Srpsko narodno vijeće objavilo je Izjavu o pravima Srba u Hrvatskoj, usvojenu na trećoj Velikoj skupštini održanoj prošlog tjedna, u kojoj se ocjenjuje da u proteklih pet godina položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je u nizu aspekata i unazađen, te se u 13 točaka navode zadaci u borbi za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena.
> Škare Ožbolt: Erdutskom sporazumu daju se značenja kojih nema!
Prava koja su obnovljena, nerijetko su predmet novih osporavanja, a položaj osiguran međunarodnim sporazumima, poput Erdutskog sporazuma i Pisma namjere, Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i posebnim zakonima također se nastoji narušiti, stoji u Izjavi. “Zato nam i u narednom razdoblju predstoji borba za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena. To bismo trebali dijeliti sa svim demokratskim organizacijama, jer je to ujedno i borba za demokratsku Hrvatsku,” ističe se u Izjavi objavljenoj na internetskoj stranici Srpskog narodnog vijeća.
Velika skupština Srpskog narodnog vijeća očekuje da će Vlada i državne institucije aktivno i tijesno surađivati na realizaciji ciljeva navedenih u Izjavi.
U središtu djelovanja Srpskog narodnog vijeća i drugih organizacija, naročito ZVO-a i SDSS-a i dalje treba biti borba za toleranciju, nediskriminaciju i posebno borba protiv govora mržnje jer, navodi se, govor mržnje prema Srbima, njihovim institucijama i znamenjima njihova identiteta “ostaju problem koji je izvor strahova i asimilacije pripadnika srpske zajednice.”
> Nino Raspudić: Predsjedničina bajka o Vučiću
Kao drugi zadatak navodi se osiguravanje nesmetanog povratka izbjeglica, kojih je još registriranih oko 19.000 u Republici Srbiji i zaštita njihovih imovinskih i mirovinskih prava.
Utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba, njihova identifikacija i obilježavanje mjesta stradanja kao i nesmetano sjećanje na njihova stradanja, u naredne četiri godine bi trebalo donijeti značajnije rezultate od dosadašnjih, stoji u izjavi.
Dalje se traži, “kao i na drugoj Velikoj skupštini” (2013.) da se ispune obećanja o procesuiranju ratnih zločina počinjenih prema Srbima za vrijeme rata, a posebno u toku i nakon “Bljeska” i “Oluje”.
Od države SNV traži i “da konačno donese programski i zakonski okvir za razvojnu politiku” povratničkih područja u interesu svih koji na tim područjima žive, te u cilju zaštite vlasništva formira zemljišno-šumski fond.
Ističe da su Srbi i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama, te očekuje i traži od Vlade i institucija da zaustave taj trend i u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obavezama počnu provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, “ponovo donesu, ali ovaj put i provedu, akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.”
Očekuje dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu, zakonski zajamčenu službenu upotrebu jezika i pisma, uključujući nazive naselja, trgova i ulica, javnih institucija. Posebno ističe urgentnost registracije manjinskih srpskih škola.
SNV traži da HRT prati aktivnosti srpskih institucija i izvještava o problemima Srba; da osnuje “redakciju manjinskog programa koja će uključiti i njezinu srpsku komponentu” te da srpske organizacije uz pomoć države osnuju i vlastiti radijski servis.
Ističe da treba nastaviti i ubrzati obnova kulturne baštine, “posebno one koja podsjeća na prisilnu asimilaciju, protjerivanja i masovna istrebljenja počinjena prema Srbima u NDH” i njihovu ulogu u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske.
Deseta točka odnosi se na ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina koje, upozorava SNV, nije u skladu s Ustavom “jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima”. Stoga se traži donošenje propisa koji će omogućiti slobodno i nesmetano ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina.
“Srbima treba biti vraćeno pravo na svoju historiju kao dijela nacionalne historije Hrvatske, te biti vidljivo u obrazovanju, medijima, politici sjećanja i muzejima”, ističe SNV u izjavi.
“Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera. Također, u što skorije vrijeme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD Privrednik,” stoji u 12. točki Izjave.
> M. Ljubić: Ljiljana Alvir i hrvatske žrtve ne smiju poslužiti kao miris neopranoj Srbiji
Na kraju se ističe da su za sve organizacije Srba u Hrvatskoj od ogromne važnosti trajno unapređivanje odnosa između Hrvatske i Srbije te europska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije, posebno Republike Srbije, kao pretpostavke stabilnosti i napretka.
Jandroković: Parlamentarna većina će odlučiti što je ispravno
Komentirajući zahtjeve SNV-a, predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je u nedjelju navečer za HRT: “Oni mogu slati zahtjeve kakve žele, ali parlamentarna većina će odlučiti o tome što je ispravno, a što ne”
Kuščević: Nacionalne manjine su zastupljene u predstavničkim tijelima
Ministar uprave Lovro Kuščević za nedjeljni Jutarnji list je rekao da nije upoznat sa zahtjevima SNV-a, pa tako ni onim po kojem bi institucije srpske zajednice dobile status manjinskih samouprava, no kaže da su nacionalne manjine zastupljene u predstavničkim i izvršnim tijelima lokalne uprave i samouprave.
“U Republici Hrvatskoj postoje sve razine zaštite prava nacionalnih manjina, a tako i u odnosu na njihovu zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave. U svakoj općini, gradu i županiji ispunjen je taj uvjet, a Ministarstvo uprave to strogo kontrolira”, rekao je ministar Kuščević i dodao da je upravo na temelju kontrole provedbe prava zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima lokalne vlasti Ministarstvo uprave koncem prošle godine raspisalo dopunske izbore u dvije jedinice lokalne samouprave.
Pusić: Vlada mora odlučiti o čemu se može i o čemu se ne može dogovarati
Jutarnji je dobio komentar i od zastupnice Glasa Vesne Pusić. “Srpska zajednica ima pravo tražiti što god hoće, ali hrvatska Vlada mora odlučiti i preuzeti odgovornost za ono o čemu se može i ono o čemu se ne može dogovarati”, rekla je.
> Plenković daje, a Hrvati plaćaju da Pupovčeve Novosti huškaju na mržnju prema Hrvatskoj
Gotovo identična inicijativa 2010. izazvala je političku buru, kada je tek zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Da je u Saboru prošao prijedlog tadašnje Vlade Jadranke Kosor, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom, manjinskom principu, međutim, Vesna Pusić i HNS dobili su podršku SDP-a, a kasnije i HDZ-a, i inicijativa je odbačena, podsjeća Jutarnji list.
Erdutski sporazum
Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, još 2016. za Glas Slavonije upozorio je da Erdutski sporazum više nije na snazi odgovarajući na pitanje da prema nekim tumačenjima Erdutski sporazum, kao temeljni sporazum za mirnu reintegraciju istočne Slavonije, potpisan 1995., nikad službeno i nije stavljen izvan snage.
Palić je objasnio da se u Erdutskom sporazumu vrlo jasno navodi da postoji prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni, a predviđena je i mogućnost produljenja za još 12 mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu.
“U Erdutskom sporazumu se vrlo jasno navodi kako postoji prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni. Predviđena je i mogućnost produženja za još 12 mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu. Smatram da Erdutski sporazum više nije na snazi pa zbog toga nema potrebe za njegovim stavljanjem izvan snage. On se počeo realizirati 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037, a to je bilo nužno jer se u samom sporazumu određuje da će stupiti na snagu nakon donošenja Rezolucije, kojom je uspostavljena Prijelazna uprava UN-a (UNTAES) i 15. siječnja 1998. godine hrvatsko je Podunavlje iz nadležnosti UN-a vraćeno pod ingerenciju hrvatskih vlasti. Time je Erdutski sporazum prestao biti na snazi.
“Erdutski sporazum je omogućio reintegraciju hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske mirnim putem i u tome je njegova vrijednost. Osim toga, omogućen je, u najvećoj mjeri, povratak svih onih koji su imali prebivalište na tom području prije Domovinskog rata. Taj sporazum je rezultat tadašnjih političkih okolnosti i smatram da je ono što se njime odredilo stvarno i realizirano. Republika Hrvatska nema nikakvih dugoročnijih obveza koje bi proistjecale iz toga sporazuma vezano uz prava srpske nacionalne manjine jer postoje propisi koje je donio Hrvatski sabor kojima su ta prava uređena. Što se tiče zajamčenih prava nacionalnih manjina, Republika Hrvatska ima vrlo visoke standarde ako ju uspoređujemo s bilo kojom drugom europskom državom. Provedba tih propisa mogla bi biti na višoj razini, ali to vrijedi i za sve ostale propise”, istaknuo je dr. sc. Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
