“Kad se analiziraju vijesti koje stižu iz Bruxellesa jasno se može vidjeti znakovita sličnost izmedu političkih strategija Angele Metkel i Andreja Plenkovića. Vlast i moć pod svaku cijenu bez poštivanja ikakvih kriterija i načela. I dakako bez vođenja računa što će biti sutra. Poslije mene potop!”, naglasio je novinar i publicist Tihomir Dujmović.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Da tome nije tako ne bi se dogodilo da Merkelica predloži Fransa Timmermans za šefa Europske komisije! U Osaku je došla s jasnim mandatom da Webera koji je službeni predstavnik pučana gura na to mjesto, iz Osake je došla s prijedlogom da to bude Timmermans, predstavnik socijalista! Čisti falsifikat izbornih rezultata. Kao kad HNS s tri posto glasova postane dio hrvatske vlasti! Premda ima mandat svojih pučana da isključivo predloži Webera, premda bi izbor socijalista na ključnu funkciju koju oduvijek drži pobjednik izbora, a to su sada pučani, bila odluka mimo izbornih rezultata. Zato bugarski premjer kaže: ”Ne radi se o Timmermansu ili Weberu. Radi se o tome da je EPP pobjedio na izborima. Točka”. Tu pak opciju da pučani unatoč pobjedi predloze socijalista na čelo EK Orban je nazvao “ponižavajućom” dodavši gotovo prijeteće da bi takva odluka “bila povijesna pogrješka”. I onda je krenula lavina: sve zemlje članice Visegradske skupine, plus irski premjer, plus Austrija, ustale su protiv Merkelice i njene trgovine. Ustao je i Plenković jer u toj novoj matematici za njega nikako nema mjesta. Naime, Merkelica je srušila osnovne postulate. Pri tom je do te razine iziritirala zemlje srednje Europe da je ovim napravila dodatni jaz izmedu “stare” i “nove” Europe. Zašto je to napravila? Zato jer je Macron otvoreno bio protiv Webera, a Merkelicu zanima samo i jedino gola vlast i čuvanje ključne grede u europskoj konstrukciji, a to je osovina Berlin – Pariz. Jer dok ona funkcionira, Unija se neće raspasti i njemačka privreda će nastaviti vladati Europom. Osim toga pravi lider Unije možeš biti jedino ako radiš ustupke drugoj strani. Na račun- svojih! A nju osim gole vlasti ništa ne zanima. Niti je zanimaju rezultati izbora, niti vlastita stranka. Pa glavni tajnik CDU kojeg je jučer vodila Angela Merkel poručuje: ”sve osim izbora Webera je posve nerazumno”. Merkelicu ne zanima ni srednja Europa koje je Timmermans kao Junckerov zamjenik toliko puta do sada ponizio i objektivno povrijedio da će oni prije istupiti iz Unije nego pristati da vodi EK. Sad se šuška da ce Bugari biti kupljeni jer da im Timmermans obećava prekoredni ulazak u Schengen. To je kao kad Hrelji napravite ustupak da vam digne ruku za Vladu sa HNS-om pa mu bacite mrvice sa stola!
Andrej Pkenković je usavršio model Ive Sanadera, a sada vidimo gdje su oni učili zanat. Dobitna formula za naše prilike je jasna. U Hrvatskoj morate nominalno voditi desnicu, pri tom važne poluge moći i iznad svega ideologiju dati u ruke ljevici. Primjerice, državne nagrade Radi Šerbeđiji i filmu Srbenka! Milorada Pupovca bez obzira na to što imate većinu, staviti na vlast. U medijima protežirati naglašenu lijevu opciju. Ne otići na Bleiburg, ali poslati vijenac na Sutjesku! I more takvih stvari.
Kad sve to odradite pogledate se u ogledalo i suvereno procijedite: ”Mogu što hoću”. Točno. Samo ne do kada hoćeš. Jer, kao što će ostane li ovako, Višegradska skupina biti težak neprijatelj Timmermansu do razine da je uopće teško zamisliti kako će to funkcionirati na dnevnoj bazi, jednako tako će prije ili kasnije buknuti pobuna u CDU protiv ovakve politike Merkelice.
Protiv Plenkovića se steže obruč. Ili će prignuti glavu pred HNS-om glede besprizornog Kuščevića ili će Posavec odvesti HNS za Bernardićev stol i tako čak i veliku koaliciju napraviti nepotrebnom! Ne dopusti li Kolindi njenu staru politiku ekvidistance i prema njemu, Škoro postaje sve izgledniji pobjednik. Na tim će pak krilima ne samo već jednom očvrsnuti desnica, već će takav rasplet situacije natjerati desno krilo HDZ-a da shvati da je ovo “proljeće 1945.” i da je vrijeme za akciju.
Kad smo već kod povijesnih usporedbi, kako god bile nespretne i neprimjerene, a ova jest neadekvatna i, dakako, ne treba je doslovno uzeti, mogli bi metaforički reći: Vokić i Lorković su zakasnili i dobili smo 50 godina komunizma i potoke prolijevanja nevine krvi. Hoće li Stier i Kovač zakasniti i tako omogućiti da se ljevica tako konsolidira da je njena pobjeda za malo više od godinu dana posve realna?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
