Nakon što se u Osijeku slegla prašina mikroplastike natopljene dioksinima, u Zagrebu su se zaredali odroni jakuševečkoga smetlišta. U oba su slučaja nastradali ljudi. Dva mjeseca nakon velikoga požara nema službenih rezultata o prisutnosti mikroplastike u tlu, vodama i hrani, a tjedan dana nakon eksplozije smeća nema službenih podataka o prisutnosti metana u zraku. Baš poput mjerodavnih institucija kojima je trebalo nekoliko radnih dana da izmjere običnu pH vrijednost u lužnatom piću iz riječkoga kafića, tako i analitičarima u Osijeku i Zagrebu treba »vječnost« za objavu otkrivenih onečišćenja. Za određivanje odlagališnih plinova u zraku – ilustracije radi – nije potrebno ni uzimanje uzoraka: dovoljan je jedan let drona s laserom iznad ugroženoga područja, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Zagreb je naš
Čini se da – u suradnji s lokalnim političarima – stručnjaci mjerodavnih institucija imaju ulogu sedativa za javnost: nema razloga za zabrinutost, dopuštene granice nisu prekoračene, situacija je pod kontrolom…
Kao i u vrijeme pandemije koronavirusa stručnjaci su svojom kakofonijom izgubili povjerenje običnih ljudi. A političari su ga ionako mnogo ranije prokockali. Tako je današnji gradonačelnik Zagreba još prije šest godina osvojio jakuševečko brdo i podigao zastavu s natpisom »Zagreb je naš!«. Isto se brdo sada pretvara u (političko) klizište s odronima i eksplozijama metana. Negdašnja izjava Tomislava Tomaševića: »Mi smo politička opcija koja zna i hoće riješiti ovaj problem i riješit ćemo ovaj problem kad uđemo u gradsku skupštinu« – može se zaključiti parafrazom druge njegove izjave: na jakuševečkom brdu završava bitka za Zagreb.
>Vrček: Starci (ni)su rijetkost. Živimo li dulje ili bolje?
Resnik nije rješenje, nego problem
Očigledno bez rješenja, gradonačelnik iz naftalina izvlači prijedlog da zagrebačko naselje Resnik postane domaćinom novoga regionalnoga centra za gospodarenje otpadom. Tu je lokaciju još davno otkrio preminuli gradonačelnik Milan Bandić, što znači da novi upravitelj grada Zagreba parazitira na projektnim idejama svojega prethodnika. Osim odlagališta, kompostane i sortirnice, Resniku se prijeti i spalionicom otpada. Stoga Udruga za zaštitu okoliša Resnik zajedno s vijećima mjesnih odbora, ekološkim, braniteljskim i drugim udrugama, župljanima i građanima neovisno o stranačkoj pripadnosti, nastavlja ovih dana opravdane prosvjede s porukom »Resnik nije rješenje, nego problem«.
Učinak NIMBY
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Resniku nalazi se 8,5 kilometara zračne linije od Trga bana Josipa Jelačića. To je samo kilometar i pol više od udaljenosti između glavnoga zagrebačkoga trga i Jakuševca. To je, zapravo, rotacija unutar zatvorenoga kruga: izloženost stanovnika vlastitomu smeću ostaje ista ili – s nepovoljnom ružom vjetrova – biva još i veća. Pobuna najugroženijega, lokalnoga stanovništva protiv zdravstvenih i ekoloških rizika očekivani je učinak NIMBY (eng. »Not In My Back Yard«, »Ne u mom dvorištu«). Isti učinak na kojem je Tomislav Tomašević nekoć skupljao aktivističke i političke bodove sada mu dolazi na naplatu. Stoga ne čudi što pomoć traži i u susretima s hrvatskom Vladom.
Otpad nije smeće
Požar plastičnoga otpada u Osijeku i eksplozija smetlišta u Zagrebu, pa i »bale na porti« Varaždina, pokazuju da Hrvatska gubi rat protiv smeća. Taj neuspjeh svakako pogoduje onima koji godinama lobiraju za izgradnju spalionica. Sa svojim spremnim (i vrlo skupim) pećima samo čekaju službeni poziv… No spalionica smeća uvijek je civilizacijski poraz jer se spaljivanjem priznaje nemoć i nesposobnost za razumno zbrinjavanje otpada. Otpad nije smeće sve do trenutka kada ljudi odustanu od odvojenoga prikupljanja sirovina i kada sve – papir, staklo, plastiku, metal i ostatke hrane – pomiješaju i bace u istu vrećicu.
