Oni su ostali postojani u svojoj vjeri i nipošto se nisu htjeli odreći one Istine za koju je Spasitelj svijeta dao svoj život: kadija ih je osudio na smrt, a dok presuda nije službeno potvrđena, muslimani su ih mučili na svake načine.
Treći je dan građanski sud potvrdio presudu, pa je odmah tamošnje muslimansko stanovništvo navalilo na našeg Nikolu i njegovu subraću, te su ih sasjekli mačevima, a potom bacili na lomaču.
Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. O njegovu djetinjstvu i odrastanju ne zna se mnogo, kao ni o tome što je djelovalo na mladu dušu, te potaklo Nikolu da stupi u franjevački red.
Došavši u Jeruzalem koji su tada držali muslimani, Nikola se nije zadovoljio ispovijedanjem hodočasnika i još malobrojnijih vjernika koji su boravili u Jeruzalemu. On je htio privući Kristu i one koji ga ne poznaju. Poslije duljih razmišljanja i rasprava s braćom o propovijedanju Saracenima, o opasnosti takva pothvata, o opravdanosti izlaganja svog života mučeništvu držeći na umu onu Pavlovu: “Jao meni ako ne propovijedam”, Nikola je zaključio da je za njega “život Krist, a smrt dobitak”.
Muslimanska svjetina ubila franjevce i bacila u vatru
U društvu s vjernim subratom i prijateljem fra Deodatom iz Ruticinija, koji je već u Bosni dijelio s njim životne tegobe i radosti, i još dvojicom subraće, Nikola se odvažio na odlučan korak: javno propovijedati Krista. Držeći da će najlakše pridobiti Saracene ako pridobiju njihova poglavara kadiju, oni se, po primjeru osnivača Reda sv. Franje, najprije zaputiše k njemu. Ali kao sto je Franjina riječ ostala bez uspjeha, ostade tako i njegovih duhovnih sinova. Jedino što je Franjo poslije svog neuspjeha mirno mogao otići, dok su ova četvorica osuđena na smrt i izmrcvarena mučenjem prispjela u mračno podzemlje i u teške okove.
Ubrzo je sveti Nikola zajedno sa svojom subraćom odlučio poći pred jeruzalemskog kadiju, kako bi ga oni uvjerili u ispravnost kršćanske vjere, ali se na to kadija razljutio i najavio da će ih svu četvoricu dati pogubiti ukoliko se odmah ne odreknu kršćanstva. Kako su oni ostali postojani u svojoj vjeri i nipošto se nisu htjeli odreći one Istine za koju je Spasitelj svijeta dao svoj život, kadija ih je osudio na smrt, a dok presuda nije službeno potvrđena, muslimani su ih mučili na svake načine. Treći je dan građanski sud potvrdio presudu, pa je odmah tamošnje muslimansko stanovništvo navalilo na Nikolu i njegovu subraću, odnosno sasjekli su ih mačevima, a potom bacili na lomaču. Bilo je to 14. studenoga 1391. godine.
Sveti Nikola Tavelić – zaštitnik hrvatskog naroda
Tako je Nikola postigao krunu mučeništva i time postao slika svog naroda koji će kroz buduća stoljeća proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere – biti “ostatak ostataka” – “plačuća”, “suha kao prut”, mala, pritiješnjena Hrvatska, ali ipak – pritisnuta, ali ne i pritiješnjena.
Sveti Nikola Tavelić zaštitnik je hrvatskoga naroda, a danas nam može biti veliki uzor u hrabrom naviještanju vjere nekršćanima, kada itekako moramo biti svjesni činjenice kako mnogi i mnogi kršćani diljem svijeta bivaju mučeni i ubijani od strane muslimanskih fundamentalista, te kako će sličnih mučeništava kakva su podnijeli sveti Nikola Tavelić i njegova subraća biti sve više. Važno je stoga nadahnjivati se na vjeri svetoga Nikole i slijediti njegov put, odnosno naviještati Istinu, bez obzira na okolnosti i bez obzira na težinu mogućih posljedica.
Mučeništvo neustrašivog franjevca Nikole Tavelića, plemenitog sina roda hrvatskog, neka bude svjetlo u mraku današnjice da katolik i Hrvat bude postojan u vjeri u Boga do same smrti, kako su u starni činili veliki sinovi hrvatskog naroda.
