Među Hrvatima postoje dva samostana bosonogih karmelićana sv. Ivana od Križa. To je veliki samostan u Somboru te samostan u Remetama, gdje karmelićani imaju i svoje malo sjemenište i klerikat.
Sveti Ivan od Križa (1542.-1591.) katolički je mistik, crkveni naučitelj i reformator karmelićanskog reda. Jedan je od najvećih katoličkih mističnih pisaca, a njegova djela Uspon na goru Karmel, Duhovni spjev, Tamna noć duše i Živi plam ljubavi klasična su djela europske duhovnosti i književnosti. Svoje mistično iskustvo izrazio je slikovitim pjesničkim jezikom, ne zanemarujući pritom sustavnost i cjelovitost, ostavivši tako neprolazni duhovni nauk.
Imao je 49 godina kada je umro. Od toga je 28 godina proveo u Karmelu. Umro je iscrpljen patnjama. Silna ljubav uzdigla ga je do najužeg sjedinjenja s Bogom, upriličila ga raspetom Isusu i, preobrazivši ga, učinila je od njega diva kršćanske svetosti. Po “djelotvornoj kreposti” Ivan je otac i obnovitelj Karmelskog reda, a ta krepost preko progona i borbe stvara od njega autora posebne duhovnosti obnovljenog Karmela.
Među Hrvatima postoje dva samostana bosonogih karmelićana sv. Ivana od Križa. To je veliki samostan u Somboru te samostan u Remetama, gdje karmelićani imaju i svoje malo sjemenište i klerikat. Isto tako i bosonoge karmelićanke sv. Terezije Avilske imaju nekoliko samostana kod nas. Prvi je u Brezovici nedaleko od Zagreba, koji je osnovao kardinal Stepinac. Kad je osnovao taj samostan, izrazio je njegovu osnovnu nakanu ovim riječima: “Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, da ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.”
