„Odluka o dodjeli dozvola za istraživanje i eksploataciju nafte u Jadranu samo je točka na ‘i’ neprepoznatljive politike Milanovićeve Vlade koja bezglavo i besciljno luta, ali ovoga puta pod reflektorima na svjetskoj pozornici. Ozbiljna Vlada donosi ozbiljne odluke na temelju ozbiljnih strategija, planova i programa za koje provodi ozbiljne procjene, uključujući i stratešku procjenu utjecaja na okoliš te o tim ozbiljnim politikama komunicira s javnošću. Na taj način ozbiljna Vlada očituje svoju vjerodostojnost, kako pred svojim narodom, tako i pred međunarodnim investitorima”, istaknula je Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i zamjenica člana u Odboru za zaštitu okoliša, javno zdravlje i sigurnost hrane.
“Pokazalo se i ovaj puta da je ova Vlada neozbiljna. U ovom je slučaju odluka o raspisivanju natječaja donesena prerano, kao i odluka o dodjeli dozvola bez da se javnosti i investitorima prethodno dala puna informacija, prezentirali potencijalni rizici i potencijalna ograničenja. To je
važno pogotovo kada se pristupa odluci poput ove koja može imati dalekosežne posljedice za Jadran koji je danas najčišće more na Mediteranu“, rekla je.
Strategija energetskog razvoja RH koja je na snazi a koju Marijana Petir svojedobno kod njenog donošenja nije podržala zbog manjkavosti u ovom postupku uopće nije uzeta u obzir.
“Zašto se donose strateški dokumenti kada ih ne poštujemo? Možda zato još uvijek nemamo Strategiju razvoja Republike Hrvatske jer kada bi je i donijeli, evidentno je da je se ne bismo držali”, rekla je Petir dodavši: “Naime, u dokumentaciji koja se može pronaći na Internetu (radna verzija Strateške procjene utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, prosinac 2014.) nema niti spomena Strategije energetskog razvoja RH. Kako je to moguće? Ovdje se ipak radi o raspolaganju energetskim sirovinama koje nisu predmetom drugih sektorskih strategija koje se bave neenergetskim i mineralnim sirovinama”.
“Vjerojatno je moguće jer u Strategiji energetskog razvoja RH (NN 130/09) nema niti naznaka mogućnosti korištenja ovog potencijala. Tamo se riječ Jadran spominje samo 6 puta, a općenito je eksploataciji ugljikovodika dano desetak redaka, s upravo suprotnim predviđanjima za RH od onog što se sada provodi”, ocijenila je rekavši: “Nažalost, čak i instrumenti koje smo preuzeli kao europsku pravnu stečevinu ne primjenjuju se na pravi način da se u potpunosti iskoristi njihov potencijal. Zadovoljavanje forme, bez volje za dubljim promišljanjem i evaluacijom potencijala i rizika koje donosi provedba Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu potvrđuje da je Milanovićeva Vlada zaglavila u prošlosti poput fosila, nesposobna sagledati budućnost i povući strateške poteze u skladu s nadolazećim vremenom te je i to jedan od razloga zašto hrvatski građani žive sve lošije”.
Pojasnila je kako ne treba zanemariti činjenicu da je turizam u Hrvatskoj jedna od strateških gospodarskih grana. Svakog ljeta zbog turizma hrvatsko gospodarstvo dobije spasonosnu infuziju u vidu svježeg priljeva deviza.
“Budući da je turizam u Hrvatskoj uglavnom vezan uz Jadran, dodjela dozvola za istražne radove naftnim kompanijama teško da bi se mogla prozvati unapređenjem hrvatskog turističkog proizvoda. Ova je Vlada nizom loših odluka (i izostankom donošenja nužnih) pokazala posvemašnje nesnalaženje kao i elementarno neznanje o tome kojim putem treba izvesti Hrvatsku iz krize”, ustvrdila je te dodala: “Europska unija ozbiljno promišlja niskougljični razvoj i ulaže u tehnologije koje će osigurati prijelaz na zelenu ekonomiju, u godini kada se treba postići međunarodni sporazum o većem smanjivanju emisija stakleničkih plinova odgovornih za klimatske promjene. Umjesto da je svoje napore usmjerila u tom smjeru kroz razvoj domaće industrije i proizvoda, Milanovićeva Vlada izgubila je dragocjeno vrijeme i novac gurajući po okoliš i po hrvatsko gospodarstvo rizične projekte”.