Narod.hr pisao je o incidentu koji se dogodio na naplatnim kućicama. Sanjin Bužo tvrdio je da je kod Šibenika, prilikom plaćanja cestarine primjetio žensku osobu u crnoj majici s natpisom “ZA DOM kliče”. Ispod tog natpisa je po njegovim riječima bio grb s prvim bijelim poljem, što je prema Buži, očigledno aludiranje na ustaštvo. Zbog prigovora na majicu došao je i u verbalni sukob s blagajnikom kojeg je prijavio HAC-u.
U nedavnoj objavi na svom Twitter profilu istaknuo je: “Mislim da u Hrvatskoj ne postoji ustašofil ili mrzitelj koji ima muda stati iza svojih riječi i djela.”
Tko je Sanjin Bužo – potpisnik pisma kako je Dario Kordić zločinac?
Bužo je na svom poslovnom profilu istaknuo da trenutno radi u Bruxellessu u Europskoj zakladi za demokraciju (European Endowment for Democracy).
Prethodno je naveo da je od 2010. do 2014. radio za Documentu – centar za suočavanje s prošlošću.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću neprofitna je udruga čiji je razlog nastajanja, ističu, iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije, tako i post-jugoslavenskih društava.
Documentino djelovanje u hrvatskom društvu, praćeno je dugi niz godina davanjem velikog medijskog prostora od strane dijela medija sklonih SDP-u i HNS-u. Velik dio javnosti rad Vesne Teršelić i Documente percipira kao nastojanje da se sramotne, ali pojedinačne slučajeve ratnih zločina tijekom oslobađanja hrvatskog teritorija od srpske okupacije, predstavi kao sustavno kršenje ljudskih prava od hrvatske vlasti. Spomenimo pritom kako je Documenta u više navrata iskazivala nezadovoljstvo oslobađajućom presudom haškog suda za generale Gotovinu i Markača. Jedan od vodećih ljudi Documente brat je bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, Zoran Pusić, koji je 2016. podnio ostavku na mjesto predsjednika Upravnog odbora Documente zbog funkcije u Novoj Ljevici.
S SDSS-ovim Miloradom Pupovcem bio je potpisnik pisma upućenog Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u kojem su istaknuli da je “Kordić osuđeni ratni zločinac”.
“Obraćamo Vam se kao građani zabrinuti za budućnost naše domovine Hrvatske. Jer zemlja u kojoj su velik broj građana katolički vjernici, a u kojoj neki od najviših velikodostojnika Katoličke crkve (npr. biskup Vlado Košić, predsjednik Komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije i predsjednik Vijeća za ekumenizam, biskup Valentin Pozaić, biskup Juraj Jezerinac…) slave i uspoređuju s Isusom Kristom osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, ima ozbiljnih razloga da bude zabrinuta za svoju budućnost”, napisali su.
LGBT aktivist
Zalaže se za održavanje homoseksualne povorke u Sarajevu, koja će se održati 8. rujna 2019. godine.
“Bio sam svjedokom i aktivnim učesnikom izgradnje civilnog društva u Bosni i Hercegovini u posljednjih 20-ak godina, te smatram da je povorka ponosa trebala da se održi u Sarajevu mnogo ranije”, rekao je za organizatore.
“Povorka ponosa, kao svojevrsni protest, je najbolji, najvidljiviji i najefikasniji vid borbe za ljudska prava LGBTI osoba. Osim toga, povorka ponosa razbija mitove o LGBTI populaciji, te predstavlja jedinstvenu priliku da se stavovi i problemi LGBTI zajednice približe našim sugrađanima i sugrađankama, te da se razbiju predrasude koje okolina ima prema istima”, dodao je.
Na objavu Večernjega lista “Turist tvrdi da je blagajnik HAC-a hvalio ustaški režim, blagajnik negira”, Bužo je na svom Twitter profilu uvrijeđeno odgovorio da je on hrvatski državljanin, a ne turist.
Poštovani @vecernji_list iako ste objavili članak o incidentu bez da ste mene kontaktirali i bilo šta pitali, objava na tviteru je javna pa je koliko toliko u redu. Međutim moram vas napomenuti da se radi o hrvatskim državljanima a ne (stranim) turistima https://t.co/AHLEh8Nl9W
— The Underachiever (@sanjinbuzo) August 22, 2019
Navodni incident dogodio se sredinom kolovoza.
Na moje oduševljenje na poziv policije on je reagovao sa “idite, samo otiđite” a žena u ustaškoj majici je stajala iza našeg auta opetovano uzvikujući “Za dom” sa podignutom rukom u zraku (mislim da nije bilo nazi salutiranje) dok se iza nas stvarala kolona vozila
— The Underachiever (@sanjinbuzo) August 21, 2019
“S obzirom na to da se slobodno kretala oko kućice, rampe i auta, djelovala je kao zaposlenica HAC-a iako nije imala vidnih oznaka kompanije. Uvrijeđena prizorom, moja supruga joj je kroz prozor rekla: “Gospođo, to vam je fašistička majica!” Žena se osvrnula i pitala “Što ste rekli” i dobila je isti komentar.
U isto se vrijeme odvijala transakcija naplate cestarine prilikom koje je službenik Hrvatskih autocesta (HAC) počeo braniti dotičnu ženu riječima: “Što je vi napadate i prijetite (iako nikakve prijetnje nije bilo), ona ima pravo da nosi što hoće. Na moju opasku da se on nema što miješati ako žena nije zaposlenica HAC-a i da samo naplati cestarinu, on je opetovano ustvrdio da ona može nositi što hoće i da prestanemo prijetiti”, napisao je Bužo.
Na to je odgovorio da žena nosi majicu koja veliča zločinački režim i da je to njima uvredljivo. Nakon toga Bužo tvrdi da je službenik HAC-a u naplatnoj kućici galameći rekao: To je najbolji režim koji je postojao i treba vas sve potamaniti. Bužo dodaje da je na potvrdi o plaćanju cestarine vidio ID blagajnika i da je nazvao etičku liniju HAC-a te je službeniku koji se predstavio kao Anđelko prijavio prijetnju smrću.
Jedan od korisnika na Twitteru komentirao je: “Mislim da bi ipak bilo učinkovitije da si mu od zuba napravio šahovnicu. Svaka čast na suzdržanosti”, na što je Bužo ustvrdio “nisam si htio kvarit godišnji a bilo i djece u autu”.
U HAC-u su potvrdili da su 10. kolovoza zaprimili pritužba korisnika na ponašanje blagajnika na naplatnoj postaji Šibenik te je korisniku dostavljen odgovor. Navode da je provjerom ustanovljeno je kako majicu nije nosio radnik HAC-a, već je majicu nosila ženska osoba koja je tražila informaciju na naplatnoj postaji.
“U dijelu navoda koji se odnosi na komunikaciju korisnika s blagajnikom na žalost nismo u mogućnosti potvrditi kao ni utvrditi sadržaj konverzacije s obzirom na to da je na naplatnim postajama i u naplatnim kućicama instaliran sustav video nadzora bez audio zapisa, a blagajnik koji je izvršio naplatu cestarine u svom pisanom očitovanju vezanom za predmetni događaj negira opisani način komunikacije”, kažu u HAC-u, prenosi Večernji list.
Ističu da je njihova poslovna politika prvenstveno usmjerena na zadovoljstvo i sigurnost korisnika, te da imaju nultu toleranciju na bilo kakve ispade svojih djelatnika čiji je cilj nacionalna, vjerska ili bilo koja druga netrpeljivost, koje bi, ako se dokažu, svakako bile sankcionirane.
“Sve primjedbe i sugestije svojih korisnika iznimno uvažavamo i prihvaćamo s krajnjom pažnjom te ih koristimo kao korektivne mjere prema kontinuiranom podizanju razine usluge i sigurnosti naših korisnika”, poručuju iz HAC-a.
Bužo je službeni odgovor prokomentirao: “Naravno da se hrabri tamanitelj usrao pa sve negira…Mislim da u Hrvatskoj ne postoji ustašofil ili mrzitelj koji ima muda stati iza svojih riječi i djela”
Naravno da se hrabri tamanitelj usrao pa sve negira…Mislim da u Hrvatskoj ne postoji ustašofil ili mrzitelj koji ima muda stati iza svojih riječi i djela https://t.co/73vkGQkjKu pic.twitter.com/l31aHCFcHM
— The Underachiever (@sanjinbuzo) August 22, 2019
Povijesna hrvatska zastava po komunističkim kriterijima i velikosrpskoj propagandi proglašena ustaškom
Povjesničar Mate Božić reagirao je na izjavu Hrvoja Klasića kojom tvrdi da službena zastava Hrvatske nikada u povijesti nije imala grb koji je započinjao s prvim bijelim poljem.
> Predsjednica riješila pitanje početnog polja grba – povijesni prikaz razvoja hrvatske zastave
U tom smislu dovoljno je prisjetiti se nekih povijesnih činjenica. Kada su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda određeno je da ‘osnovicu’ grba čini ‘povijesni hrvatski grb’ (tj. šahirani štit) koji se ‘sastoji od 25 crvenih i bijelih polja’. Nadalje, definirano je kako se zastava ‘sastoji (…) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini’. Tada je na Trgu svetog Marka u Zagrebu po prvi put svečano podignuta prva službena zastava Republike Hrvatske, na kojoj se (suprotno tvrdnjama H. Klasića) nalazio upravo grb tj. srebrno-crveno šahirani štit (5×5) s početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem, istaknuo je Božić za Dalmatinski portal.
Zanimljivo je istaknuti kako su, prema povijesnim izvorima, sadržajno istu zastavu (koja tada još uvijek nije bila i službena zastava Hrvatske) tj. crveno-bijelo-plavi barjak s grbom tj. srebrno-crveno šahiranim štitom (5×5) i početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem koristili sudionici ‘Hrvatskog proljeća’ 1971., kao i neke partizanske jedinice krajem II. svjetskog rata.
Nadalje, kada je 30. svibnja 1990. Sabor bio konstituiran pri svojem prvom zasjedanju na zidu sabornice još se uvijek nalazilo državno obilježje tadašnje SR Hrvatske koje je uključivalo uz povijesni hrvatski grb i pridodani niz karakterističnih simbola socijalističkih društvenih poredaka: željezni nakovanj, morska pučina, sunce, vrhovi klasja, petokraka zvijezda. Međutim, cjelokupnom ceremonijom konstituiranja Sabora (misa u zagrebačkoj katedrali, Tuđmanov saborski govor, svečana proslava) dominirale su zastave s nacionalnim grbom bez ideoloških/socijalističkih dodataka i to u prevladavajućoj varijanti upravo s početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem.
Zatim, uz prve specijalne policijske postrojbe Republike Hrvatske – poput Antiterorističke jedinice ‘Lučko’ (osnovana 7. rujna 1990.) – takav prvi službeni republički grb nalazio se i u znakovlju niza postrojbi HV-a koje su osnivane tijekom Domovinskog rata od Slavonije, preko zagrebačkog i riječkog područja sve do Like i Dalmacije. Naposljetku, grb kakav je korišten tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja, kao i na dan 25. srpnja 1990., vidljiv je i na službenoj zastavi Republike Hrvatske koja se vijorila ispred današnje Policijske akademije u Zagrebu 8. kolovoza 1990. pri smotri polaznika tečaja ‘Prvi hrvatski redarstvenik’. Samo desetak dana poslije (17. kolovoza) u okolici Knina podignute su cestovne barikade, što je bio početak tzv. balvan-revolucije, početne faze velikosrpske pobune/agresije na Republiku Hrvatsku.
Značajan broj povijesnih izvora ukazuje kako se upravo srebrno-crveno šahirani štit (ili hrvatski grb s prvim ‘bijelim’ poljem) od kraja svibnja 1990. kontinuirano pojavljivao u svojstvu novog službenog državnog obilježja. Prema tome, s obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990., heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5×5) – bez ideoloških/totalitarnih dodataka i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili ‘bijelim’ poljem – ujedno je predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske. Nadalje, iz navedenih primjera može se zaključiti kako je crveno-bijelo-plavi barjak s upravo takvim grbom u sredini predstavljao prvu službenu zastavu Republike Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
