10. lipnja 1999. završetak NATO napada – Srbija izgubila još jedan rat

Dana 10. lipnja 1999. završili su napadi NATO snaga na Srbiju koji su trajali 78 dana. Oni su počeli zbog srbijanskih brutalnih vojnih napada na kosovske Albance, te egzodusa stotina tisuća Albanaca.

Egzodusi su bili praćeni velikim pokoljima Srba nad civilima i zarobljenicima.

Napadi su završeni nakon sporazuma o povlačenju srbijanske vojske i policije sa Kosova. Zanimljivo, kao podatak jugonostalgičarima, da je srbijanska zločinačka vojska tada još uvijek 10 godina nakon raspada Jugoslavije nosila svoj službeni naziv – Vojska Jugoslavije.

To je bio posljednji rat koji su Srbi izgubili u ratovima krajem 20. stoljeća na teritoriju bivše Jugoslavije . To je ujedno i početak srbijanskog gubitka teritorija Kosova koje su okupirali u balkanskim ratovima 80 godina ranije, kao i početak samostalnosti Kosova – danas mlade i neovisne europske države.

Nakon što je JNA, komunistička vojska Jugoslavije, tijekom ratova u BiH i Hrvatskoj mirnim putem transformirana praktično u srbijansku četničku vojsku, počeo je završni od niza brutalnih ratova koje su uzrokovali Srbi krajem 20. stoljeća – napad na kosovske Albance.

Albanski narod tako se praktički goloruk, slično hrvatskom, morao oduprijeti strahovitoj agresiji moćnoj i 45 godina građenoj srbijanskoj (jugoslavenskoj) vojsci. To je dovelo do strahovitih zločina, egzodusa albanskih žena, djece i staraca, kao i sukoba sa novoformiranom Oslobodilačkom vojskom Kosova (OVK).

Međunarodna osuda Srbije

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je presudom ustanovio da su snage Srbije i SRJ tokom 1999. sprovodile raširenu i organiziranu kampanju terora, uključujući masovna ubojstva. Sudsko vijeće je konstatiralo da su zločini nad Albancima počinjeni na organiziran način, uz značajnu upotrebu srbijanskih državnih resursa.

Ustanovljeno je da su srpske snage počinile masovna ubojstva stotina Albanaca, uključujući žene i djecu u: Đakovici, Celinama, Beloj Crkvi, Maloj Kruši i Suvoj Reci.  Tijela nekih od ubijenih kasnije su pronađena u masovnoj grobnici u Batajnici i drugim grobnicama u unutrašnjosti Srbije.

Pokolji Srba nad Albancima

Tijekom 10 tjedana bombardiranja Srbije NATO zrakoplovi izveli su 38.000 borbenih misija, većinom napadajući vojna postrojenja i skladišta oružja Srbije u gradovima Beograd, Niš  i Novi Sad. Istodobno, srpska vojska pojačala je napade po Kosovu. Tako je 25. ožujka počinjen masakr u Velikoj Kruši u kojem je ubijeno 44 albanska civila, 26. ožujka masakr u Suvoj Reci u kojem je srpska policija smaknula 48 albanskih civila: sve iz obitelji Berisha. 

Dana 28. ožujka dogodio se masakr u Izbici u kojem je ubijeno 120 Albanaca, a 27. travnja dogodio se vjerojatno najveći pokolj u kojem je ubijeno preko 200 Albanaca.

Srbija prihvatila gubitak Kosova

Nakon nekoliko tjedana vojne kampanje, Vojska Jugoslavije se i dalje odbijala povući sa Kosova, tako da je 28. svibnja Tony Blair odletio u Washington te se savjetovao sa Billom Clintonom oko moguće kopnene ofenzive na Srbiju. Iako su srpski vojnici postavili makete tenkova kako bi zavarali NATO, štete su ipak bile sve veće, a pri kraju su se počele bombardirati i energetske stanice u Beogradu.

Tako je „srbijanski vožd“ koji je imao misiju stvoriti na razvalinama Jugoslavije Veliku Srbiju – Slobodan Milošević – na kraju prihvatio uvjet povlačenje Vojske Jugoslavije i ulazak KFOR-a na Kosovo.

Intervencijom NATO snaga, Vojska Jugoslavije se povukla iz Kosova, iako je ono ostalo dijelom Srbije. Međutim, 10 godina kasnije Kosovo je proglasilo neovisnost, a priznalo ga je više od 100 država članica UN-a što je gotovo cijeli svijet.

Dana 19. ožujka 2008. Hrvatska priznala je Kosovo i uspostavila diplomatske odnose sa ovom nama prijateljskom zemljom.

Albanski junaci u hrvatskom Domovinskom ratu

Treba istaći da se preko 3000 kosovskih Albanca borilo u Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata, a da ih 86 položilo život za Hrvatsku. Posebno je poznat hrvatski junak Bekim Berisha. On je zavolio Zagreb i Hrvate kao uspješni student Veterinarskog fakulteta, te je početkom Domovinskog rata došao iz sigurne i udobne Nizozemske u našu napaćenu domovinu. 539 dana proveo je u odori Hrvatske vojske i bio teško ranjen. Kasnije je otišao na Kosovo general Oslobodilačke vojske Kosova i poginuo u borbama kod mjesta Juniku gdje postao žrtvom srbijanskih tenkova. Posmrtno je dobio čin generala OVK.

Pokojni predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman je Berishu opisao kao borca koji je vrijedio kao 1000 vojnika. Berishin bivši zapovjednik pokojni general Janko Bobetko također je žalio zbog njegove smrti izjavljujući da je Berisha bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg je ikada vidio.