže. To jedino MUP može službeno pokazati, a iz nekoga razloga neće. Zato šuti.
Poučak bi bio, da se Plenković ostavi natezanja sa Srbijom i vuličarenjem ima li ili nema fašizacije hrvatskog društva, nego da srpske javne antifa batinaše koji u Hrvatskoj produciraju tu fašizaciju jednostavnim riječnikom postavi na mjesto koje im pripada.
Svjedoci smo svakodnevno da jedna skupina novinara s HRT-a, demonstrira divljaštvo, militantnu antifa pristranost, ruga se svim načelima profesije, poštenja, znanja, a isto se već mjesecima događa u HINA-i, koja Smiljani Škugor, zbog probijanja više nego očite cenzure uručuje otkaz, te na dnevnoj bazi emitira informacije ispod svake razine profesionalnosti i minimuma novinarskih standarda. Takvih nevjerojatnih ispada u HINA-i je u zadnjih nekoliko mjeseci bilo dovoljno da se u svakoj, baš svakoj pristojnoj državi doslovno rastjera kompletna uprava i struktura koja izravno snosi odgovornost za te javne blamaže.
Shvaća li Plenković da je riskantnim i nepopularnim ali i legitimnim potezom, izborom Nine Obuljen na mjesto ministrice kulture, zapravo preuzeo na sebe, pred očima hrvatskoga naroda, svu odgovornost za sve ove stvari koje sam naveo? Za sve, pa i za ponašanje ministra MUP-a Vlahe Orepića kao mandatar i predsjednik Vlade, iako je njegov politički mentor Plekovićev koalicijski partner – Božo Petrov.
Na Plenkovićevu političku dušu ide divljanje Maje Sever, Novokmeta i sličnih paranovinarskih propagandista, selektivnost informativnog servisa HRT-a koji cijeli dan emitira vijest o odluci Ustavnog suda BiH o poništenju refereduma u Republici Srpskoj, istodobno ne spominjući neprocjenjivo važnu odluku o promjeni izbornoga zakonodavstva na zahtjev Hrvata Bosne i Hercegovine. Na Plenkovićevu političku dušu ide divljaštvo i srozavanje HINA-e, na njegov politički kredit, ali i na politički kredit svih njegovih najbližih suradnika, pa i na autentične ratne i nacionalne heroje ide sve ono što dnevno hrvatski narod vidi kao nastavak potpune agresije na njegov ponos, identitet i esencijalne osjećaje. Sve se to događa s monopolom na legalnost pod okriljem države koju predstavlja danas Plenković. Nenad Piskač je i pretučen poslao nekoliko važnih poruka Hrvatskoj, bez da je sjeo za stroj. Jednostavno, događaji govore bolje od svake riječi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
