U emisiji HRT-a „U mreži prvog” analizirala se doživotna presuda srpskom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Gosti u studiju bili su Vesna Škare-Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa i dr. Ante Nazor, ravnatelj Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rataž. U emisiji je negativno ocijenjeno što presuda ne utvrđuje povezanost Srbije s Karadžićevim djelovanjem te što ne dosuđuje genocid i u drugim općinama, osim Srebrenice.
“Pravda je bila prespora”
„Pravda je zadovoljena i pravda je stigla, ali s jako velikim zakašnjenjem. Doživotna kazna ja najveća moguća kazna, ali ostaje onaj gorak okus u ustima da je kazna možda došla prekasno.” – rekla je Vesna Škare-Ožbolt.
Kako je nastala tzv. Republika Srpska – na čijoj je proslavi bio veleposlanik Republike Hrvatske?
„Osuđen je jedan od glavnih čimbenika jedne politike i predsjednik nečega za što se sada ispostavlja da je uspostavljeno na zločinima. Ali, to ostaje. Dakle, osudili smo i generala Mladića i Karadžića, ali Republika Srpska ostaje.” – istaknuo je dr. Nazor te dodao:
„Meni nije sporno da je ona poseban entitet u BiH, što je bila odluka svjetskih sila, ali 49% BiH, ona područja na kojima je nedvojbeno utvrđeno da je počinjen genocid, su u sastavu te tvorevine. To je nešto što je sporno.”
Tko su Ratko Mladić i Radovan Karadžić, tvorci tzv. “Republike Srpske”?
„Pravda je bila itekako spora. Rat je završio 1995., a tek 2019. donosimo presudu.” – rekao je Nazor te dodao kako presuda jest na neki način satisfakcija za žrtve. No, ponovio je da se rat vodio zbog toga da „svi Srbi žive u jednoj državi, a da ta država obuhvati velik dio Hrvatske i gotovo cijelu BiH (ne zaboravimo Karadžićev zahtjev iz 1991. da 75% BiH pripadne srpskoj državi)” i da Srbija ima izlaz na more. Nazor ističe da su ti ciljevi u velikoj mjeri ostvareni kroz nastanak tzv. „Republike Srpske” koja i danas, nažalost, postoji.
Istaknuo je da postoji kontinuitet velikosrpske politike „od Karadžića do Karadžića”, tj. od 19. st. i Vuka Karadžića do kraja 20. st. i Radovana Karadžića.
„Imamo RS koja je na gotovo polovici teroritorija BiH. To je nepravda. Dok god je „RS” u ovim granicama, pravda nije zadovoljena. Ovo je, po mojem mišljenju, slaba utjeha svim onim žrtvama koje su stradale zbog ideje Velike Srbije.” – poručio je dr. Nazor.
(VIDEO) Pljesak i suze majki nestalih i poginulih nakon objave presude doživotnog zatvora Karadžiću
Škare-Ožbolt: Ova presuda treba biti temelj za stvaranje novih odnosa
Vesna Škare-Ožbolt osvrnula se na činjenicu da je prema presudi genocid počinjen samo u Srebrenici, a ne i na prostoru 7 drugih općina koje se spominju:
„Zanimljivo je zašto. Naime, ovo što je g. Nazor rekao: status Republike Srpske. S jedne strane imamo najteže ratne zločine: genocid, ratni zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava – Radovan Karadžić kao najviši politički akter u toj tvorevini je sada pravomoćno osuđen. Imamo slučaj Biljane Plavšić, njegove suradnice, koja je također osuđena. Dakle, imamo cijeli niz osoba koje su osuđene za stvaranje srpske tvorevine. A s druge strane, imamo Republiku Srpsku koja je zaista nastala kao rezultat međunarodnih sporazuma i sada će biti zanimljivo pratiti što će se dalje događati. S ovom presudom zatvara se jedno poglavlje, jedno povijesno razdoblje, ali mislim da će se posljedice ove presude nastaviti dalje razvijati.
Istaknula je kako su i danas prisutni projekti koji veličaju lik i djelo Karadžića i ostalih koji su osuđeni za ratne zločine, podsjećajući i na masovni pokolj na Novom Zelandu na krilima „ideologije i karizme Karadžića”. Zatim je postavila pitanje imaju li te presude ikakvu reakciju u političkom životu današnje Bosne i Hercegovine i okolnih država.
Škare-Ožbolt kaže da mora doći do neke normalizacije odnosa, temeljenog na spomenutim presudama jer je u protivnom jedina alternativa – novi rat.
“Otvara se novo poglavlje odnosa i mislim da tu Hrvatska, koja predsjeda EU-om sljedeće godine, mora dati naglasak na stabilizaciji i normalizaciji svojeg sustava.” – kazala je.
(VIDEO) Evo četničke pjesme koju je novozelandski terorist slušao prije ubijanja 50-ero ljudi!
Nazor: „Srbija je prošla neokrznuto unatoč odgovornosti za sve što se događalo u BiH”
Oba gosta negativnim su ocijenili činjenicu da presudom nije dosuđena uloga Srbije u zločinima u BiH.
Dr. Nazor kazao je da mu je žao što se presudom Srbija nije dovela u izravnu vezu s Karadžićevim djelovanjem.
„Tih 49% teritorija koje je pripalo „RS” je, bojim se, u ovakvom odnosu snaga, zacementirano i to je jedna velika nepravda.” – rekao je i dodao:
„Srbija je prošla neokrznuto unatoč svojoj odgovornosti za sve ono što se događalo 90-tih godina u Hrvatskoj i BiH. Te događaje ne možemo odvajati – BiH i Hrvatska su 90-tih godina jedinstveno ratište: Ono što se događa u Hrvatskoj 1991. nastavlja se u BiH 1992. – i Hrvatska i BiH žrtve su velikosrpske agresije. Da nije tako, ne bi međunarodna zajednica 1992. uvela sankcije upravo Srbiji- prema tome, prepoznato je tko stoji iza svega toga.”
„Na djelu je bila jedna politika čiji rezultat je, nažalost, u velikoj mjeri ostao. To je i slika jedne licemjerne politike međunarodne zajednice koja je i nakon Srebrenice nastojala zadovoljiti srpske snage. Meni je sinonim za takvu politiku Carl Bildt koji je i nakon Srebrenice slao neka jalova izvješća, a znamo i kako se držao u Hrvatskoj, kako je reagirao nakon Oluje – tako da je on kao osoba simbol jalove, ja bih rekao, i licemjerne politike međunarodne zajednice koja možda nije mogla spriječiti rat i pokolje u Hrvatskoj 1991., ali je mogla i morala spriječiti da se isto ne dogodi i u BiH, kao što je mogla i morala spriječiti genocid u Srebrenici jer je imala mehanizme za to.”
„Imamo nazočnost srbijanske vojske u BiH, jedinica MUP-a iz Srbije, paravojnih formacija koje dolaze iz Srbije – i vi na temelju toga ne možete dokazati povezanost Srbije s Karadžićevim djelovanjem. To suđenje je zapravo ponovno vraćanje na početak.” – rekla je Škare Ožbolt.
Škare-Ožbolt osvrnula se i na ulogu bivše haške tužiteljice Carle del Ponte i njezinu suradnju sa srbijanskom vladom po pitanju prikrivanja zapisnika koji bi govorili o povezanosti Srbije s onim što se događalo u Hrvatskoj i BiH. Istaknula je kako je nevjerojatno da ni BiH ni Hrvatska nisu pred Vijećem sigurnosti reagirali na to sklapanje ugovora Carle del Ponte sa srbijanskom vladom.
„Mislim da je već sada dovoljno dokumenata koji govore o odgovornosti Srbije za rat u BiH i Hrvatskoj.” – istaknuo je dr. Nazor te dodao:
„Kao što je i sam Kadijević priznao, od JNA su nastale tri srpske vojske: vojska „Republike Srpske Krajine” u Hrvatskoj, vojska „Republike Srpske” u BiH te vojska Jugoslavije.
Nazor: „Osim u Srebrenici elementi genocida postoje i u drugim mjestima: Prijedoru, Briševu…
Dr. Nazor je komentirao i činjenicu da je samo za Srebrenicu dosuđen genocid, a ne i za ostale općine koje se spominju u optužnici:
„Postoje itekako elementi genocida u Prijedoru, gdje su stradali Hrvati i Muslimani. Imamo selo Briševo koje je popaljeno i gdje su Hrvati poubijani”.
„Imamo popisanih 1847 Hrvata koji su stradali od strane Vojske Republike Srpske. Mogu primijetiti da mnogo toga što se na Haškom tribunalu dosuđivalo – da nije vjerodostojno, da kriteriji nisu isti. Jučer je gđa Starešina rekla da je ovo jedna „politički izbalansirana pravda”. Ja se bojim da je to jedan od zaključaka o djelatnosti Haškog suda – on nije ni imao mehanizme koji će osuđivati za agresiju, ali ni ovo što je radio nije uvijek bilo vjerodostojno.” – rekao je dr. Nazor i dodao:
„To vidimo i po drugostupanjskoj presudi šestorici Hrvata u BiH. Ono što je bila Hrvatska zajednica Herceg-Bosna ili Hrvatska Republika Herceg-Bosna ne može se ni usporediti s projektom kojeg je stvarao Karadžić.” – rekao je dr. Nazor podsjećajući da je HZ Herceg-Bosna sebe doživljavala kao integralni dio BiH, što je vidljivo i po službenim dokumentima na kojima je gotovo uvijek najprije stajao naziv države „Bosna i Hercegovina”, a tek onda „HZ/HR Herceg Bosna”, dok je Karadžićeva Republika Srpska sebe vidjela kao dio Velike Srbije te nije priznavala BiH kao državu.
Zatim je iz dokumenta Republike Srpske iz 1992. pročitao dijelove koji pokazuju koji su bili ciljevi velikosrpske politike u BiH. Jedan od tih ciljeva je izlazak na more. Među ciljevima je također zahtjev za brisanjem granice na Drini i na Uni, pri čemu je dr. Nazor spomenuo i srpski plan izgradnje magistralne pruge koja bi povezivala sve te dijelove zamišljene Velike Srbije, tj. išla bi od Benkovca, preko Bihaća prema Srbiji.
„Kada sam bio s Bošnjacima u Srebrenici – zaista treba doći tamo i osjetiti tu hladnoću tih hala u Potočarima i čuti patnju ljudi koji su to proživjeli – potreslo me svjedočenje Hasana Nuhanovića koji je bio prevoditelj u UN-u, o načinu na koji je stradala njegova obitelj – tek kad to čujete onda shvatite koliko je međunarodna zajednica, koja je tamo imala svoje snage – koliko je toga propustila napraviti da spriječi genocid.” – kazao je na kraju dr. Ante Nazor.
Cijelu emisiju pogledajte u videu:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
