Južna Koreja namjerava izgraditi u Seoulu muzej u znak sjećanja na žene koje su tijekom II. svjetskog rata služile kao seksualne robinje japanskim vojnicima.
Južnokorejski povjesničari tvrde kako je oko 200.000 žena, većinom iz Koreje, ali i iz drugih dijelova Azije, bilo prisiljeno raditi u japanskim javnim kućama od 1939. do 1945. godine.
Na današnji dan 1993. Japan se ispričao za seksualna zlostavljanja korejskih žena u II. svjetskom ratu koje su služile kao seksualno roblje. Među njima je bilo i djevojčica od 14 godina.
Južnokorejski povjesničari tvrde kako je oko 200.000 žena, većinom iz te Japana, ali i iz drugih dijelova Azije, bilo prisiljeno raditi u japanskim javnim kućama od 1939. do 1945. godine.
Južna Koreja namjerava izgraditi u Seoulu muzej u znak sjećanja na žene koje su tijekom II. svjetskog rata služile kao seksualne robinje japanskim vojnicima.
Povjesničari su 2017. u Južnoj Koreji objavili snimku seksualnih robinja koje su služile za zabavu japanskim vojnicima (traje 18 sekundi), a otkrivena je u američkoj nacionalnoj arhivi. Vjeruje se da snimak načinjen 1944. godine, a na njemu se vidi skupina od sedam žena koje stoje ispred hotela kojeg je japanska vojska koristila kao javnu kuću u kinskom Songshanu.
Kim Bok-dong – sa 14 godina postala seksualno roblje
Kim Bok-dong je jedna od 47 još živih “žena za utjehu”, kako ih se eufemistički zvalo. Ima ih mnogo više, ali samo ih je do sada 238 javno istupilo i ispričalo svoju priču. Bile su prisilno odvedene iz svojih domova kako bi japanskim vojnicima služile kao seksualne robinje, piše nacional.hr
Nisam znala da će to trajati tako dugo. Da jesam… nikad ne bih javno istupila”, kaže Kim. “A dok se to ne riješi, nikad nećemo biti iskonski slobodne”.
Kim je imala 14 godina kada su je Japanci odveli, navodno da pomaže u tekstilnoj tvornici. “Moja majka je prosvjedovala: ‘Ona je tako mala, što će vam?’. Ali su oni rekli da mogu učiti i da će biti sve u redu. Mislila sam da je to samo na nekoliko dana”, govori Kim.
“Nekoliko dana” pretvorilo se sedam godina. Držali su je u vojnim bordelima u Kini, Indoneziji i Singapuru.
Godine 1993. tadašnji glavni tajnik u vladi Yohei Kono ponudio je “iskreno žaljenje onima koje su nezamislivo fizički i psihički patile kao žene za utjehu”. Japan je 1995. upostavio fond koji nudi individualnu financijsku pomoć ženama za utjehu.
Stručnjaci i aktivisti Konovu izjavu i taj fond smatraju tek parcijalnim priznanjem. Preživjeli traže formalnu vladinu ispriku i plaćanje reparacija, ali Japan to odbija.
