Na današnji dan mučenika i žrtve Auschwitza, svetog Maksimilijana Kolbea, obratiti ćemo pažnju na jedan manje poznati dio njegove biografije: masonerija i borba protiv iste.
Kao reakcija na masonske manifestacije u Rimu nastala je 1917. godine Vojska Bezgrešne. Utemeljio ju je upravo iz toga razloga – Maksimilijan Kolbe.
″Masoni vladaju svijetom″, ″To je dio masonske urote″ – tvrdnje su koje često čujemo te smo ih skloni smatrati neupitnima. Tajna društva i bratovštine, već time što su tajna, navode nas pomisliti na njihove nečasne i zle namjere. S druge strane, možemo gdjekada čuti, čak i u medijima kako se ta elitistička društva zalažu za dobrobit čovjeka i čovječanstva te da ih stoga valja smatrati ishodištima humanizma i filantropije, bratstva i tolerancije.
Tako nije mislila niti Katolička Crkva niti današnji svetac – smatrali su masoneriju neprijateljem Krista i njegove Crkve.
Masonerija u uzletu u 18. stoljeću i u svijetu i u Hrvatskoj
Papa Klement XII. bio je od 1738. vrlo zabrinut zbog širenja ″nekih društava, skupova, sastanaka […] slobodnih zidara u kojima se ljudi svih religija obvezuju, prisežući na Bibliju i pod najtežim mukama, da će nepovredivom tišinom skrivati sve što čine u mraku tajne″.
Vatikan je tada prvi put osudio masonstvo koje se širilo Europom.
Pripadale su mu istaknute ličnosti tog vremena, osobito među ideolozima Francuske revolucije: Montesquieu, Voltaire, Jean-Jacques Rousseau, Denis Diderot i drugi.
U 18. stoljeću u Hrvatskoj masoni su između ostalih bili grof Ivan VIII. Drašković, liječnik Ivan Krstitelj Lalangue te, vrlo vjerojatno, zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. Ako i nije sigurno je li Vrhovac bio mason, nema nikakve sumnje da je 1913. u Zagrebu osnovana masonska loža nazvana njegovim imenom.
Sveti Maksimilijan Kolbe, koji je 1917. imao 23 godine, svjedočio je masonskim demonstracijama organiziranima u povodu 200 godina modernoga masonstva, na što se poslije u ″Spisima″ osvrnuo ovim riječima:
″U godinama koje su prethodile ratu, u Rimu, središtu kršćanstva, vršljala je sve bezobzirnije masonska mafija, koju su pape iznova osuđivali. Nije se skanjivala ni vješanja zastava po ulicama grada za vrijeme proslava u čast Giordana Bruna, ni crnog barjaka s likom Mihaela Arkanđela pod nogama Lucifera, a još manje razvijanja masonskih stjegova ispod vatikanskih prozora. Jedna nesavjesna ruka nije osjećala strahotu dok je pisala: ʹSotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti u odijelu švicarske gardeʹ, i druge slične stvari.″ (Maksimilijan Kolbe)
Kolbe se u borbi protiv masonerije uzdaje u – Mariju
Godine 1917. nekoliko mjeseci nakon gore spomenutog događaja javne masonske objave rata katoličkoj crkvi pod zastavom Lucifera, nebo je pokazalo svoju snagu. I to preko jednog mladića. Maksimilijan Kolbe, tada student teologije na Međunarodnome kolegiju franjevaca konventualaca, bio je duboko potresen masonskom odvažnošću prema Kristovoj crkvi u tom događaju te je svim srcem je osjećao kako mora nešto poduzeti u obranu.
Osnovao zajednicu Vojska Marije Bezgrješne i nedaleko Varšave osnovao je ‘grad Bezgrješne’ – Niepokalanów, čiji su stanovnici bili franjevci. Grad je imao tiskarsko – izdavačko postrojenje s najmodernijim strojevima. Časopis Vitez postao je prvi poljski katolički dnevnik. Tri godine kasnije imao je milijunsku nakladu.
Osnovao je podružnicu i u Japanu.
Tada je izbio 2. svjetski rat te se Maksimilijan vratio u Poljsku. Uhićen je od nacista i zatvoren u Auschwitz. Jednog je dana neki zarobljenik uspio pobjeći. Zapovjednik logora odredio je desetoricu koja će zbog toga umrijeti. Među njima je bio mladi poljski narednik koji je molio za milost jer je imao ženu i djecu. Maksimilijan se ponudio da ga zamijeni. S ostalom je devetoricom otišao u bunker. Poslije 13 dana još je samo on bio živ a ostali su umrli od gladi i žeđi. Njemu je stražar dao smrtonosnu injekciju te je 14. kolovoza, uoči Velike Gospe umro.
Pri proglašenju svetim Maksimilijana Kolbea bio je prisutan čovjek za kojega je žrtvovao život.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
