”Prazne sobe još uvijek čekaju djecu iz Konga: Svako malo prozračimo… Ne možemo vjerovati da ih nema”…”Ekskluzivna ispovijest majke uhićene Hrvatice: Mojoj Azri je svijet stao kad je zagrlila kćer”, naslovi su koji su posljednjih desetak dana okupirali mainstream medije u svojevrsnoj PR ofenzivi peglanja u javnosti imidža osmorke koja je u Zambiji optužena za trgovinu djecom i koju čeka suđenje na tamošnjem Visokom sudu. Posljednji tekst objavljen u 24sata je razgovor s majkom jedne od optuženih Azre Imamović Subošić a sadrži niz spornih dijelova počevši od toga da se nesuđenoj baki djevojčice iz Konga ne navodi cijeli identitet.
“Ivana, majka Azre Imamović Subošić”, kako svoju sugovornicu titulira 24 sata, opisuje kako je njezina kćer godinama bezuspješno pokušala postati majkom u Hrvatskoj, kako je došla do ideje o posvajanju djeteta iz DR Konga, kako je krasno sirotište u kojem je našla dijete, kako je par učio svahili kako bi bolje komunicirao s djetetom i slično.
U tekstu se ni novinarka ni sugovornica ne dotiču činjenice da je riječ o ozbiljnim optužbama u Zambiji, da tamošnje pravosuđe vjeruje da su dokumenti o posvajanju krivotvoreni, da su ti ljudi optuženi za teško kazneno djelo trgovanja djecom, da je šef navedenog sirotišta u bijegu i slično….
>Austrijski medij: ‘Skandal trgovine djecom potresa Hrvatsku, dužnosnici dio kriminalne mreže?’
A sve to ne može biti nepoznato nesuđenoj “baki Ivani”, jer, iako ovaj medij to ne spominje, riječ je o Ivani Goranić, dugogodišnjoj ravnateljici Pravosudne akademije čiji je suprug, nedavno preminuli Smiljko Sokol bio predsjednik Ustavnog suda i profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao što je Narod.hr ranije pisao.
Uz to, Azra Imamović Subošić zaposlenica je Ustavnog suda.
Možda će vas zanimati
Obitelj protagonistice afere Zambija puna je pravnih eksperata: Majka joj je bila šefica Pravosudne akademije, a očuh na čelu Ustavnog suda
Među uhićenima je i Azra Imamović Subošić, zaposlenica Ustavnog suda, u čijoj je obitelji sve puno pravnih eksperata
Ljudima s ovakvim profesionalnim pedigreom moglo je nakon nekoliko klikova na internetu biti jasno da su međunarodna posvajanja iz DR Konga obustavljena i zabranjena, da i oni koji se, unatoč tome i činjenici da ta zemlja nije potpisnica Haške konvencije kojom je regulirani pitanje međudržavnog posvajanja, u to upustili rade nešto vrlo rizično, ako do osuđujuće presude dođe, i vrlo protuzakonito.
Sama činjenica da po djecu nisu išli u Kongo već su “dostavljena” u Zambiju, ne sluti na dobro.
Od sirotišta u “kojem djeca nemaju šanse za preživljavanje” do “predivno uređenog sirotišta”
Još je jedan sporan detalj. Naime, mjesecima nas mainstream mediji bombardiraju pričama o užasnim uvjetima u kongoanskim sirotištima. U taj se aspekt priče zapetljala i Goranić koja prvo kaže da joj kćer i zet “zaključuju kako u Hrvatskoj dijete koje stekne uvjete za posvajanje već ima listu posvojitelja koji čekaju na njega, a istodobno gledaju dokumentarce o sirotištima u Africi u kojima djeca, ako nisu posvojena, nemaju šanse za preživljavanje”.
>Afera Zambija: Kongoanac koji je naknadno uhićen bio je glavni u operaciji dovođenja djece
>‘Marijina farma’: Što su Ivaniš i Bukvić 2019. govorile o suradnji sa sirotištem u DR Kongu i posvajanju djece?
O tim sirotištima u kojima djeca “nemaju šanse za preživljavanje” u istom tekstu poslije kaže: ”Dadilja im je stalno slala slike iz sirotišta, koje sam i ja vidjela, a koje je predivno uređeno: imaju vrt s cvijećem, pse, imaju prostor za igru, često imaju zabave, na kojima djeca plešu i vesele se, sirotište čuva vojska zbog opasne situacije u DR Kongu”.
Spominju se česti videopozivi s djevojčicom u sirotištu koje je očito funkcioniralo znatno iznad kongoanskog standarda jer u toj zemlji manje od 20 posto stanovnika ima pristup internetu.
Većina “siročadi” ima roditelje
Pritom se i u ovom članku zanemaruje činjenica koja je objelodanjena u nekoliko javno eksponiranih slučajeva posvajanja djece iz DR Konga koja su se uglavnom obavljala u Zambiji da većina te “siročadi” zapravo ima roditelje koji su djecu zbog neimaštine dali u sirotište. Nekada i na prevaru o čemu smo također ranije pisali.
Možda će vas zanimati
Analizirali smo kongoanski obiteljski zakon: Što je sve sporno kod poznatih slučajeva posvajanja iz Hrvatske
Za vas smo izdvojili dijelove kongoanskog obiteljskog zakona koji se očito izigran kada je riječ o nekim slučajevima posvajanja
Gdje je ravnatelj sirotišta?!
Ivana Goranić otkriva i kako su “nakon okončanja cijelog postupka s hrvatskim dokumentima djeteta otišli u Zambiju po nju. ‘Onamo su je doveli ravnatelj sirotišta sa svojom ženom i kćeri, koja joj je dadilja”, kaže.
Riječ je o ravnatelju sirotišta koji je od izbijanja afere u prosincu 2022. godine – u bijegu, no tu “sitnicu” također iz teksta ne možemo doznati niti je novinarka sugovornici postavila to pitanje.
Velik broj posvajanja iz DR Konga u Hrvatsku
Doznajemo da je bračni par Imamović Subošić koji u Zambiji čeka suđenje, bio potaknut na posvajanje iz DR Konga jer su u svom krugu poznanika i prijatelja vidjeli niz primjera djece posvojene iz te zemlja.
O tome smo također ranije pisali da je u Hrvatskoj, među ostalim i zbog nedostatne zakonske regulative, postojao očito dobro uhodan put posvajanja iz DR Konga, a u našu je zemlju posljednjih godina stiglo više djece iz te zemlje nego u SAD.
Možda će vas zanimati
Otkrivamo: U pet godina u SAD je iz DR Konga posvojeno 46 djece, a u Hrvatsku 68!
U 2020. godini iz Demokratske republike Kongo u SAD je posvojeno jedno dijete, u 2019. desetero djece.
Razdvajanje braće i sestara
Ivana Goranić navodi da djevojčica koju su njezina kći i zet mislili posvojiti u istom sirotištu ima stariju sestru. Ovakav slučaj vidjeli smo i u objavljenim pričama o posvajanju iz Konga kada se, mimo preporuka iz Obiteljskog zakona, braća i sestre razdvajaju i ne posvajaju zajedno. Eventualno, posvajaju ih drugi parovi iz Hrvatske, no djeca žive u različitim obiteljima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
