Sveti Onezim (Onesimus), učenik svetog Pavla, biskup u Efezu i mučenik, bio je rob, a ime je dobio od svojeg gospodara Filemona. Ime Onezim je grčkog podrijetla, a znači „koristan“.
Robovski život nije bio nimalo lak pa su mnogi robovi bježali od svojih gospodara. Jednog dana je Onezim orobio svoga gospodara Filemona i pobjegao iz Kolosa u Rim, stjecište pustolova iz svih naroda i zemalja. Bilo je to između 61. i 63. godine, kad je sveti Pavao bio u rimskom pritvoru.
Mogao je primati posjetitelje, a jedan od njih bio je i Onezim. Pavao, apostol naroda, poučio je Onezima u vjeri i krstio ga. Kao pritvoreniku, Onezim je Pavlu mnogo pomogao pa su se sprijateljili. Pavlu je Onezimova pomoć koristila, a i zavolio je mladog roba kao sina jer je shvatio da se radi o čovjeku dobrog i plemenitog srca. Htio ga je zadržati kod sebe, ali prema tadašnjem pravnom shvaćanju i društvenom poretku, Onezim je pripadao Filemonu, koji je također bio kršćanin.
Kada je Pavlov suradnik Tihik iz Rima odlazio u Aziju, Pavao ga je zajedno s Onezimom poslao Crkvi u Kolose (Frigija, središnja Anatolija, danas Turska). Dao je Tihiku i poslanicu, upravljenu Filemonu, u kojoj moli oprost za Onezima. Ta je poslanica pravi biser svetopisamske književnosti, a predstavlja i važni dokument, koji sadrži načelno stajalište Crkve o ropstvu.
U poslanici otkrivamo Pavlovu otmjenost, pažnju prema suradnicima, nježno očinsko srce prema svima i dosjetljiv spisateljski stil. Prema nekim izvorima, oslobođeni Onezim postao je kasnije nasljednik svetog Timoteja i biskup u Efezu.
Oko 90. bio je za progona cara Trajana kamenovan u Rimu i položio život za Krista Gospodina kao mučenik.
