Zatražen istražni zatvor za Pejčinović Burić, kazneni progon se nastavlja: Kakva sudbina čeka glavnu tajnicu Vijeća Europe?

Zagreb, 30.05.2019. - Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić i ministar vanjskih poslova i trgovine Mađarske Peter Szijjarto otvorili su novo Veleposlanstvo Mađarske. Na fotografiji Marija Pejčinović Burić. foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ lsd

Kazneni progon Marije Pejčinović Burić zbog ograničavanja slobode izražavanja ipak je nastavljen pred Općinskim sudom u Zagrebu nakon što je DORH prošlog mjeseca zaključio da se prijavljeno kazneno djelo ne progoni po službenoj dužnosti. Jutarnji list je tada navijački požurio izvijestiti da bivša ministrica „nije povrijedila zakonske odredbe koje jamče slobodu mišljenja“, no je li Marija Pejčinović Burić doista povrijedila zakonske odredbe koje jamče slobodu izražavanja utvrdit će ipak sud, kao zasebna grana vlasti, a ne Jutarnji list kao vladin bilten.

> (VIDEO) Plenkovićeva ministrica Pejčinović Burić: Od savjetnice srbijanske Vlade do kandidatkinje za VE u tri godine

>Suprug ministrice Pejčinović Burić podmirio dugovanje nakon najave da će mu biti oprošteni neplaćeni računi

>Imenovanje HNS-ovog Borisa Blažekovića: Do kada će hrvatska diplomacija trpjeti zbog političke trgovine?

> DORH odbacio kaznenu prijavu protiv bivše ministrice Pejčinović Burić: Pročitajte koje su razloge naveli

> (VIDEO) Most: Je li izbor Pejčinović Burić na funkciju u VE povezan sa srbijanskim otvaranjem novog poglavlja u pristupnim pregovorima?

> Sabljak nakon razotkrivanja korupcije dobio spor protiv MVEP-a: Je li mu otkaz dala aktualna ministrica i buduća tajnica Vijeća Europe?

Saznajemo da je kazneni progon Marije Pejčinović Burić od DORH-a preuzeo podnositelj kaznene prijave diplomat Damir Sabljak nakon što je od DORH-a zaprimio rješenje o odbačaju prijave uz obrazloženje da se prijavljeno kazneno djelo ne progoni po službenoj dužnosti. Saznajemo također da je zastupanje Sabljaka pred sudom pro bono preuzela ugledna zagrebačka odvjetnička tvrtka, a radi se o Odvjetničkom društvu Markušić i Sulić.

Sabljakov odvjetnik, Darko Don Markušić, istaknuti je hrvatski odvjetnik iz Australije, a u Hrvatskoj je angažiran član nevladninog sektora, ponajviše organizacije Transparency International Hrvatska čiji je potpredsjednik, ali ništa manje angažiran nije ni kada se radi o ACAP-u, odnosno Udruženju američko-hrvatskih stručnjaka čiji je u Hrvatskoj i predsjednik. Podsjećamo, u vrijeme kada je hrvatski državni vrh bio odlučan u tome da pošalje Borisa Blažekovića kao generalnog konzula u New York, o čemu smo iscrpno izvještavali, ACAP je odigrao jednu od ključnih uloga u zaustavljanju takve međunarodne diplomatske blamaže za Republiku Hrvatsku.

Kao najveću otegotnu okolnost za imenovanje Blažekovića javnost je prepoznala to što on nije završio fakultet, što svakako jest otegotna okolnost, ali ne i za Joška Paru, koji je diplomatsku karijeru u ministarstvu gradio bez fakultetske diplome. To je praktički priznao i novi ministar vanjskih poslova, Gordan Grlić Radman, kada je na saslušanju pred nadležnim odborom sabora izjavio kako je još 1997. na svoje oči vidio spornu diplomu, no očito nije vidio potrebu da prijavi prethodna kršenja zakona budući da je Paro godinama bez diplome obavljao zahtjevne diplomatske poslove – što po zakonu nije ni smio. Paro je godinama, također, protupravno isplaćivao novac poreznih obveznika u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu, a ni u jednom ni u drugom mu zasad državni vrh ne vidi krimen, već razloge za daljnje nagrađivanje.

U kaznenom postupku je od suda je zatraženo provođenje istražnog zatvora za Pejčinović Burić radi mogućnosti njenog utjecaja na svjedoke kao i ostalih mogućnosti ometanja sudskog postupka koje je, tvrdi se, već demonstrirala potpisivanjem krivotvorene službene isprave u postupku koji je pokrenula i izgubila protiv Sabljaka na Službeničkom sudu u Zagrebu. U Hrvatskoj su prošla vremena kad svi pred zakonom nisu bili jednaki, pa stoga ne postoje posebni razlozi zbog kojih sud na glavnu tajnicu Vijeća Europe ne bi primjenjivao odredbe Zakona o kaznenom postupku, uključujući i odredbe o određivanju mjere istražnog zatvora, u koji je primjerice bez pardona prije nekoliko dana zatvoren Matko Škalamera iz Rijeke, očito na temelju medijske hajke zbog navodnog napada na hrvatskog državljanina srpske nacionalnosti.

Dodatnu nelagodu novoj glavnoj tajnici Vijeća Europe u može stvarati činjenica što „slobodu izražavanja bez uplitanja vlasti“ svim hrvatskim građanima (pa i službenicima MVEP-a), uz Kazneni zakon i Ustav RH, štiti i Konvencija Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 10.

Štoviše, uz Vijeće Europe na čije čelo je Pejčinović Burić izabrana, „slobodu izražavanja bez uplitanja vlasti“ jamči i Europska unija člankom 11. Povelje EU o temeljnim pravima, kao i Ujedinjeni narodi člankom 19. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima.

Pejčinović Burić ograničila slobodu izražavanja zaposlenicima 

Kako saznajemo, Pejčinović Burić se kazneno goni zbog ograničavanja Sabljakovog privatnog nastupa u Hrvatskom saboru usred javnog razotkrivanja korupcijsko-diplomatske afera.

Samo nekoliko dana nakon Sabljakovog privatnog nastupa u osobnom svojstvu u Hrvatskom saboru Pejčinović Burić je u rujnu 2018. munjevito objavila novi pravilnik MVEP-a kojim je sve zaposlenike ministarstva obvezala na traženje službene suglasnosti za svako pa čak i za privatno izražavanje u javnosti. Do donošenja novog represivnog pravilnika 2018. zaposlenici MVEP-a su imali obavezu tražiti službenu suglasnost samo za službeno izražavanje u javnosti, što je samorazumljivo, dok za privatno izražavanje nisu morali tražiti službenu suglasnost, za razliku od danas.

Iz MVEP-a smo zaprimili oba pravilnika iz 2017. i iz 2018. te se njihovom usporedbom lako uočava kako je 2018. Pejčinović Burić promijenila članak 13. pravilnika i dotadašnju obvezu zaposlenika MVEP-a da traže službenu suglasnost samo službeni nastup u javnosti izmijenila na način da zaposlenici MVEP-a sada moraju tražiti službenu suglasnost za svaki nastup u javnosti, pa i za privatni nastup.

Sličnu je represivnu obavezu HDZ-ovom članstvu nedavno nametnuo glavni tajnik te stranke Jandroković koji je od HDZ-ovaca zatražio potpisivanje skandaloznog formulara s obavezom traženja stranačke suglasnosti prije svakog javnog izražavanja, no formular je povučen kad je objavljen u javnosti. No, tražeći sporni pravilnik, nekim čudom, od ministarstva smo dobili i dokument koji nismo ni zatražili i koji nema apsolutno nikakve veze sa spornim pravilnikom. U zrelim demokratskim društvima mediji od ministarstava traže dokumente, ali u Hrvatskoj ministarstvo novinarima šalje dokumente koje novinari nisu ni zatražili, pokušavajući odvući pozornost od onoga što je stvarno zatraženo.

Očito je kako nam je taj dokument poslan kao pokušaj diskreditacije diplomata Sabljaka, no dokument u cijelosti objavljujemo budući da ni na koji način ne inkriminira diplomata Sabljaka kao niti bilo koju od činjenica o kojima smo izvještavali. Također, primjećujemo kako dokument datira iz lipnja 2016., nakon izbijanja diplomatskog skandala kojemu je u središtu bio Joško Paro, tadašnji veleposlanik u Washingtonu, koji je pred očima cijeloga svijeta ustvrdio kako SAD nema dovoljne kapacitete za opskrbu LNG-a na Krku te je pritom optužio najveću i najjaču političku silu svijeta kako sporo izdaje dozvole za izvoz ukapljenog plina, nakon čega je State Department nedvosmisleno reagirao, naglašavajući kako su dozvole izdavane unutar tri dana i kako SAD itekako ima dovoljno kapaciteta za izvoz plina. Razmjeri takvih diplomatskih soliranja (?) još dugo će se nazirati, kao što će se i postavljati pitanja, kojim centrima moći je u interesu da se diplomatski, ali i gospodarski odnosi SAD-a i Hrvatske narušavaju iznošenjem dezinformacija vezanih za polje energetike, koja je, i po riječima hrvatskog državnog vodstva, jedan od temelja vanjske politike. Indikativno, Paru je upravo u to vrijeme savjetovao Zoran Konstantinović, koji je postao ilegalni gospodarski savjetnik za vrijeme mandata Vesne Pusić, te je bio itekako dobro (i protuzakonito) plaćen.

Download [188.05 KB]

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Pejčinović Burić se nije zaustavila samo na objavljivanju represivnog pravilnika, nego je još i Sabljaka navrat-nanos udaljila iz službe tereteći ga, između ostalog, i za javno iznošenje neutemeljenih optužbi. Međutim, u lipnju 2019. – nakon obrata na dramatičnom sudskom svjedočenju u kojem je Sabljak dokumentima optužio Pejčinović Burić da je potpisala i sudu dostavila krivotvorenu službenu ispravu – Službenički sud u Zagrebu je jednoglasno oslobodio Sabljaka svih osam optužbi bivše ministrice. Uz oslobađanje Sabljaka sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Sandre Kantolić je konstatiralo zdravorazumsku činjenicu koja je jasna svima, osim ideološkim baštinicima propalih nedemokratskih sustava: u Republici Hrvatskoj vlast ne smije kažnjavati ljude zbog iznošenja javno dostupnih informacija. Hrvati su porazili sustav u kojem su ljudi gubili posao zbog izraženog mišljenja – no izgleda da se represivne metode teško zaboravljaju kad je potrebno zaštititi miljenike režima razotkrivene u protupravnom trošenju naših milijuna.

DORH i MVEP dijametralno suprotno i arbitrarno tumače etički kodeks državnih službenika

Kako saznajemo DORH je kazneni progon protiv Pejčinović Burić odbacio uz tumačenje da se bivša ministrica 2018. u novom pravilniku pozvala na Etički kodeks državnih službenika koji prepoznaje razliku između službenog i privatnog izražavanja u javnosti. DORH je zaključio da Pejčinović Burić nije imala namjeru ograničiti privatno izražavanje zaposlenika MVEP-a s novim pravilnikom 2018. jer se u tom propisu pozvala na Etički kodeks koji prepoznaje razliku između službenog i privatnog. Isticanjem u pravilniku 2018. Etičkog kodeksa koji prepoznaje razliku između službenog i privatnog Pejčinović Burić je – prema DORH-ovom tumačenju – potvrdila i da pravilnik 2018. prepoznaje razliku između službenog i privatnog izražavanja.

Međutim, MVEP je baš pod upravljanjem Pejčinović Burić u priopćenju 27.02.2019. objavilo tumačenje Etičkog kodeksa koje je dijametralno suprotno u odnosu na DORH-ovo tumačenje iz rješenja o odbačaju kaznene prijave protiv Pejčinović Burić. Naime, MVEP je u priopćenju 27.02.2019. dalo tumačenje da Etički kodeks državnih službenika NE prepoznaje razliku između službenog i privatnog izražavanja u javnosti.

Restriktivno tumačenje Etičkog kodeksa u priopćenju MVEP-a 27.02.2019. – nasuprot tumačenju Etičkog kodeksa u rješenju DORH-a o odbačaju kaznene prijave – nameće zaključak da se Pejčinović Burić u pravilniku 2018. pozvala na Etički kodeks upravo stoga kako bi još više istaknula restriktivan doseg svog novog pravilnika. Dijametralno različita tumačenja Etičkog kodeksa u rješenju DORH-a i priopćenju MVEP-a od 27.02.2019. bi moglo Pejčinović Burić pred sudom postaviti u nezgodan položaj jer upravo tim priopćenjem bivša ministrica sama sebi izbila glavni argument iz DORH-ovog rješenja o odbačaju kaznene prijave.

Afera Pejčinović Burić odraz je političke korupcije i urušavanja državnih institucija

Kazneni postupak koji se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi protiv Marije Pejčinović Burić zbog ograničavanja slobode izražavanja otvara brojna pitanja o načinu funkcioniranja državne uprave koja bi trebala biti jedan od kontrolnih mehanizama u zaštiti javnog interesa od političke samovolje i bezakonja. Birokratski mehanizam u demokracijama – za razliku od totalitarnih sustava – nije uspostavljen kako bi slijepo izvršavao protuzakonite prohtjeve nositelja vlasti, nego kako bi štitio javni interes i zakonitost. Stoga se valja zapitati: Kako je moguće da birokratski sustav 30 godina od propasti komunističkog sustava u Europi nije mogao spriječiti Mariju Pejčinović Burić u sprječavanju slobode izražavanja, a potom i progonu državnog službenika koji je nju i premijera Plenkovića mjesecima upozoravao na protuzakonito trošenje poreznog novca u SAD-u.

Postupa li DORH u skladu sa Zakonom?

Državna revizija i glavni inspektor MVEP-a Božić su potvrdili da su diplomati iz Republike Hrvatske doista protupravno potrošili naš novac, no DORH je nakon jedne godine razmišljanja ipak izdao rješenje o odbačaju kaznene prijave diplomata Sabljaka. DORH-ovo odbacivanje kaznene prijave realizirano je istog dana kad je to najavio premijer Plenković izjavom: „Takve predstavke najčešće ne vode ničemu!“. Plenkovićeva najava nije skandalozna samo zbog sadržaja, nego i zbog činjenice da ju je izrekao istog dana kad je DORH izdao rješenje o odbačaju Sabljakove kaznene prijave.

Doznali smo da je DORH prije izdavanja rješenja o odbačaju Sabljakove kaznene prijave zbog ograničavanja slobode izražavanja također odbio pozvati na svjedočenje o podnositelja prijave Sabljaka, pa se stoga opravdano možemo zapitati na temelju kojih informacija uopće DORH odbacuje kaznene prijave kad odbija na saslušanje pozvati podnositelja, koji više puta traži da ga se sasluša.

Detalji koji sve više izlaze na površinu upućuju na mogućnost da bi Sabljakovo preuzimanje kaznenog progona bivše ministrice nakon DORH-ovog odbacivanja kaznene prijave moglo hrvatskoj javnosti otkriti pozadinu prikrivanja protupravnog trošenja državnog novaca u nekim veleposlanstvima – ali bi moglo otkriti i način rada DORH-a koji kaznene prijave protiv političara i njihovih poznanika odbacuje bez saslušavanja podnositelja prijava.

Narod.hr i dalje će pratiti i izvještavati javnost o kaznenom progonu Marije Pejčinović Burić i diplomatskoj aferi protupravnog isplaćivanja novca u nekim veleposlanstvima.

Izvor: narod.hr