Posebno zanimljivima se čine Terezijina pisma koja otkrivaju njezinu genijalnost i prilagodbu osobama i prilikama, dosjetljivost, lukavost u postizanje cilja, jednako kao suosjećanje, toplinu, ljubaznost. Ona iskreno suosjeća, tješi, korigira, smije se, a iza te duhovitosti se osjeća njezina briga i ljubav prema osobama.
Važno je znati svakom katoliku da je jedna od najvećih svetica i prva naučiteljica Crkve – najtežim trenucima je sačuvala svoj smisao za humor!
Duhovite zgode iz života velike svetice:
Dušni Dan: Svetica se na Dušni dan zatekla u Salamanci u pripremi za osnutak novog Karmela. Nalazila se sama sa Marijom od Presvetog Sakramenta u prostoriji u kojoj su prije boravili studenti sveučilišta. Sestra Marija joj reče: “Majko, ako sad uđu lopovi, što ćemo napraviti?” Sveta Terezija, iako se i sama bojala joj odgovori: “Sestro, spavaj dok ne dođu, a kad se probudiš, počni se bojati.”
Ivan od Križa: Svetica je često razgovarala u govornici samostana Utjelovljenja s ocem Ivanom od Križa. Obadvoje su bivali zahvaćeni Duhom Božjim u tolikoj mjeri da su ostajali u ekstazi i levitaciji. Jednom prilikom je samo Ivan od Križa bio uzdignut u levitaciju, na što je Svetica odmah rekla:
“Ne može se govoriti o Bogu s fray Ivanom jer se odmah uzvisi.“
Ivan od Križa: Nakon što je dobila dozvolu za osnutak prvog samostana bosonogih karmelićana Sveta Terezija je u osobi Antuna od Isusa i Ivana od Križa zadobila prve bosonoge karmelićane. Kako je Ivan bio niska rasta, a vrlo ga je cijenila, znala je u šali govoriti:
“Blagoslovljen nek je Bog, jer za osnutak bosonoge braće, imam redovnika i pol!”
O vlastitoj svetosti: Ljutila se što su je smatrali za sveticu: “Poslije smrti će me držati u čistilištu do Sudnjeg dana, jer vjerujući da sam sveta, nitko se neće za mene moliti.”
O lažnim svjedočanstvima protiv nje: U Sevilli su protiv Svetice podigli lažna svjedočanstva.
Kad je to čula s mirom je rekla: “Blagoslovljen bio Bog, ovdje znaju tko sam, jer na drugim mjestima su prevareni.”
O križevima života: Svetica je znala govoriti s finom ironijom, napose ako su se sestre tužile na male stvari: “Ako praviš križeve iz ničega, živjet ćeš stalno razapeta.”
O Isusu: Zapisano je da je jednom čistila kapelicu i pala. Jako se ozlijedila u laktu. Pogledala prema Svetohraništu i uzdahnula:
“Zašto ovo dopuštaš, Isuse?”
“Tako ja postupam sa svojim prijateljima”, čula je Isusov glas.
“Zato ih imaš tako malo…”
Posebno zanimljivima se čine Terezijina pisma koja otkrivaju njezinu genijalnost i prilagodbu osobama i prilikama, dosjetljivost, lukavost u postizanje cilja, jednako kao suosjećanje, toplinu, ljubaznost. Ona iskreno suosjeća, tješi, korigira, smije se, a iza te duhovitosti se osjeća njezina briga i ljubav prema osobama. U najtežim trenucima je sačuvala svoj smisao za humor. Iskusila je slabe strane osoba i događaja, ali im nije pridavala važnost veću nego što imaju, imajući povjerenje u Boga. Iste teške situacije je znala kasnije začiniti ”s malo soli”- ironije i tako ponuditi svoje (d)jelo te na taj neki način dala nam do znanja da je smisao za humor bio njezin stav prema životu.
*U svojoj izvornosti i genijalnosti sveta Terezija Avilska već četiri stoljeća utječe na ono što se naziva duhovni život Europe. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. godine prvom od žena naučiteljicom Crkve.
