O hrvatskoj se poljoprivredi od osamostaljenja, iako korijen problema treba tražiti u bivšem sustavu, govori kroz prizmu problema. Ovaj prevažan sektor za svaku državu, u Hrvatskoj nikako da dođe na zelenu granu. Sela su uglavnom pusta, zemlju obrađuje starije stanovništvo što potvrđuje i statistika. Puno je tu pitanja poput državnih poticaja, samodostatnosti, zemljišta, uvoznog lobija… Portal Narod.hr serijom tekstova otvorit će goruća pitanja i probleme hrvatske poljoprivrede razgovarajući s relevantnim sugovornicima, analizama i statističkim podacima.
Posljednji u serijalu tekstova o problemima u hrvatskoj poljoprivredi posvećujemo budućnosti.
Famozni Zeleni plan Europske unije do 2050. godine stubokom će promijeniti lice i nalične poljoprivrednog sektora u cijeloj Europskoj uniji pa tako i u Hrvatskoj. Iako se Zeleni plan odnosi na sve sektore, ponajviše će se promjena dogoditi upravo u poljoprivredi.
Je li Hrvatska spremna za ovaj iskorak? Je li to prilika ili pak otegotna okolnost za našu poljoprivredu koja i u tradicionalnom obliku prolazi kroz iznimne poteškoće?
Jer kao članica Europske unije Hrvatska Zelenom planom ulazi u novu etapu razvoja poljoprivrede i proizvodnje hrane.
Od 2023. godine, poljoprivredna politika usmjerava se na očuvanje okoliša i klime, a time donosi i brojna ograničenja za poljoprivredu. Domaći cilj Zelenog plana je do 2030. godine podići vrijednost poljoprivredne proizvodnje na 30 milijardi kuna, sa sadašnjih malo više od 19 milijardi. O lošoj produktivnost hrvatske poljoprivredne proizvodnje upozoravali smo i u prijašnjim tekstovima.
>Poljoprivredni paradoks: Poticaji su umrtvili hrvatsku poljoprivredu; pogledajte kolika nam je produktivnost
Što je točno Zeleni plan i koja su načela?
Izv. prof. dr. sc. Vladimir Margeta, s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, za Narod.hr istaknuo je da je Zeleni plan u poljoprivredi iznimna prilika za Hrvatsku te da imamo niz komparativnih prednosti u odnosu na druge članice Europske unije. Ipak, za implementaciju Zelenog plana nužne su strukturne reforme, a tu smo slabi.
Narod.hr: Molim Vas da nam za početak napišete što je Zeleni plan onako kako biste to opisali desetogodišnjaku?
Vladimir Margeta: Zeleni plan („Green Deal“) je strateški dokument Europske unije, usvojen od strane Europske komisije 11. 12. 2019. godine koji definira smjernice razvoja EU-a do 2050. godine i koji ima za cilj pretvoriti cjelokupno europsko gospodarstvo, a posebice poljoprivredu, u ekološki održivo, bez emisije štetnih stakleničkih plinova, a gospodarski rast će se temeljiti isključivo na modelu tzv. „cirkularne ekonomije“ što podrazumijeva, pojednostavljeno rečeno, ponovno iskorištavanje već upotrebljenog.
Razlog usvajanja ovog strateškog plana su klimatske promjene kojima svjedočimo zadnjih desetljeća, a koje ozbiljno prijete opstanku čovječanstva. Zeleni plan osmišljen je s ciljem da zaštiti europske prirodne resurse, a time i zdravlje i život ljudi u budućnosti, kroz promjenu cjelokupne svijesti o značaju koji ekonomija i poljoprivreda imaju na čovjeka i njegovo okruženje.
Cilj Zelenog plana je da Europa (p)ostane mjesto najkvalitetnijih uvjeta za život i proizvodnje najkvalitetnije hrane. To znači, da dosadašnja ekonomska filozofija koja u prvi plan stavlja ekonomsku dobit, dobiva i ekološku i socijalnu komponentu, kao temelje održivog gospodarenja. Dakle, Zeleni plan je strategija osiguravanja boljeg i kvalitetnijeg života ljudi.
Narod.hr: Što Zeleni plan podrazumijeva?
Vladimir Margeta: Zeleni plan počiva na tri temeljna načela:
- 2050. nema neto emisija stakleničkih plinova
- gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa
- ni jedna osoba ni jedna regija nisu zapostavljene.
Krajnji cilj je postići pretvaranje klimatskih i ekoloških izazova u prilike u svim područjima politike i osiguravanje pravedne i uključive tranzicije. To je plan s mjerama za unapređenje učinkovitog iskorištavanja resursa prelaskom na čisto kružno gospodarstvo i obnovu biološke raznolikosti te smanjenje onečišćenja. Europska unija je jedno od najrazvijenijih područja u svijetu. Takav stupanj razvoja kroz prošlost doveo je do slabljenja ili uništenja osnovnih resursa, narušavajući klimatsku ravnotežu i ekosustav što u budućnosti može imati dalekosežne posljedice po naš opstanak.
Srećom, svijest o potrebi održivog gospodarenja već dugi niz godina postoji među nositeljima ekonomske i agrarne politike, tako da je europski Zeleni plan samo kruna svih dosadašnjih nastojanja da se na prvo mjesto stavi očuvanje prirodnih resursa i zaštiti zdravlje ljudi. Čista energija, zaštita prirode i ekosustava te proizvodnja zdrave hrane u održivim proizvodnim sustavima čine temelj Zelenog plana.
>Ružica Vukovac o genezi propasti hrvatskog stočarstva: Broj mljekara pao za čak 93 posto; ovo su katastrofe koje su do toga dovele
„Temelj ove ekonomske filozofije je da otpad ne postoji“
Narod.hr: Koje biste najvažnije promjene istaknuli?
Vladimir Margeta: Najvažnija promjena u odnosu na današnje poimanje ekonomije je primjena tzv. „cirkularne ekonomije“. To je ekonomski model koji se počeo razvijati posljednjih desetljeća, s namjerom da u srednjoročnom razdoblju (do 2050. godine) potpuno zamijeni donedavno najzastupljeniji linearni model. Tradicionalno poimanje ekonomije i života svodi se na politiku uzimanja, iskorištavanja i odbacivanja, dok cirkularni model zagovara povratak prirodi i ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog.
Naglasak je na proizvodnji i dizajniranju proizvoda koji se mogu lako rastaviti na dijelove, ne sadrže opasne tvari te koji će biti dugog životnog vijeka i lako popravljivi. Koncept je utemeljen na kruženju tvari u prirodi, principu koji je poznat već osnovnoškolcima, a sada je postao neizostavni dio budućeg razvoja vodećih svjetskih ekonomija. Glavni benefiti ovog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, ušteda resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena.
Temelj ove ekonomske filozofije je da “otpad ne postoji” (za razliku od linearnog modela čija je deviza “uzmi, iskoristi, odbaci”) te da se sve može upotrijebiti ponovno na drugi način ili se raščlaniti do tvari koje mogu postati dio životnog ciklusa. Snaga ovakvog pristupa je u raznolikosti, modularitetu i prilagodljivosti, a sva energija treba dolaziti iz obnovljivih izvora.
>Marijana Petir u razgovoru za Narod.hr o uvoznim lobijima, samodostatnosti, poticajima: Poljoprivredi treba radikalan zaokret
Uzimajući od prirode resurse možemo proizvoditi sve što nam je potrebno, a potom se trebamo pobrinuti kako bi prirodi vratili ono što smo uzeli u njoj prihvatljivom obliku. Ako ne zbog brige za okoliš, onda barem zbog sebičnih razloga, kako bi ponovno mogli iskorištavati tu istu prirodu. Jer zagadimo li sve svojim nemarom, neće nam više ostati ništa za iskorištavanje. Recikliranje nerazgradivih tvari može donijeti brojne nove benefite, a sve uz minimalno opterećivanje okoliša u kojem živimo.
Briga za okoliš i njegovo očuvanje od pretjeranog ljudskog iskorištavanja
Ovaj koncept podrazumijeva da se uz pomoć prirode proizvodi sve što je čovjeku potrebno, a potom se on brine o tome kako prirodi vratiti ono što je iz nje uzeo i to u prihvatljivom (biorazgradivom) obliku. Cilj takvog načina proizvodnje je dvojak – briga za okoliš i njegovo očuvanje od pretjeranog ljudskog iskorištavanja. Osim štednje prirodnih izvora, na ovaj način stvaraju se nova radna mjesta i poboljšava kvaliteta života na Zemlji.
Nužno je redizajnirati europske prehrambene sustave koji danas čine gotovo jednu trećinu globalnih emisija stakleničkih plinova, troše velike količine prirodnih resursa, rezultiraju gubitkom biološke raznolikosti i negativnim utjecajima na zdravlje (zbog pothranjenosti i prekomjerne prehrane) i ne dopuštaju pošteni ekonomski povrat i egzistencija za sve aktere, posebno za primarne proizvođače.
Novca će biti u izobilju, samo…
Narod.hr: Koliko EU planira sredstva potrošiti za ovaj zaokret?
Vladimir Margeta: Sredstva za provedbu i implementaciju europskog Zelenog plana mjere se u tisućama milijardi eura. Podatak da je samo u 2021. godini za znanstvena istraživanja na temu Zelenog plana na raspolaganje dano milijardu eura, jasno govori o tome koliki je to financijski izazov, ali i potencijal.
U ovom trenutku teško je procijeniti točnu vrijednost Zelenog plana, no jasno je da će najveći dio tog novca biti potrošen na potporu i subvencioniranje prelaska s konvencionalnog (linearnog) gospodarstva na cirkularno.
Projekcije europskog budžeta za sljedećih nekoliko desetljeća predviđaju najveći dio sredstava (oko 90 %) upravo za ovu tranziciju. Pojednostavljeno rečeno, novaca će biti u izobilju za projekte koji su u skladu s ovom politikom, tako da moramo ozbiljno promišljati o strateškim smjernicama našeg gospodarstva kako bismo iskoristili velika financijska sredstva koja su na raspolaganju.
>Hrvatski paradoks: Suncokreta imamo za izvoz, a ulje uvozimo. Znate li iz koje zemlje najviše?
Margeta: Prilika kakva se pruža jednom u povijesti
Narod.hr: Što to po vašem mišljenju konkretno znači za hrvatsku poljoprivredu? Priliku ili?
Vladimir Margeta: Zeleni plan za hrvatsku poljoprivredu znači priliku kakva se pruža jednom u povijesti. Izazovi s kojima se suočava današnja hrvatska poljoprivreda, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini, a koji su determinirani ekonomskim i socijalnim promjenama te ekološkim ugrozama koje iz dana u dan postavljaju dodatne kriterije održive poljoprivrede, ukazuju da će poljoprivredna proizvodnja u bliskoj budućnosti morati doživjeti značajne promjene u vidu organizacije i provedbe tehnoloških procesa.
Za hrvatsku poljoprivredu, opterećenu strukturnim problemima, ove promjene bit će i zahtjevnije, budući da nismo do današnjeg dana uspjeli definirati pravilne strateške odrednice razvoja i provedbe agrarne politike.
Nadolazeće promjene i nužnost njihove provedbe temelje se na polazištu da buduća poljoprivredna proizvodnja više neće biti primarno oslonjena isključivo na proizvodnju sirovina (što je temelj današnje hrvatske poljoprivrede) već će se tržišna opstojnost morati ostvarivati kroz dodanu vrijednost, koja u slučaju cirkularne poljoprivrede podrazumijeva i strategije za održivi razvoj, zaštitu okoliša, čistoću proizvodnje, ekološku svijest potrošača, visoki stupanj finalizacije proizvoda, ponovnu upotrebu otpada u ponovnoj proizvodnji te postizanje socijalne jednakosti kao preduvjeta ekonomske dobrobiti i dobiti.
>Muke po hrvatskoj poljoprivredi: Čega proizvodimo za tri Hrvatske, a čega nemamo niti za trećinu svojih potreba?
Naša nerazvijenost idealan je temelj
Zeleni plan jasno definira i značajne benefite, prije svega financijske, za one proizvođače koji su spremni u potpunosti implementirati sve navedeno. Upravo u tome je velika prilika za hrvatsku poljoprivredu, jer ono što smo do sada naglašavali kao naše nedostatke (usitnjeni posjedi, nedovoljna primjena pesticida i herbicida, visoka intenzifikacija proizvodnih ciklusa i dr.) odjednom postaju naše strateške prednosti u odnosu na konkurentske zemlje.
Naša nerazvijenost, možemo tako reći, u kontekstu Zelenog plana postaje idealan temelj za implementaciju ciljeva ove strategije. No, da bismo to na taj način i prihvatili, moramo riješiti neke strukturne probleme koji opterećuju našu poljoprivredu već niz desetljeća.
Nismo spremni na promjene
Narod.hr: Jesmo li spremni za takve promjene?
Vladimir Margeta: Nažalost, ne mogu potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. Najveći problem naše poljoprivrede je neshvaćanje nositelja agrarne politike da hrvatska poljoprivreda ne treba kopirati sustave iz drugih zemalja, već mora razviti samostalni i našim uvjetima (klimatskim, geografskim, posjedovnim i ljudskim kapacitetima) prilagođen sustav koji će onda, bez ikakvih problema, implementirati strateške smjernice Zelenog plana.
>‘Krvna slika’ hrvatskog sela: Znate li koliko su poljoprivrednici stari i koliko zarađuju? Je li hrvatsko selo na rubu opstanka?
Margeta: Mi smo jedina zemlja u EU-u u kojoj je država vlasnik poljoprivrednog zemljišta
Mi danas još uvijek imamo, kao jedina zemlja u Europskoj uniji, državno poljoprivredno zemljište. Svjedoci smo koliko problema ima na svakodnevnoj razini u vezi s raspolaganjem istim. Samo od zemlje koja ima svog vlasnika možete izvući maksimum. Nažalost, kod nas nije tako i većina problema koji opterećuju našu poljoprivredu polazi upravo od problema poljoprivrednog zemljišta, prvo državnog, a onda i privatnog. Zemlje iz našeg okruženja, iz tzv. bivšeg komunističkog bloka, koje su imale državno poljoprivredno zemljište, sve redom su ga privatizirale u potpunosti i danas te zemlje bilježe značajne pomake u poljoprivrednoj proizvodnji (najbolji primjeri su Poljska, Mađarska, Češka ili Slovenija).
Dakle, dok ne riješimo problem zemljišta (privatiziramo državno poljoprivredno zemljište, zakonom o nasljeđivanju spriječimo daljnje usitnjavanje privatnog poljoprivrednog zemljišta i dok ne provedemo komasaciju), ne možemo očekivati pomake, ma koliko nam Zeleni plan nudio mogućnosti.
Veličina posjeda (u Hrvatskoj je prosječna veličina posjeda oko 6 ha) često se navodi kao najveći problem za uspješnu i profitabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Pri tome se od strane nositelja agrarne politike često navode primjeri zemalja koje imaju prosječnu veličinu posjeda od 30 ili 50 ha. Međutim, ne navodi se primjer Italije koja ima prosječnu veličinu posjeda gotovo identičnu Hrvatskoj (6,1 ha), a jedna je od najrazvijenijih poljoprivrednih zemalja na svijetu.
>Stranci će uskoro moći kupovati hrvatske njive i pašnjake: Hoće li cijena hektara s najniže u EU-u – otići u nebo?
Povećanje veličine posjeda
Dakle, umjesto da težimo povećanju veličine posjeda (u posljednjih 30 godina uspjeli smo ga povećati za 2 ha), potrebno je osmisliti proizvodne sustave koji će biti prilagođeni toj veličini posjeda, a to znači da ne proizvodimo količine, već proizvode visoke dodane vrijednosti (upravo kako je navedeno u smjernicama Zelenog plana).
Sljedeći problem je udruživanje poljoprivrednika. Cjelokupna poljoprivreda zemalja Europske unije temelji se na proizvođačkim organizacijama poljoprivrednika, koje su vlasnici i financijskih ustanova za potporu poljoprivrede, vlasnici su klaonica, prerađivačkih kapaciteta, mljekara, sirana, trgovačkih lanaca. Kod nas se stvorila klima da su proizvođačke organizacije, prvenstveno zadruge, nekakav relikt prošlosti, a jedino takvi oblici udruživanja poljoprivrednika mogu osigurati da se provedu neke od temeljnih odrednica Zelenog plana (visoki stupanj finalizacije proizvoda, tržišna konkurentnost, kratki lanci opskrbe i dr.).
Dakle, dok ne riješimo ove probleme, ne možemo očekivati da ćemo u potpunosti moći implementirati Zeleni plan u našu poljoprivredu. No, i dalje smatram da smo jedna od zemalja koja ima najveće komparativne prednosti za implementaciju Zelenog plana u poljoprivredi.
Nizozemska kao upozorenje?
Narod.hr: Ove smo godine vidjeli veliki revolt nizozemskih poljoprivrednika zbog rigoroznih promjena koje je njihovo zakonodavstvo donijelo kako bi se prilagodili Zelenom planu. Smatrate li da je otpor opravdan?
Vladimir Margeta: Nizozemska je specifična poljoprivredna zemlja, s jednom od najintenzivnijih poljoprivrednih proizvodnji. Procjena je da bi se implementacijom Zelenog plana poljoprivredna proizvodnja u Nizozemskoj smanjila za 30-40 %, što bi predstavljalo značajni udar na opstanak nizozemskih poljoprivrednika.
No, s druge strane, Nizozemska ima i jedno od najzagađenijih tala u svijetu, a što je posljedica upravo takve intenzivne poljoprivrede. Ovdje se radi o izboru između sadašnjosti i budućnosti, koje neće biti ako se nastavi ovakvim načinom. S druge strane, treba navesti i primjer Danske, koja je bila poznata kao zemlja s najintenzivnijom poljoprivredom na svijetu, a koja je donijela strateški plan potpunog prelaska na ekološku poljoprivredu do 2030. godine.
Dakle, u Danskoj su shvatili koje benefite donosi proizvodnja zdrave u ekološki održivim uvjetima i žele u skoroj budućnosti postati svjetski lider u toj proizvodnji. Osobno smatram da i Hrvatska treba slijediti primjer Danske i nametnuti se kao lider u proizvodnji zdrave hrane.
Zeleni plan u kontekstu rata u Ukrajini i pandemijskih mjera
Narod.hr: Zeleni plan kreiran je u jednom posve drugačijem geo-političkom i gospodarskom okruženju. Smatrate li da bi zbog poremećaja u proizvodnji i transportu hrane zbog pandemijskih mjera i rata u Ukrajini trebalo možda odgoditi primjenu Zelenog plana?
Vladimir Margeta: Sigurno da trenutna gospodarska i politička situacija u svijetu ima utjecaj na sve segmente života, posebice na ekonomska kretanja, pri čemu se pokazalo da je poljoprivreda možda i najosjetljivija na takve krizne situacije. Sigurno je i da će u nekim segmentima ova situacija usporiti implementaciju Zelenog plana, ali sam također siguran da Europska unija neće odustati od njega ili ga revidirati, jer je pitanje implementacije Zelenog plana pitanje i opstanka Europske unije.
Zeleni plan uistinu velika prilika za Hrvatsku
Narod.hr: Koje su hrvatske komparativne prednosti u kontekstu Zelenog plana?
Vladimir Margeta: Komparativne prednosti Hrvatske u kontekstu Zelenog plana su velike poljoprivredne površine koje se ubrajaju u najmanje zagađena tla u Europi. Zatim, geografska i klimatska raznolikost zemlje. Bogatstvo vode koja je lako dostupna.
Ne treba zaboraviti i povijesni, tradicijski i kulturološki identitet naših ljudi, prije svega poljoprivrednika, koji znaju proizvoditi na način koji je u suglasju s kriterijima održivosti ekosustava i prerade u tradicionalne proizvode visoke kvalitete i visoke dodane vrijednosti.
Ne treba zaboraviti da smo turistička zemlja i da upravo kroz taj vid finalizacije proizvodnje možemo ostvariti veliku korist. Sve navedeno daje nam za pravo da smatramo da je Zeleni plan uistinu velika prilika za Hrvatsku da se pozicionira na globalnoj mapi kao mjesto proizvodnje najzdravije i najkvalitetnije hrane.
Niska produktivnost
Narod.hr: S obzirom na to da nam je produktivnost u poljoprivredi na 30 posto europskog prosjeka, dakle strašno niska, hoće li Zeleni plan potaknuti produktivnost poljoprivredne proizvodnje ili će izazvati suprotan efekt? Naime, čini mi se da mi nikako na zelenu gradu niti s tradicionalnom poljoprivredom, a kamoli s eko poljoprivredom.
Vladimir Margeta: Produktivnost u hrvatskoj poljoprivredi treba povećavati isključivo u smjeru visoke finalizacije proizvodnje, nikako kroz povećanje prinosa po jedinici zemljišne površine ili po površini farme. Da karikiram, kada se u Hrvatskoj 75 % proizvedenih svinja proda kao slavonski kulen ili dalmatinski pršut, kada se 70 % kukuruza i pšenice proda kroz kvalitetne kobasice, sireve, pekarske proizvode, vrhunske slastice i sl., tada ćemo moći govoriti o pravom smjeru razvoja hrvatske poljoprivrede.
Produktivnost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj može se značajno povećati na temelju trenutne proizvodnje, koja je vrlo niska, ali da bi se to postiglo, hrvatskoj je potrebna izgradnja mreže malih prerađivačkih pogona (mini klaonica, pokretnih klaonica, meso prerada, mini mljekara i sirana, mlinova, destilerija i sl.) kako bismo finalizirali svoju proizvodnju i povećali navedenu produktivnost.
Margeta: Bez reformi, propustit ćemo izuzetnu priliku koja nam se nudi
Narod.hr: U kojim će poljoprivrednim sektorima, sukladno europskoj zelenoj politici, doći do najvećih promjena i koji će se poljoprivredni sektor suočiti s najvećim poteškoćama (pesticidi i sl.)?
Vladimir Margeta: Do najvećih poteškoća doći će u poljoprivrednim sektorima koji su se bazirali na visokoj intenzifikaciji proizvodnih procesa, a koja je uključivala primjenu velikih količina pesticida i herbicida u održavanju razine proizvodnje. Tu se prvenstveno misli na intenzivno ratarstvo, povrtlarstvo i voćarstvo. Također, kada govorimo o stočarstvu, onda bi sektor svinjogojstva trebao pretrpjeti najveće promjene, jer je tekuća gnojovka označena danas kao jedan od najvećih zagađivača tla, podzemnih voda i zraka u poljoprivredi općenito.
Sektor peradarstva (intenzivan tov pilića) je također ugrožen. No, već postoje alternativni proizvodni sustavi koji su po tehnološkim procesima i razini proizvodnje vrlo blizu visoko intenzivnim (npr., držanje na dubokoj stelji), a koji nemaju nepovoljan učinak na ekosustav. U kontekstu svega, treba imati na umu da Europska unija proizvodi danas znatno više hrane nego što joj je potrebno i da smanjenje proizvodnje u ukupnom obimu od 20-30% (koliko predviđa Zeleni plan) neće ugroziti samodostatnost i prehrambenu neovisnost, a značajno će doprinijeti očuvanju ekosustava i bioraznolikosti.
I da na kraju zaključimo, europski Zeleni plan je nešto najbolje što se moglo dogoditi Europi i Hrvatskoj, kada govorimo o održivom razvoju i osiguranju kvalitetnog života. Hrvatska ima niz komparativnih prednosti kada govorimo o implementaciji Zelenog plana u sve segmente ekonomije, a posebice poljoprivredne proizvodnje. No, ne učinimo li u skoro vrijeme nužne reforme koje će omogućiti potpunu implementaciju ovog strateškog plana, bojim se da ćemo opet propustiti izuzetnu priliku koja nam se nudi.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
