Prof. dr. sc. Josip Grbac, svećenik i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologija u Rijeci, u posljednjem se broju kršćanske revije Kana bavi aktualnim pitanjem posljedica katastrofalne suše koja je devastirala hrvatsku proizvodnju hrane, ratom u Ukrajini i eksplozijom poskupljenja.
Prof. dr. sc. Grbac u rubrici Pitanje sadašnjega trenutka istražuje kako je „očaran tehnološkim napretkom, neslućenim mogućnostima koje je taj napredak omogućio, uvjeren u svoju svemoć – čovjek zaboravio Nebo“. Balansirajući na finoj granici između Neba i kvarne nam Zemlje (rat u Ukrajini, valovi poskupljenja), članak podsjeća kako mali čovjek u svemu tome uvijek može, i treba, uperiti pogled u Vis.
Dio članka, uz odobrenje izdavača, prenosimo u nastavku.
> Prof. Grbac: Hod za život temelj je demokratskog društva, Tomašević je trebao biti u prvim redovima Hoda
> Josip Grbac: EU želi ukloniti Božić, želi ubiti i ono malo duše što je u Europi još ostala
Kao i svake godine, na izmaku ljeta, vrijeme je za stvaranje nekih proračunskih bilanci, vrijeme statistika, suočavanja s uspjesima i neuspjesima. Nije pretjerano reći da je ovo ljeto bilo teško u mnogostrukome smislu riječi. Suočeni smo bili s najvećom sušom u proteklih nekoliko desetljeća, nedostatkom vode, opravdanim i neopravdanim valovima poskupljenja svega i svačega, ratom u Ukrajini kojemu se još ne nazire kraj, zveckanjem oružjem na sve strane, čak i atomskim oružjem. Sve to, međutim, i još mnogo toga, ostalo je u sjeni vrlo uspješne turističke sezone, kada su misli mnogih građana usmjerene na prihvat i udomljivanje turista, na posao i zaradu koji im se nude u turizmu, na beskonačne ponude zabave i opuštanja koje smisleno i sustavno odvraćaju pogled ljudi od ozbiljnih i zabrinjavajućih pojava.
(…)
Valovi poskupljenja
Rat u Ukrajini, u sprezi sa nezapamćenom sušom, prouzročio je „pandemiju“ poskupljenja. Najgore je to što poskupljuje ono što nam je za život najpotrebnije: hrana, meso, mlijeko… Možda bi, pri pokušaju suzbijanja negativnih posljedica poskupljenja, osnovno pravilo trebalo biti da se nekakve mjere počnu primjenjivati odozdo, od kontrole cijena osnovnih životnih namirnica. Onaj tko proizvodi mlijeko, kruh i meso trebao bi biti prvi na listi onih kojima sada valja pomoći. Da nam se ne dogodi situacija kao kada su se zbog nedavne financijske krize državnim novcem spašavale velike banke, a građani, mali obrtnici, maleni poduzetnici ostali su prikraćeni.
Moderna europska država kakva je Hrvatska, koje sebe naziva socijalnom, ne smije si dopustiti preskakanje prioriteta. Prioritet su svakodnevne potrebe i namirnice čija cijena mora biti dostupna svakom građaninu. Kruh i mlijeko važniji su od frizure i teretane. Zdravlje je važnije od sporta i hobija. Ovo nije nikakva diskriminacija, nego dužnost da se najprije pomogne onima najpotrebitijima u njihovim osnovnim životnim potrebama.
> Ružica Vukovac: Selo nam srlja u propast, a vlast provodi krivu poljoprivrednu politiku na specifičan autokratski način
> Mato Brlošić: Od Vladinih mjera ratari imaju izravnu štetu – cijena suncokreta pala je za 40 lipa
Nadam se samo da nećemo morati u Crkvi ništa poskupljivati. Tako ćemo barem dati drugima neki primjer. Iako će svakako i potrebe Crkve osjetiti negativan učinak poskupljenja. To već sada osjećaju oni koji se najviše brinu o najugroženijim kategorijama ljudi, kao što su Caritas i pučke kuhinje. Hoće li oni biti jedan od prioriteta nekakvih intervencija u ublaživanju posljedica poskupljenja? Tko zna. Ali je sigurno da će svi ti dobri ljudi i volonteri, unatoč svim teškoćama, nastaviti pomagati najpotrebitijima. A bilo bi dobro da se pojačaju te djelatnosti i na razini biskupija i župa. Time ćemo najbolje pokazati što i kakva je Crkva ili kakva bi trebala biti.
Jer utopija je očekivati da će se oni veliki i bogati odreći svog dijela kolača zato što neki trpe zbog poskupljenja. Upravo zbog toga socijalni karakter Hrvatske nalaže da se postave neki prioriteti polazeći od onih najpotrebitijih ljudi, ali i od onih najnužnijih sredstava za život građana.
Okrenuti se Nebu
U vrijeme prosvjetiteljstva čovjek je bio sebi umislio da može živjeti bez Boga i Neba. Očaran tehnološkim napretkom, neslućenim mogućnostima koje je taj napredak omogućio, uvjeren u svoju svemoć, čovjek je zaboravio Nebo. Je li itko tada mogao zamisliti da će jedan gotovo nevidljivi virus natjerati čovječanstvo u paniku?
Je li tada itko mogao pomisliti da ćemo, unatoč najsavršenijoj tehnologiji, čeznutljivo gledati u nebo neće li nam Bog dati kišu? Tko je tada mogao i pomisliti da ćemo moći hodati suhim i praznim koritima velikih rijeka? To nitko, do prije nekoliko godina, nije mogao niti pomisliti. I zato se sada osjećamo gotovo bespomoćni u problemima koji su nas snašli. Gotovo smo zaboravili komunicirati s Nebom, s Onim o kojemu sve ovisi.
Takav scenario predvidjeli su mnogi učeni ljudi. Nije stoga čudno da su mnogi veliki znanstvenici bili i veliki vjernici. No njihova predviđanja nitko nije uzimao ozbiljno. Svijet, čovjek, život i pitanje opstanka prešli su u ruke tehnokrata. Ovakvo je stanje teško promijeniti. Osim ako nas svakojake krize toliko ne protresu da se opet počnemo okretati prema Nebu.
Prof. dr. sc. Josip Grbac
Članak u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
O autoru
* Prof. dr. sc. Josip Grbac svećenik je i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologija u Rijeci. Rođen je 1955. u istarskom Lanišću, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je 1974. godine u Biskupskoj gimnaziji u Pazinu. Od 1976. godine studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je 1983. godine završio magisterij iz moralne teologije i stekao akademski naziv magistra teološke znanosti iz moralne teologije.
Godine 1982. zaređen je za svećenika u Porečko-pulskoj biskupiji. Doktorsku radnju s temom ”Ljudski rad i integralni poziv čovjeka” obranio je 1987. godine. U rujnu 1988. Grbac postaje profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Od 1994. do 2000. godine u dva mandata obnaša dužnost rektora Teologije u Rijeci.
U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2004. godine, a 2010. i u zvanje redovitog profesora. Bio je u jednom mandatu član Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i tajnik komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Sada je, već u drugom mandatu, član Vijeća HBK za nauk vjere. Od 2006. do 2010. godine bio je glavni je i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa. Prof. dr. sc. Grbac član je znanstvenog vijeće u nekoliko časopisa.
Iz njegove bibliografije mogu se izdvojiti knjige: Graditelji Kraljevstva. Teologija rada II. vatikanskog sabora (Rijeka 1996.), Kršćanska etika u ozračju svakodnevice (Pazin 2004.), Etičke dvojbe hrvatskog društva: O važnosti odgoja za moralne vrijednosti (Zagreb 2009.). Urednik je nekoliko zbornika, a napisao je i objavio 60-ak znanstvenih i stručnih radova.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
