Na današnji dan 1960. Cipar je stekao nezavisnost potpisanim sporazumima između Ciprana, Grčke, Velike Britanije i Turske.
Cipar je bio pod bizantskom upravom do 1191. kada ga je zauzeo engleski kralj Rikard Lavljeg Srca na putu u križarski rat. On ga je prodao templarima, koji su ga pak prodali francuskom grofu Guyu od Lusignana. 1489. Godine su otok zauzeli Mlečani, a Cipar je bio centar mletačke trgovine na Istoku. 1571. Godine su ga zauzeli Turci.
Berlinskim kongresom 1878. je došao pod britansku upravu (Osmansko carstvo ga je ustupilo Britancima u zamjenu za pomoć u rusko-turskom ratu). 1914. godine ga je formalno anektirala Velika Britanija.
Tijekom britanske uprave jača nacionalna svijest ciparskih Grka te se javljaju želje za pripajanjem Cipra Grčkoj. Politika s takvim ciljem se naziva enosis. Osnovana je organizacija EOKA (Nacionalna organizacija ciparskih boraca) koja je pokrenula terorističku kampanju protiv britanske uprave.
Nezadovoljni nacionalisti iz EOKA su 13. srpnja 1970. izveli državni udar. Novi predsjednik je postao vođa EOKA Georgios Grivas koji podržava enosis. Turci su se prestrašili mogućeg ujedinjenja s Grčkom, te je Turska 1974. izvršila invaziju na sjever otoka gdje okupirala 2/5 otoka. Brojčano nadjačane, grčke snage su se povukle, a područje the Ayia Napa se spasilo invazije samo zbog blizine britanske vojne baze koju Turci se nisu usudili napasti. Naposljetku je 37% Cipra palo u turske ruke, a 170.000 ciparskih Grka izbjeglo je na jug, da bi oko 50.000 ciparskih Turaka prebjeglo na sjever.
God. 1975. otok je podijeljen na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom UN-a. UN priznaje jedino grčku vladu, dok su Turci na sjeveru 1983. god. proglasili nepriznatu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
Etnička struktura stanovništva Cipra je sljedeća: 78% Grci, 18% Turci i 4% ostale etničke grupe. Gotovo svi, i Turci i Grci, žive na svom dijelu otoka.
