Oni koji među nama žive multikulturalno i prate vijesti zasigurno su upoznati s naslovnicama i brojnim vijestima koje su u kontekstu posvajanja djece iz Demokratske Republike Kongo punila naslovnice tiska i dnevnika talijanske televizije. Kriza s posvojenjima iz te države bila je na vrhuncu 2016. godine kada je ministar Boschi tu pravnu i humanitarnu krizu osobno prekinuo otputovavši u Kinshasu osobno „preuzeti“ djecu koju su talijanski državljani zakonito, sukladno talijanskom i kongoanskom pravu posvojili u toj državi, piše za LaVoce del popolo prof. dr. sc. Nenad Hlača, profesor obiteljskog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci.
Italija je zahvaljujući otvorenosti duha i osobnom blagostanju građana znatno ranije bila suočena s praksom međunarodnih posvojenja i razvila dobru praksu pravne sigurnosti, za samu državu kao državu primateljicu, ali posredno i svojih građana kako bi ih unaprijed zaštitila od zatvora, primjerice u Zambiji. U talijanskim medijima posebno su znakoviti, edukativni i poticajni za razvoj svijesti o rizicima međunarodnih posvojenja, izvrsni tekstovi koje prateći tu problematiku objavljuje Massimo Vaggi.
Čudno je da su se usuđivali ulaziti u tu pravno jako neizvjesnu avanturu
U mnogim je afričkim državama samo 44% posto djece mlađe od 5 godina upisano u državne registre, odnosno matice rođenih. Demokratska Republika Kongo zabranila je međunarodna posvojenja 25.rujna 2013. godine. Republika Hrvatske ima uspostavljene diplomatske odnose s Demokratskom Republikom Kongo od 2007. godine, ali nema u toj državi veleposlanstvo, ni konzulat.
Čudno je stoga da su se hrvatski građani usuđivali ulaziti u tu pravno jako neizvjesnu avanturu, ili su možda mislili suprotno da će baš bez „nadzora“ države lakše ostvariti svoje nakane. Čudi isto tako da su nadležna tijela u RH olako pristupala tim „presudama“ ne prateći iskustva drugih europskih država koje su doslovno Demokratsku Republiku Kongo stavile na crnu listu i zabranjivale posvajanje djece iz te pravno nesigurne države.
Posvajanje djecu u Republici Hrvatskoj normirano je Obiteljskim zakonom. Članak 186. odnosi se na državljanstvo posvojitelja, ali i posvojenika: ako su posvojitelj ili dijete strani državljani, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Nevjerojatan je šutnja hrvatske administracije, pitanje je da li je to nadležno Ministarstvo uopće pratilo postupke međunarodnih posvojenja i da li su bile ispunjene zakonske pretpostavke poput izričite suglasnosti Ministarstva nadležnog za socijalnu skrb i obitelj.
Grozno je i za pomisliti da možda u DR Kongu i RH postoji i djeluje isto bratstvo pravnih stručnjaka
Republika Hrvatska iako članica EU kao da se još uvijek nalazi u fazi razvoja pravnog sustava prije nove ere dječjih prava koja je započela Konvencijom UN o pravima djeteta iz 1989. godine. Zabrinjavajuće nesnalaženje i lutanje nadležnih hrvatskih institucija u ovoj igri ping ponga s vrlo vjerojatno nevjerodostojnim ispravama na stranom (francuskom!) jeziku.
Poduku o zaštiti prava djece dala nam je Zambija, a što znači ne poznavati pravo najbolje su iskusili hrvatski građani koji su Božić i Novu godinu proveli u zambijskom zatvoru. Doista nezaboravno životno iskustvo! Grozno je i za pomisliti da možda u Demokratskoj Republici Kongu kao i u demokratskoj Republici Hrvatskoj postoji i djeluje isto bratstvo pravnih stručnjaka kojima je cilj zaobilaženje, a ne dosljedna primjena pravnih normi iz pravnih sustava obje države.
Doista je nevjerojatno da su baš u vrijeme kad su pred sudovima u Hrvatskoj priznavani učinci presuda o posvojenju iz Demokratske Republike Kongo Ujedinjeni Narodi u rujnu 2022. godine objavili Zajedničku izjavu o ilegalnim međudržavnim posvojenjima koju su priredili posebni izvjestitelji UN, nezavisni stručnjaci i radne grupe. Žrtve koje su pretrpjele štetu kao izravnu posljedicu nezakonitih međudržavnih posvojenja, imaju pravo na naknadu štete.
Nezakonita međudržavna posvojenja krše pravo djece na očuvanje identiteta
Izjava predviđa i mogućnost vraćanje u prvobitno stanje djeteta, žrtve, prije nezakonitog međudržavnog posvojenja ako je odluka o posvojenju proglašena nepostojećom. Nezakonita međudržavna posvojenja krše pravo djece na očuvanje identiteta, ime, nacionalnost i obiteljske odnose. Djeca koja su nezakonito lišena svog identiteta imaju pravo na brzu ponovnu uspostavu tog identiteta. Izjavom se potiče svijest o primarnoj zaštiti djetetovih prava koja u slučaju zloporaba s bilo koje strane treba uključivati i potpuno i javno otkrivanje istine, kao i javnu ispriku.
> Šola o aferi Zambija: Tko je pitao Afrikance što misle ovome? Ekstremno lijeva bratija ponaša se čisto rasistički
> Zbog afere Zambija država uvodi nova pravila za posvajanje djece iz inozemstva
> Starešina: Srećom, postoji Zambija. Da rasvijetli trulež hrvatskih institucija
>Kako je akterica afere Zambija izigrala zakone: ‘Transrodna’ osoba ne smije posvojiti dijete niti u Hrvatskoj niti u Kongu
Pametan čovjek, kao i svaka mudra država, uči na greškama. Pratimo tužan slijed događanja u kojima se naslućuje nesnalaženje baš onih državnih tijela koja bi trebala jamčiti pravnu sigurnost i izvjesnost u Republici Hrvatskoj. Čak i onaj prosječan čitatelj i pratitelj, primjerice stanja u Republici Italiji u svezi istom problematikom međunarodnih posvojenja iz Demokratske Republike Kongo bio je bolje upoznat s tom problematikom od naših hrvatskih dužnosnika.
