Na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici 12. travnja 1993. od ispaljenih granata sa srpskih položaja ubijena su 62, a ranjeno oko 150 mladih Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja. Najveći broj poginulih bila su djeca. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, a na njega se, kao i mnoge druge četničke zločine poput najvećeg pokolja Hrvata u BiH u Briševu (Prijedor), vrlo slabo i medijski podsjeća…
Tog dana su predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili predstavnicima UNHCR-a da će napasti Srebrenicu u roku od 2 dana ako se Bošnjaci ne predaju i to su i učinili. Istog dana su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.
Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina:
“Bilo je to igralište u Srebrenici i 12. travnja 1993. na njemu je bilo puno djece. Mi smo igrali utakmicu i zatim je sa Zvijezde počelo granatiranje, sa brda iznad Bratunca, igralište je granatirano i ja sam oslijepljen, a ubijeno je oko 62 ljudi… Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62 ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih.”
Osnovna škola u Srebrenici bila je prihvatilište stotina izbjeglica iz Cerske i Konjević-Polja, pa su se tamo mahom nalazile žene i djeca.
Preživjele je liječio dr. Nedret Mujkanović koji je u intervjuu sa Chuckom Sudeticem opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre.
“Srbi su usmjerili vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Nitko od njih nije imao glave…”
Patnje ljudi Srebrenice pod srpskom opsadom – masakr djece u travnju 1993. godine:
Agonija stanovnika Srebrenice i okolice trajali su godinama, a UN-ove snage su čak htjele iseliti sve Bošnjake iz tog dijela Podrinja (ožujak 1993. godine) i kasnije pokušati u Hagu osuditi zapovjednika obrane grada Nasera Orića zbog ‘izjednačavanja krivnje’ u ovom mjestu velikosrpkog genocida:
