Nakon izjava koje je dao beogradskom Tanjugu na Beogradskom sajmu knjiga, Rade Šerbedžija više nema što tražiti na Brijunima, gdje već godinama na račun hrvatskih poreznih obveznika ljetuje zajedno sa svojom obitelji, prijateljima i poznanicima, gdje jedino ON na tom prekrasnom Jadranskom otoku ima svoj privatni teatar i potporu čak i Hrvatske ratne mornarice, koja prevozi njegove goste.
Zbog čega je „veličanstvo“ zaslužilo takav tretman, dok ostali mnogo bolji i zaslužniji hrvatski dramski umjetnici (i kazališta) jedva mjesečno spajaju kraj s krajem?
Osim toga, Šerbedžija je nešto bolji glumac od prosječnog, a vrhunac njegove dramske karijere je recitiranje Arsenove pjesme – „Ne daj se, Ines“.
Pa, što je to izjavio da mu se treba uskratiti nevjerojatno velika financijska (sredstva) pomoć oko realizacije njegovih projekata, odnosno zbog čega ga treba „otjerati“ s Brijuna?
„Strašno je da ovde ima toliko talentovanih i vrednih ljudi, vrhunskih sportista i umetnika, a da smo mi ipak uspeli da zaratimo sa sopstvenom braćom, da smo uz sve te naše divne talente ostali nekako zaostali čim smo mogli da se krvavo pobijemo na kraju XX veka.(…) Svi narodi na prostoru bivše Jugoslavije…zamrzeli braću…krenuli jedni na druge. Pa nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Hagu, zapravo kriminalci“, kazao je Šerbedžija, koji je pobjegao čim je počela agresija na Republiku Hrvatsku.
Također je napomenuo da su ti kriminalci iskoristili nepravdu koja je učinjena nesretnim ljudima da proizvode slijepu mržnju među jugoslavenskim narodima.
„Bitange eto šta su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije mogla da se spasi divna Jugoslavija. Nije važno ko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smeli da dozvolimo da jedan pošten i častan čovek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo mogli da se civilizacijski nosimo sa istorijskim trenutkom“, kazao je.
Šerbedžija, koji je dezertirao kad se stvarala slobodna, samostalna i neovisna hrvatska država, kad je počela srpska agresija na Republiku Hrvatsku, priznaje da je u to vrijeme 17 godina živio po Londonima i Los Angelesima i „naravno da je postao stranac“!
Da, dok su drugi krvarili, dok je okupiran Vukovar, dok su njegova braća rušili i masakrirali sve što je hrvatsko, od Škabrnja, Voćina, Lipika, Pakraca, Petrinje, Siska, Gospića, Zadra, Karlovca, Županje, Osijeka, Dubrovnika…dok su nevine ljude tjerali u minska polja, dok su ih sahranjivali u jednu od 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica, taj i takav je zajedno sa svojom obitelji „lumpovao“ diljem svijeta, veličajući agresora i smišljajući plan (koji mu je na kraju na žalost i uspio) da kao „stranac“ od onih koji su patili „naplati“ svoju „bježaniju“.
Šerbedžija javno ismijava hrvatske Junake Domovinskoga rata koji su završili u Haagu, naziva ih kriminalcima, iako dobro zna da su tamo bili i generali Gotovina i Markač.
Među ostalim, kaže da nije važno tko je više stradao! Možete li zamisliti da je to rekao u svezi II. svjetskog rata, da recimo „nije važno je li više stradalo Židova ili Nijemaca“?
Također on se nigdje i nikada ne osvrće na svoju braću Srbe, ne kaže tko je bio agresor, a tko žrtva i neprestano brani propalu Jugoslaviju.
Rade, Jugoslavija više ne stanuje ovdje. Nu, ako ti je toliko stalo do ove propale države onda što tu radiš? Mi te ne tjeramo, (sam od sebe praviš „mučenika“), ali pokri se „ćebetom“ po glavi i ne sramoti hrvatske branitelje, generale, ne sramoti one koji su dali svoje živote i svoje zdravlje…Ne sramoti one od kojih svake godine uzimaš novac!
Ono što je još gore je činjenica da ovaj „slavni“ glumac blati Hrvatsku manje-više svaki puta uoči dana kad ćemo obilježiti još jednu tužnu obljetnicu stradanja i okupacije Vukovara i Škabrnje.
Je li taj i takav čovjek zaslužio da nam se iz godine u godinu, dok se drugi „kupaju u lavoru“, smije s Brijuna?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)