I ove je godine Srpsko narodno vijeće u suradnji sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista RH organiziralo proslavu ustanka u Srbu 1941. Na proslavi se okupilo 60-ak sudionika, među kojima je bio i bivši predsjednik Stipe Mesić te predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića Milorad Pupovac.
“Od ratnog raspada bivše države pa do danas vrijednosti antifašizma stalno se osporavaju i uzrokuju daljnje podjele i urušavanja umjesto da upravo one budu osnova za očuvanje demokratskih vrijednosti ovog društva i našeg položaja u zajednici slobodnih država”, kazao je jučer Pupovac kojega su novinari pitali hoće li sudjelovati na obilježavanju Oluje ove godine u Kninu.
“Pustite nas da razmislimo o tome što sve ti pozivi znače za nas, što sve ti pozivi znače za naše društvo. Što bi oni donijeli i što bi se trebalo napraviti da donesu nešto što će biti značajno. Ne samo za dan obilježavanja Oluje, nego za odnose između Hrvata i Srba i za odnose u Hrvatskoj”, odgovorio je.
Sporan “antifašistički” karakter ustanka
Iako su danas dobro poznate činjenice o ustanku koji je u vrijeme komunističkog režima bio slavljen kao „antifašistički“, a informacije o njegovom stvarnom karakteru bile pomno skrivane – kako je zapravo riječ o ustanku četničkog karaktera potpomognutom manjim brojem komunista uz potporu talijanskih fašista, a tijekom kojega su počinjeni brojni zločini – to nije spriječilo određene osobe iz hrvatskog političkog života da i ove godine dođu na proslavu. Tzv. ustanici su proveli etničko čišćenje svih ne-Srba na području ustanka, između planine Velebit u Lici i grada Drvara u susjednoj Bosni i Hercegovini.
> Za proslavu pokolja nad Hrvatima u Srbu SNV je ove godine dobio 100.000 kuna
Brojni povjesničari spore antifašistički karakter “ustanka”.
Za povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Antu Nazora rasprava o tome je li ustanak u Srbu bio antifašistički je manje važna od činjenice da je taj ustanak bio izrazito protuhrvatski.
“Sve što se dogodilo u srpnju i kolovozu 1941. u tom kraju potvrđuje da je karakter tog ustanka bio protuhrvatski. Bez obzira na polemike je li riječ bila o ustanicima, gerilcima, komunistima ili četnicima, činjenica je da su oni nad Hrvatima tog kraja počinili stravične zločine. Mještane koji nisu bili ni u kakvim vojnim formacijama su poubijali, preživjeli su otišli u zbjeg, a nakon 1945. nikada im nije bilo dopušteno da se vrate u svoje domove”, govori dr. Nazor.
Naglašava da su se nakon Drugoga svjetskog rata zločini nad Hrvatima sustavno prešućivali, što, prema njegovim riječima, potvrđuje antihrvatski karakter ustanka.
“Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove. Zanimljivo je da ljudi koji svake godine slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje s obrazloženjem da su se u toj akciji dogodili zločini nad Srbima” ističe dr. Nazor.
“Vrijedi konačno zapamtiti i nikako smetnuti s uma kako su u problematizirano vrijeme, zapravo kroz nekoliko dana kasnije, oružane četničko-komunističke skupine, logistički podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, počinili težak zločin u kojemu su do temelja spalili hrvatska i muslimanska mjesta Boričevac, Kulen-Vakuf, Ivezić-kuće u mjestu Brotnja, Kmjeuša i dr., te likvidirali na najbrutalniji način nedužno civilno stanovništvo, među kojima je bilo djece, žena i staraca… Žrtve su u jamu bacali žive i to prema starosnoj dobi, dok je istodobno najstariji član iz stradalničke obitelji Ivezić pod prijetnjom morao guslati i pjevati dok su preostali skončavali svoje živote u grotlu jame. Kada bi samo ovi podatci i činjenice našli mjesta u svijesti svakoga razumnog pojedinca, onda sasvim sigurno ne bi bilo baš nikakvoga razloga za dvojbe oko događaja nastalih uz ovaj nadnevak.”, rekao je 2017. godine u intervjuu za Hrvatski tjednik povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja, komentirajući zabrinjavajuću pojavu da se i u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj održavaju proslave ovog događaja, na kojima sudjeluju i osobe iz vrhova političkog života.
Dr. sc. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, za naš je portal napisao seriju tekstova o ovom događaju. Istaknuo je povezanost srpskih ustanika sa talijanskim fašistima, navodeći kako su srpski predstavnici uoči ustanka, 23. srpnja, održali sastanak s fašističkim pouzdanikom talijanskog prefekta u Zadru. Zapisano je i to da su Srbi istaknuli kako je njihova i talijanska politika zajednička, odnosno da im u tom pogledu prijeti jednaka opasnost od komunističkih bandi, navodi dr. Begonja.
Dr. Begonja: Dokad će Hrvatska trpjeti Pupovčeve, Mesićeve i Goldsteinove laži (1.)
Dr. Begonja: Kako je moguće da talijanski fašisti sudjeluju u antifašističkome ustanku? (3.)
Dr. Begonja: Koji četnici su sudjelovali u ‘ustanku’ 1941. i kako se 1990. ponovilo već viđeno? (4.)
Podsjetimo, nedaleko od mjesta Srb u Lici na lokaciji Dabin vrh u gustoj šumi 2014. godine otkrivena je masovna grobnica u koju su nakon „ustanka“ 27. srpnja 1941. bačeni pobijeni Hrvati koji su tu živjeli. Riječ je o stravičnom zločinu nad nevinim hrvatskim žrtvama – obiteljima iz zaseoka Ivezići kod Srba, koji su pobijeni tijekom tzv. ustanka u Srbu. Ono je tada potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijeno je 37 osoba, među kojima 18 djece u dobi od 3 do 18 godina.
“Sve se odavno zna. Na ovome mjestu su žrtve, djeca i odrasli, živi bacani u tu jamu. Zato želim podsjetiti da je to bilo odmah nakon pucnja prve puške u Srbu. Vrijeme je da se naša država jasno odredi prema tim događajima. Pa, bar se ne bi trebalo okupljati i slaviti tu prvu pušku, jer je poznato kako je ona krenula”, izrekao je tada tadašnji biskup gospićko-senjski Mile Bogović na završetku ekshumacije na Dabinu vrhu u gustoj šumi, u blizini Donjega Srba.
U jamu su bačene i trudnice, a spasila su se samo dvojica mladića i jedna djevojka. I tom ekshumacijom na vidjelo izlazi istina o ustaničkom, zapravo četničko-partizanskom teroru iz 1941. godine kada se s tih područja hrvatsko stanovništvo nakon brojnih pokolja moralo iseliti.
Imena žrtava ustanka u Srbu objavljena su u knjizi Josipa Pavičića »Dossier Boričevac«:
Ika Ivezić (65) r. 1876., Marija Ivezić (27) r. 1914., Jelena Ivezić dijete (4 g.) r. 1937., Dane Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić r. Markovinovć (35) r. 1906., Marija Ivezić dijete (8 g.) r. 1933., Manda Ivezić dijete (5 g.) r. 1936., Jure Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Luka Ivezić (82) r. 1859., Mara Ivezić (42) r. 1899., Boja Ivezić r. Beronjić r. (79) 1862., Dane Ivezić r. 1909., Boja Ivezić (43) r. 1898., Jelka Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jure Ivezić dijete (12 g.) r. 1929., Ana Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Ika Ivezić dijete (7 g.) r. 1934., Mara Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jela Ivezić dijete (14 g.) r. 1927., Lukica Ivezić dijete (12 g.) r. 1929. Kaja Ivezić dijete (9.) r. 1932., Ana Ivezić dijete (7. g.) r. 1934., Ika Ivezić r. 1865., Mićo Ivezić dijete (15. g.) r. 1926., Stjepan Ivezić dijete (12. g.) r. 1929., Pero Ivezić dijete (9 g.) r. 1932., Luka Ivezić dijete (6 g.) r. 1935., Jakov Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Nikola Nino Ivezić (26) r. 1915., Marko Ivezić (37) r. 1904., Josip Ivezić (43) r. 1898., Mile Ivezić (40) r. 1901., Ika Ivezić (42) r. 1899., Mrko Ivezić (75) r. 1866., Jure Ivezić (43) r. 1898., Milan Ivezić (28) Crni r. 1913. (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).
Jesu li fašisti ubijena djeca, žene i starci? Ako ovo nisu fašisti, što je vidljivo, onda je ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. bio pokolj Hrvata, a ne antifašistički ustanak.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
