Dana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije. Tri dana prije toga Hrvatski sabor je s 83 glasa za, 28 protiv i osam suzdržanih, na prijedlog vlade SDP-a i HNS-a izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. ‘lex Perković’. Tim je izmjenama ograničena primjena europskog uhidbenog naloga samo na kaznena djela počinjena 7. kolovoza 2002. godine.
Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Devet godina kasnije naša zemlja je primljena u EU.
Hrvatski sabor je tri dana prije ulaska u EU s 83 glasa za, 28 protiv i osam suzdržanih, na prijedlog vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. ‘lex Perković’.
To je bio skandal neviđenih razmjera potican od hrvatske političke vlasti koji je odjeknuo širom EU, tako da čak i njemačka kancelarka Merkel nije došla na proslavu ulaska Hrvatske u EU.
Time se željelo spriječiti izručenje komunističkih zločinaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj koje se sumnjičilo za ubojstvo hrvatskog domoljuba Stjepana Đurekovića koji je ubijen 1983. godine. Đurekovića se najviše progonilo zbog toga jer je bio partizan, komunist i generalni direktor INA-e u kojem se već tada događao veliki kriminal na državnom nivou u koji su bila umiješana djeca komunističkih vlastodržaca. Nakon Stjepana UDBA je ubila i njegovog sina Damira u Kanadi kao upozorenje da su spremni ubijati i cijele obitelji ako netko progovori o prljavštinama komunizma i ugrozi njihove političko-kriminalne poslove.
Što je o svemu rekao tadašnji premijer Milanović?
„I? Što će se dogoditi? Ja sam čuvar hrvatskog ugleda, nije to Europska komisija. Ako su nas ljudi birali da stalno govorimo DA i da na svaku prijetnju i pokušaj blefa regiramo, ja nisam takav čovjek.“
„Neću dozvoliti da se Hrvatskom briše pod. Mi smo država, a ne ptičji rezervat. Ne činimo ništa pogrešno ni nemoralno.“
„Ovaj zakon nije velik problem, to je osim u Hrvatskoj problem samo jednog malog broja ljudi u komisiji. Mi smatramo da ga tumačimo dobro, sukladno EU zakonu.“
„Perkovića zbog zastare ne bih mogao izručiti ni da mi je rođeni otac.“
„U ovom trenutku u Hrvatskoj i da netko želi ne može imati nikakav utjecaj i pritisak na pravosuđe, čak i da ima najpaklenije namjere, to je nemoguće.“
„Suđenje Perkoviću uopće ne pratim. To me se ne tiče. Upleli su se mnogi interesi. S tim ljudima nisam bio, nisam s njima radio i ne poznajem ih poput Karamarka i sličnih. Nemam veze ni s kakvom prljavštinom od ranije.“
Treba li bilo što komentirati?
Što je o svemu govorio današnji premijer Plenković?
Nakon presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koja je sasvim otkrila narav Titovog zločinačkog režima, predsjednik HDZ-a Andrej Plenković koji se pripremao za višestranačke izbore tada je izjavio:
“Tom je politikom Zoran Milanović doveo Hrvatsku na rub kredibiliteta u EU. To jako dobro zna naš povjerenik Neven Mimica koji je vidio dokumente, i time je nepovratno narušen međunarodni kredibilitet te bivše Vlade. Vrlo smo jasno osudili sve totalitarne režime i usprotivili se politici koja je štitila upravo one koje je danas Visoki sud u Munchenu osudio. HDZ će voditi snažnu politiku zaštite nacionalnih interesa.”
Zašto se onda premijer nije oglasio u osudi ljudi koji su se prije koji dan okupili u Zagrebu na Trgu maršala Tita veličajući totalitarni režim i noseći znakovlje tog režima – nije jasno? Zašto MUP nije djelovao prema pojedincima koji su nosili majice, kape i transparente koji su veličali zločinački režim kojem su služili osuđeni Perković i Mustač – nije jasno? Kakve koristi ima hrvatski narod od deklarativne premijerove osude totalitarnih režima ako dozvoljava da i dalje trgovi i ulice nose imena zločinaca – nije jasno?
HDZ će voditi snažnu politiku zaštite nacionalnih interesa, tvrdio je tada današnji premijer Plenković. Da li je nacionalni interes da inkriminirani vođa komunističkog pokreta i naredbodavac masovnih smaknuća, mučenja i otvaranja koncentracijskih logora nosi ime najljepšeg trga u Zagrebu? Nije i nikada neće biti nacionalni interes. Možda neki drugi interes – da, ali nacionalni interes hrvatskog naroda sigurno – ne.
Što je o svemu govorio koalicijski partner premijera Plenkovića Ivan Vrdoljak?
Vrijeme je za korjenite promjene u društvu, osobito stoga jer i njegov koalicijski partner Ivan Vrdoljak iz HNS-a smatra da je došlo vrijeme za osudu komunističkog režima: “Ne vidim problem da mu se (Josipu Perkoviću) sudilo i u Hrvatskoj i da se došlo do istih dokaza i iste presude. To bi čak bilo bolje da je Hrvatska sama sebi rekla da jedan dio povijesti nije bio lijep. Tako funkcioniraju prave države. Ne trebaju im strani autoriteti. Svoju istinu neka nađemo kod kuće i presudimo svima koji su krivi za bilo kakva nedjela”.
Nakon promjene imena zločinca Josipa Broza Tita, nacionalni interes je i zakon koji će pitanje komunističkog znakovlja i nazivlja urediti na državnom nivou što bi bio veliki iskorak Hrvatske u zemlje demokratskog svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
