Dvadesetak kilometara od središta Zagreba uz glavnu prometnicu prema
istoku, 3 km poslije Dugog Sela smještena je župa Zagrebačke
nadbiskupije Brckovljani. Posvećena je sv. Brcku, po kojem je i mjesto dobilo naziv Brckovljani.
U kalendaru svetih katoličke Crkve zabilježen je 13. studenoga. Sv. Martin biskup (po vlastitoj želji) nije pokopan u katedrali kao što mnogi misle. Kako bi se njegov grob sačuvao kao i poradi mnoštva hodočasnika, njegov nasljednik sv. Brcko nad Martinovim grobom podigao je crkvu. Sveti Brcko je zabilježen kao svetac pokajanja. U općini Kalnik crkva je svetog Brcka, a na taj dan obilježava se i Dan općine Kalnik.
Sveti Brcko (latinski Brictius, francuski i engleski Brice, talijanski Brizio), francuski biskup, rodio se oko 370. u Toursu (departman Indre-et-Loire, središnja Francuska). Siroče od djetinjstva, bio je učenik i đakon svetog Martina u opatiji Marmoutier. Po naravi je bio gunđalo i buntovnik, umišljen, nestašan, razdražljiv i svadljiv mladić, ali ga je sveti Martin ipak uzeo za učenika i imenovao za đakona. Nazahvalni Brcko se često rugao pobožnosti svojeg zaštitnika, biskupa Martina, i smijao se njegovim viđenjima. Mnogi su se čudili zašto ga biskup ne otjera, a glasovita je Martinova rečenica: «Ako je Krist podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?» Martin je bio dalekovidan čovjek i predvidio da će njegov đakon Brcko jednog dana postići duhovno savršenstvo. Bio je prema njemu beskrajno strpljiv i očinski dobrohotan. Prorekao mu je da će ga jednog dana naslijediti na biskupskoj stolici, ali da će kao biskup imati poteškoća i trpjeti. I zaista, Brcko je postao svećenik, a u Martinovoj blizini postupno se pretvorio u snošljivog i poniznog čovjeka. Obratio se, promijenio dotadašnji način života i postao uzor u ponašanju i vladanju, molitvi i radu.
Brcko je 397. naslijedio svetog Martina na biskupskoj stolici u Toursu. Bio je biskup Toursa gotovo pola stoljeća. Kad je ostario, zbog teške klevete morao je napustiti Tours i otići u Rim. Vratio se nakon sedam godina, oslobođen svake sumnje. Spoznao je svetost svojeg negdašnjeg učitelja i na Martinovom grobu podigao baziliku. Dao je sagraditi mnoge crkve i osnovao brojne župe. Preminuo je 444. u Toursu i pokopan u Martinovoj bazilici. Narod je ubrzo i njega počeo častiti kao sveca. Brckov život nas uči da za svetost nikada nije kasno te da i teške naravi mogu uz Božju milost i vlastiti trud postići kršćansko savršenstvo. Zazivaju ga kod želučanih tegoba. Zaštitnik je sudaca te mnogih naselja, župa i crkva diljem svijeta (posebno u Francuskoj i Engleskoj) i hrvatskih krajeva (Brckovljani, Kalnik, Donja i Gornja Brckovčina kod Križevaca).
