Čak devet pripadnika kraljevske obitelji Arpadović koja je vladala Hrvatskom 200 godina proglašeno je svecima ili blaženicima Katoličke Crkve. Obitelj Arpadović poznata je po velikim i pobožnim kraljevima srednjeg vijeka koji su se odlikovali visokim stupnjem svetosti i vjere. Jedan od njih sveti Ladislav je i osnivač Zagrebačke biskupije.
Danas slavimo svetu Jolandu, kći ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., i oca još dvije svetice – svete Kunigunde i svete Margarete, rođene u našem Klisu.
Prvi svetac bio je kralj sv. Stjepan, drugi je bio sv. Mirko. Treći je bio također kralj i to sv. Ladislav Arpadović, poznat nam po tome što je utemeljio Zagrebačku biskupiju 1094. godine. Tri arpadovićke princeze postale su svetice Katoličke crkve: sv. Elizabeta Ugarska, sv. Margareta Ugarska i sv. Kunigunda. Još jedna princeza – sv. Irena – postala je pravoslavnom sveticom, a još dvije princeze postale su katoličke blaženice – bl. Elizabeta od Tössa i bl. Jolanda. Uz sve te svece i blaženike, zanimljivo je da je čak i majka sv. Mirka Arpadovića bila blaženica Katoličke crkve. Ime joj je bl. Gizela i bila je bavarska princeza.
Blažena Jolanda – nakon smrti muža postala klarisa i umrla na visokom stupnju svetosti
Blažena Jolanda, redovnica klarisa, rođena je 1235. godine, otac joj je bio Bela IV., ugarski kralj. Kad joj je bilo 5 godina, dovedena je na kraljevski dvor u Krakov kod sestre kraljice svete Kunigunde i tu je odgojena. Udala se za poljskog princa Boleslava s kojim je rodila tri kćeri. Nakon Boleslavove smrti, vratila se u Krakov kod Kunigunde, koja je također u međuvremenu ostala udovica.
Obadvije su stupile u samostan klarisa. Jolanda je kasnije postala starješica samostana u Gnieznom. Povjerenim sestrama je prednjačila u radišnosti i molitvi. Posebno je bila pobožna prema muci Kristovoj. Umrla je na današnji dan 1298. godine.
Papa Leon XII. odobrio je njezino štovanje franjevcima konventualcima i klarisama, a papa Leon XIII, proširio je tu dozvolu za sve poljske biskupije. Kod sestara klarisa danas se slavi kao obavezan spomendan, a kod ostalih franjevaca kao neobavezan.
Kćeri kralja Bele IV. – svete žene Katoličke crkve
Blažena Jolanda Poljska ili Jolanda Ugarska (također poznata kao Helena, Ostrogon, 1235. – Gniezno, 11. lipnja 1298.), napisali smo, bila je kćer ugarskoga i hrvatskoga kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskarine. Bila je sestra svete Margarete Ugarske i sv. Kuningunde Poljske. Jedna od njenih teta bila je poznata svetica Elizabeta Ugarska.
Rođena je kao princeza, kći kralja Ugarske u Ostrogonu, tada glavnom gradu. Ugarska loza, pod koju je potpala hrvatska kruna, bila je katolička loza i utvrda katoličanstva Srednje Europe do dolaska Tatara i u vrijeme njihovog pohoda. Bitno su utjecali na život u Hrvatskoj. Njen otac Bela IV. proglasio je Zagreb slobodnim kraljevskim gradom, također i Samobor, Križevce i Jastrebarsko.
Do upliva dinastije Arpadović u hrvatsku kraljevsku obitelj došlo je nakon smrti posljednjeg Trpimirovića, mađarski kralj Ladislav Arpadović, pozivajući se na svoja „zakonita prava“ kao brat Jelene-Lepe, udovice kralja Zvonimira, ulazi 1091. godine s vojskom u Posavsku Hrvatsku te je predobiva za sebe i za svoju vladarsku kuću. Mjesto sebe ostavlja u njoj kao vladara sinovca Almoša i tako je stvarno otrgne od države Hrvatske.
Po ondašnjem pravnom shvaćanju on dosljedno ide dalje te odjeljuje i na crkvenom polju Posavsku Hrvatsku od metropolije u Splitu i ostale Hrvatske te osniva u Zagrebu biskupiju oko 1094., točnije – po povijesnim vrelima – između druge polovice 1093. i prve polovice 1095. godine. Razlog je osnivanja biskupije taj što je sjeverna Hrvatska bila daleko od biskupskih sjedišta u Splitu, Kninu i Ninu, pa je ovdašnji kršćanski narod lako mogao zapasti u vjersko neznanje i krivovjerje. To je vjerski razlog i potpuno je opravdan.
Uz taj razlog vjerojatno je postojao i drugi, politički razlog, da se što jače utvrdi utjecaj vladarske kuće Arpadovića u Hrvatskoj. Zagrebačku biskupiju podvrgava metropolitu u Ostrogonu, pod kojim ona ostaje do god. 1180., kada je potpala pod Kaločku metropoliju i ostala pod njom sve do svog uzdignuća na stupanj nadbiskupije i Hrvatsko-slavonske metropolije (1852. god.), piše zg-nadbiskupija.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
