Na današnji dan 1. rujna 1939. napadom nacističke Njemačke na Poljsku počeo je Drugi svjetski rat. Tako je svega nakon 9 dana od sramotnog sporazuma komunista i nacista (Molotov-Ribbentrop) provedena dogovorena podjela Poljske.
Dva tjedna kasnije u Poljsku ulazi i komunistička vojska, te Poljska postaje plijenom dviju najmonstruoznijih ideologija u povijesti svijeta.
Važno je napomenuti da u to vrijeme situacija još nije izgledala ni blizu kao veliki ili svjetski rat, nego tek podjela dogovorenih interesnih sfera dva totalitarna režima. Tek kasnije, nacistički ekspanzionizam i osvajanja prerasla su globalni sukob.
Ipak, ovaj datum se opravdano uzima kao početak Drugog svjetskog rata.
Točan broj ljudskih žrtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko 55 milijuna ljudi, što je najveći broj do danas. Broj ranjenih bio je višestruko veći što sve Drugi svjetski rat čini najkrvavijim sukobom u povijesti svijeta.
Broj ljudi koji su kasnije stradali i bili ubijeni u poratnim događanjima, osobito u komunističkim zemljama istočne Europe, povećava broj žrtava Drugog svjetskog rata. Osim toga, Drugi svjetski rat je kao posljedicu iznjedrio okupaciju velikog dijela srednje i istočne Europe od komunističkog SSSR-a što je rezultiralo velikim žrtvama i svakom vrstom bijede u tim zemljama.
Drugi svjetski rat je složena pojava, ali on je prije svega posljedica ideološkog zastranjenja Europe (komunizam, nacionalsocijalizam, fašizam) i nastavak rata podjela interesnih sfera velikih europskih država. On je također nastavak borbi koje su počele Prvim svjetskim ratom, pa čak i sukobima nakon Francuske revolucije i niza građanskih revolucija u 19. stoljeću.
Velikim dijelom taj rat je i posljedica otklanjanja Europe od svog civilizacijskog i kulturnog identiteta temeljenog na gotovo 2000 godina kršćanske civilizacije, i posljedično toga „poplava“ traženja identiteta u novim ideologijama koje su mnogo obećavale, a donijele samo smrt, razaranja i uništenje Europe.
Europa se nakon dva svjetska rata i poplave pogubnih ideologija nikada više nije vratila na „stare staze slave“ kao kolijevke svijeta, kulture, civilizacije i kršćanstva.
Može li se uspavana „stara dama“ probuditi i vratiti tamo gdje je počela, živjela i procvjetala?
