Narod.hr je dobio pismo umirovljenog ravnatelja OŠ Pujanki iz – Borisa Vidovića, koje je poslao ministru znanosti, obrazovanja i sporta Predragu Šustaru o kurikularnoj reformi, a koje objavljujemo u cijelosti.
“Cijenjeni gosp. ministre Predrage Šustaru,
spoznavanje, učenje i poučavanje po pedagoškim teorijama i praksama kurikula, nije samo preimenovanje starih modela učenja, koje smo nekada zvali naučna osnova, ili u današnje vrijeme, nastavni plan program rada, nego mnogi viši, sveobuhvatniji i kompleksniji filozofsko-pedagoško-metodički pojam koji se javlja u vremenu eksponencijalnoga generiranja novih znanja, s kojima se tradicionalna škola nije više nije mogla učinkovito nositi. Učenici nisu mogli apsorbirati ogromne količine novih znanja; didaktički materijalizam je cvjetao knjiškim i neaplikativnim znanjima, koja su postala beskorisna za mnoge nove poslove koji nastaju u brzo promjenjivomu svijetu.
I samo učenje se promijenilo zbog nastanka digitalnih tehnologija, pa umjesto dominirajućeg biheviorizma, kognitivizma, konstruktivizma i poslijemodernističkoga eklekticizma, etablirala se najnovija epistemologija spoznavanja, učenja i poučavanja: KONEKTIVIZAM, po kojoj se danas uči i poučava u svijetu, ali u Hrvatskomu kurikulu ni spomena o njoj, dok se poimenično spominju preživjeli koncepti učenja!
Nova epistemologija konektivizma izravno djeluje na samu ORGANIZACIJU i REKONFIGURACIJU rada škole, koja je jedna od sedam ključnih sastavnica modernoga kurikula. I ona je potpuno izostavljena u Hrvatskomu kurikulu?!
Da se nešto unaprijedi, uvede novoga, najvažnija je planska organizacija svih promjena, o kojoj nema niti jedne riječi!
Ukratko, sve ostaje po staromu, što se tiče načina učenja i organizacije nastave. I dalje će u hrvatskim školama bit zastupljeno LINEARNO UČENJE i poučavanje učenika u jednomu razredu od 30 učenika iste životne dobi u kojemu nadareni učenici ne će moći pokazati stage not age pristup, tj. snažnim individualiziranim načinom učenja ubrzano napredovati, prema svojim sposobnostima i interesima u određenim područjima i pokazati više obrazovne ishode, što se teško postiže u sadašnjoj tradicionalnoj školi.
Dok današnji digitalni učenici intuitivno uče i igraju se kod kuće ne-linearno, utjecajem ICT tehnologija, procesuirajući istovremeno više diskontinuiranih dijelova informacija u smislena znanja, to u ANALOGNIM ŠKOLAMA ne mogu ostvariti!
Samo zbog ova dva nedostatka čitav Hrvatski kurikul pada u vodu!
A što se odista uradilo? 500 stručnjaka praktičara iz nastave propitivalo je nastane sadržaj: što dodati, što ukinuti. To je bio Sizifov posao u vremenu kada se znanja danonoćno generiraju, i onda kada spavamo, povezana računala neumorno rade update starih znanja. Stručnjaci praktičari, također, su mnogo su radili na odgojno-obrazovnim vrjednotama. O velikim promašajima uočenim u ove dvije sastavnice kurikula rekli su mnogi nepovoljno u e-savjetovanju, pa o tomu ne bih govorio.
Usput rečeno, e-savjetovanje nije javna rasprava, nego surogat javne rasprave! To je u tvrdio i sud u postupku tužbe ravnatelja Instituta za hrvatski jezik dr.sc. Željka Jozića protiv dr.sc Nataše Bašić, koja je kritizirala novi Pravopis hrvatskoga jezika, nametnut od bivšeg ministra Jovanovića za uporabu u školama. Željko Jozić je izgubio spor zbog više elemenata, a jedan je bio da e-savjetovanje nije javna rasprava u kojoj se mogu slobodno sučeljavati različita mišljenja radi postizanja konsenzusa, što kod e-savjetovanje nije ostvarivo.
Moj je prijedlog da se na reformi hrvatske škole nastavi raditi, s tim da se uključe stručnjaci, koji to žele i koji naravno imaju određenih kompetencija, iskustava i stručnih radova, bez obzira na njihove svijetoglede ili stranačku pripadnost.
Mnogi su javno izjavili da su se javljali pomoći (npr. akademik Paar), ali su bili odbijeni, vjerojatno zbog procedure: motivacijsko pismo (zar i akademik Paar treba obrazlagati svoju motiviranost?) itd. Kasnije je postalo vidljivo da su većina odabranih izrazito lijevih političkih pogleda.
Ističem i svoj primjer: kod izrade Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2013. razgovarao sam s dr.sc. Nevenom Budakom i dr.sc. Petrom Bezinovićem o želji da doprinesem pisanju jednoga malog dijela koji se odnosi na školske ravnatelje. Iznio sam im neke zlatne standarde koje sam postavio u hrvatskomu školstvu. Prvi uveo internet u nastavi 1994. godine, vlastiti server za web stranice, poštu i obrazovnu platformu Moodle, izradio prvu web stranicu za Ministarstvo za prosvjetu i kulturu, motivirani učenici pod mojim vodstvom završili su First Certificate in English by Cambridge University, kod British Councila u Zagrebu, što je razina znanja 4. razreda gimnazije, te izradio prijedloga Sandarda za školski lideršip u kojemu sam definirao potrebne kompetencije za učinkovit lideršip, menadžment i školsku administraciju, koji može poslužiti kao predložak onima koji žele postati ravnatelji, mentori i savjetnici učiteljima i onima u obrazovnim agencijama, voditeljima mjesnih, područnih i nacionalnih stručnih tijela, zamjenicima i pomoćnicima ravnatelja, kako bi mogli planirati individualni program razvoja za utvrđivanje kompetencija potrebnih za obavljanje ključnih liderskih, menadžerskih i upravnih funkcija, na temelju odgovarajućih profesionalnih vrijednosti i iskazanih sposobnosti, kao alat za objektivnu procjenu rada ravnatelja, srednjeg lideršipa i menadžmenta kod stjecanja licenci. Sve sam to radio s inozemnim stručnjacima, ali nisam prihvaćen, niti je moj prijedlog ikoga zanimao.
Kako će škole, tj. ravnatelji uvesti novi kurikul u škole, s toliko već uočenih manjkavosti, a da sami nisu osposobljeni za moderno vođenje školski menadžment, pitanje je koje se nameće. Ne mogu sami nastavnici uvodi novi školski kurikul bez ravnatelja, kako to dr. Boris Jokić amaterski zamišlja.
U sadašnjemu zakonu o školstvu je obveza ravnatelja za stjecanje licence, do početka iduće godine, ako se ne varam. Program za polaganje još nitko nije sastavio, niti ministar potvrdio. Drugim riječima, školski ravnatelji će se i nadalje birati, ne po stručnim, nego političkim odlikama, a to hrvatsko školstvo gura u kaos, kao i ovaj nedorečeni i neizvedivi kurikul.
U privitku dostavljam svoj CV. Rado bih se priključio radnoj skupini za organizaciju i rekonfiguraciju nastave e-učenja, te posebnoj radnoj skupini za izradu Standarda za školske ravnatelje, što što je preduvjet razvoj hrvatskoga školstva.”
* Boris Vidović je umirovljeni školski ravnatelj OŠ Pujanki iz Splita. Radio je na stvaranju vizije i misije suvremene škole – komunalnog središta u kojemu učitelji, učenici i roditelji stalno uče, bio je CARNet koordinator & CMU administrator, web dizajner, Moodle koordinator, te koordinator brojnih projekata
Tekst se nastavlja ispod oglasa
