Suknaić: Triljani su nam napravili kuću, a jedan konj je uginuo od stresa nakon potresa

Tomislav Suknaić

Dr. Željka Markić razgovarala je s Tomislavom Suknaićem u Majskim poljanama, naselju u sastavu grada Gline, koje je najviše stradalo u potresu.

Suknaiću je kuća do temelja srušena, a on i sin postali su poznati široj javnosti kad su obojica izašla ispod ruševina svoje, potpuno srušene kuće, gotovo bez ogrebotine. Stanovnici grada Trilja i njihovi prijatelji su im odmah napravili, poklonili, dopremili montažnu kuću koja je postavljena preko puta hrpe cigle i građevinskog materijala koji je nekad bio njihov dom. Suknaići su zahvalni i zadovoljni s njihovim privremenim smještajem, jer im omogućuje da budu blizu svog imanja i svojih konja. „Naša montažna kuća može neslužbeno izdržati potres i do 12 stupnjeva jačine“, rekao je Tomislav Suknaić.

„Zahvalan sam i zadovoljan. Veseo nisam. Zašto? Naš susjed oplakuje svoje najmilije i nema tu mjesta nekom veselju. Život ide dalje“, ističe.

„Ne znam što bih rekao, valjda je Bog dragi htio da tako bude i ljudi koji su donirali ovu kuću. Zahvalan sam svim ljudima koji su nam pomogli, a ima ih mnogo. Tako je recimo jedan dječak dobio za gablec, a on je umjesto das i kupi obrok donirao nama, da nam pomogne…“, ganuto je ispričao g. Tomislav.

Suknaići su se u Majske poljane doselili 2004. godine, nakon što su ih Srbi protjerali iz Bosanske Dubice, pa su prvo živjeli u Pakracu, zatim došli u Majske poljane. Ističe kako je važno okrenuti se prema budućnosti, kretati iz početka. Dan prije našeg razgovora Suknaići su pozvali glinskog župnika, vlč. Ivicu Mađera, da im blagoslovi njihov novi, privremeni dom.

>Volonteri iz Splita i Visa: ‘Donijeli smo pomoć i ljubav hrvatskog juga Banovini’

Suknaići su prije potresa imali 16 konja, od kojih je jedan uginuo „ od stresa“, dok su ostali bili toliko prestrašeni i zbunjeni od potresa da je trebalo proći neko vrijeme da ponovno steknu povjerenje u svog vlasnika: „Imam sada 15 konja. Prema meni su se ponašali kao da sam im ja to učinio (potres, rušenje njihove štale…). I onda im se tek sad počelo opet vraćati povjerenje u mene, počeli su se opet maziti. Imali su svoju staju i nadstrešnicu u kojoj su se hranili i oni to sad traže tamo po ruševinama, ali dobro je“, ističe Tomislav Suknaić.

„Jedan konj je kod uginuo od stresa. U štali je bio ali je on malo žešće krvi, teži je belgijanac i poljak križanac, teški konj. Konjari i ja pravili smo im mjesto za žito i nas dvadeset dogovorilo smo se da ga pošaljemo u štalu, da mu bude bolje. Međutim, 85 kilometara puta kamionom…nije mu srce izdržalo. Željeli smo sve najbolje, ali valjda je tako moralo biti. Ali idemo dalje“, ispričao nam je sa suzama u očima g. Tomislav..

Napravio je i kućicu za psa Garu. „Svako stvorenje, živo biće ima pravo na život. Trebamo ići na spuštanje tenzija. Pružati ruku jedni drugima. Poštivati jedni druge. Ima puno ljudi otvorena srca“, rekao je.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr