U veljači 1938. godine Međunarodni odbor za sigurnosnu zonu Nankingu bio je prisilno preimenovan u “Nanking International Rescue Committee”, a sigurnosna zona je zapravo prestala funkcionirati. Posljednji izbjeglički kampovi zatvoreni su u svibnju 1938. godine.
Bilo je to vrijeme nakon prethodnog velikog masakra i nevjerojatne japanske vojske u kineskom Nankingu, inače poznate po brutalnostima u tim ratovima.
Japanski imperijalizam i militarizam, o kojem se u Europi malo zna, jedan je od najbrutalnijih na svijetu. Okrutnost koju je japanska vojska pokazivala u ratovima u koje je počela 1930-ih godina u Mandžuriji, pa kasnije u drugim dijelovima Kine, kao i u II. svjetskom ratu, realtivno je nepoznata zapadnjacima 20. stoljeća.
Japanski imperijalizam 1930-ih i u II. svjetskom ratu:
Photo: en.wikipedia.org
Nakon osvajanja Mandžurije, Japanci su odlučili napasti Šangaj. Japanci su vjerovali da će Šangaj pasti u samo osam dana. Ali borbe su trajale više od tri mjeseca. Nakon pada Šangaja stotine tisuća izbjeglica uputile su se na zapad, prema Nankingu. S njima su se povlačili i kineski vojnici. Japanskoj je vojsci trebalo mjesec dana da prijeđe 280 km i dođe do Nankinga. U japanskom napredovanju i kineskom kaotičnom povlačenju mnogi su kineski vojnici pali u zarobljeništvo i bili smaknuti. Jednako je bilo i s civilima. U selu Kao Bao u jednu od kuća zatvorili su 37 seljana i žive ih spalili. U selima oko Xuzhoua stanovništvo je likvidirano tako da bi okružili cijelo selo i potom stegnuli u obruč pucajući strojnicama po kućama.
Masakr u Nankingu
Photo: wikimedia.commons.org
Brončana glava iz Memorijalnog muzeja sjećanja na masakr u Nankingu
Photo: wikimedia.commons.org
Grad Nanking imao je te 1937. godine milijun stanovnika i bio je glavni grad Kine. U prosincu te godine Japanci su ga zauzeli i u samo šest tjedana počinili stravična masovna ubojstva i silovanja. Naime, trajao je Drugi kinesko-japanski rat, a kad su Japanci bili blizu glavnog grada polovica stanovnika je napustila Nanking zajedno s Vladom, a preostali su postali žrtve jednog od najstrašnijih zločina u povijesti, piše 24sata.hr
Japanski general Matsui Iwane naredio je da se grad potpuno uništi. Cilj mu je bio slomiti duh kineskog otpora.
– Ubijte ih sve, spalite sve! – glasila je naredba.
Uskoro su uslijedila masovna pogubljenja.
Photo: wikipedia.org
U samo šest tjedana ubijeno je 300 tisuća ljudi nakon čega je grad u potpunosti devastiran. Povjesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan Holokaustu.
Japanski mornar Sho Mitani, koji je tada imao 18 godina, ispričao je kako su leševi ležali posvuda. U parkovima, na ulicama, na teniskim terenima.
Japanska vojska imala je poseban zvuk trube koji je značio: “Ubijte sve Kineze koji trče.” Tisuće je Kineza odvedeno na masovna smaknuća u pokopano u jami zvanoj “Jama 10.000 leševa”. To je bio rov dugačak 300 metara i širok 5 metara u koji su japanske snage bacale svoje žrtve. Većina povjesničara procjenjuje da je u jami pokopano oko 12.000 žrtava.
Ljudima su vađena srca, utapani i spaljivani. Užasna mučenja koji se japanski vojnici radili uključivala su kastracije muškaraca, probadanje očiju šilom kao i probadanje vagine bajunetima. Ubijali su dojenčad bajunetama, djeci su rezali glave, pokopavali žive ljude. Osim toga, divljački su silovali preko 80 tisuća žena.
Preživjeli svjedok Tang Junshan prisjeća se užasnih zločina japanske carske vojske:
“Sedma i posljednja osoba u prvom redu bile su trudnice. Vojnik je pomislio kako bi je mogao silovati prije nego je ubije te ju je povukao izvan grupe na mjesto udaljeno desetak metara od nas. Dok ju je pokušao silovati žena se žestoko opirala. Vojnik ju je ubo bajunetom u trbuh. Ona je vrisnula od boli. Tada je vojnik bajunetom probo fetus”.
Silovali su sve od reda i nisu pravili razlike. Silovane su desetogodišnje djevojčice, ali i starice koje su imale preko 70 godina. Silovane su trudnice i časne sestre. Mnoge žene su višestruko silovane, često nasred ulice pa čak i u vjerskim objektima. Većinu bi nakon silovanja ubili. Također, bilo je i slučajeva sodomiziranja muškaraca. Svi koji bi se opirali ubijani su na licu mjesta.
Photo: wikipedia.org
Prema svjedočenju američkog misionara Ralpha L. Philipsa pred američkim Saveznim odborom za istrage bio je “prisiljen gledati kako su Japanci izvadili utrobu kineskom vojniku” te “ispekli na žaru njegovo srce i jetru i pojeli ih”.
Philipsov kolega, misionar John Mccullan u svoj dnevnik je zapisao:
– Silovanja, silovanja i još silovanja. Pobrojali smo tisuće silovanja prošle noći i danas.
Zapadnjaci koji su ostali u gradu bilježili su zločine i svakodnevno su pisali prosvjedna pisma japanskom veleposlanstvu u kojima su opisivali zločine:
“Danas popodne žena je silovana na Mocka aveniji na kućnom broju 11. Sedam je vojnika ušlo u knjižnicu na sveučilištu u Nankingu. Sa sobom su poveli sedam žena. Tri su silovali prije nego su otišli. Danas je zabilježeno više od 11 silovanja…
Njemački biznismen, menadžer Siemensa i član nacističke stranke John Heinrich Rabe vidio je ljude ubijene metkom u potiljak, vidio je spaljene žive ljude. Vidio je izmasakrirana tijela žena na ulicama. Zapisao je u svoj dnevnik
– Obilazimo grad da bi vidjeli koliko su razmjeri uništenja. Nailazimo na leševe svakih 100 do 200 metara. Tijela civila koje sam pogledao imala su rupe od metaka na leđima. ti ljudi su vjerojatno bili u bijegu, a pucano im je s leđa. Japanci marširaju kroz grad u grupama od 10 do 20 vojnika i pljačkaju sve pred sobom. Gledao sam svojim očima kako su opljačkali kafić našeg njemačkog pekara Herr Kiesslinga. Uništili su i Hempelov hotel kao i sve trgovine u toj ulici…
Photo: wikipedia.org
O zvjerstvima japanskih postrojba svjedočio je i jedan od japanskih vojnika u svom dnevniku: “Moja je desetina sprovela kineske vojnike s broda do obale rijeke Yangtze. Bilo ih je 300. U brodu su bili poredani kao sardine. Patili su. Onda su bili pokošeni strojnicama. Krvi je bilo posvuda.
Voda u rijeci postala je posve crvena.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata osnovan je Međunarodni vojni sud za Daleki istok sa sjedištem u Tokiju. Među 25 optuženih japanskih visokorangiranih dužnosnika bio je i general Iwane Matsui. Suđeno mu je u prvom redu zbog masakra u Nankingu. Suđenje je otkrilo da je u Nankingu samo u dva mjeseca 1937. ubijeno 90.000 ljudi. Proglašen je krivim i osuđen na smrt vješanjem. Na nankinškom Sudu za ratne zločine (1947.) zapovjednik japanske 6. divizije poručnik Hisao Tani proglašen je krivim za smrt više od 300.000 ljudi. Taj broj nalazi se i na spomeniku stradalima u Nankingu (danas: Nanjing).
Memorijalni muzej sjećanja na masakr u Nankingu:
Photo: wikimmedia.commons.org
*Drugi kinesko-japanski rat koji je trajao od 7. srpnja 1937. do 9. rujna 1945. bio je najveći azijski rat u 20. stoljeću. Od 1937. borbe su se vodile između Republike Kine i Japanskog Carstva, a nakon japanskog napada na Pearl Harbor, drugi kinesko-japanski rat postao je dio još većeg i globalnog sukoba, drugog svjetskog rata, kao glavna fronta na pacifičkoj bojišnici.
Japanci u dijelu koji drže okupiranim osnivaju marionetsku vladu za zaštitu svojih interesa u Kini. No, ta je vlada kod Kineza bila krajnje omražena zbog brutalnosti koju su prema stanovništvu tijekom rata pokazali Japanci.
*Nanjing tradicionalno Nanking [nankiŋ] i Nanching [nančiŋ]) (kineski: južna prijestolnica), kineski grad na rijeci Yangtze (240 km od ušća) te upravno središte pokrajine Jiangsu (Kiangsu); 2 822 100 st., šire gradsko područje 5 530 400 st. (2001). Važno kulturno i ekonomsko središte jugoistočne Kine. God. 1928–37. i 1945–49. Nanjing je bio glavni grad Kineske Republike; 1937. Japanci su ga osvojili i učinili sjedištem svoje marionetske vlade (1940–45). Kuomintanška vlada vratila se nakon rata u Nanjing; 23. VI. 1949. zauzele su ga komunističke snage.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
