17. veljače sveti Evermod – belgijski misionar nepokrštenih Germana i Slavena iz XII. stoljeća

Foto: www.commons.wikimedia.org

Sveti Evermod je bio misionarska duša, pa se svim žarom dao na obraćanje još nekrštenih Venda (njemački Wenden), zapadnih slavenskih naroda, plemena i skupina, koji su živjeli u blizini germanskih naselja na sjeveru Njemačke. Putovao je svojom biskupijom i propovijedao Vendima na njihovom materinjem jeziku. Zbog toga je i dobio častan naslov „apostola Venda“.

Sveti Evermod (Evermode), belgijski i njemački misionar, redovnik premonstratenz, biskup, apostol Venda, rođen je oko 1100. u pokrajini Hainaut (danas Belgija). Slušao je 1120. u francuskom gradu Cambraiu propovijed svetog Norberta, osnivača reda premonstratenza. Ta ga je propovijed toliko potresla i očarala da se pridružio svetom Norbertu i postano njegov vjerni suradnik i pratitelj na apostolskim putovanjima.

Sveti Norbert otišao je s Evermodom u Antwerpen, gdje su se borili protiv krivovjerja i taj je apostolski pohod urodio obilnim plodovima. Mjesec dana prije svoje smrti, 1134, Norbert je postavio Evermoda za poglavara samostana Gottesgnaden u središnjoj Njemačkoj. Zatim je 1136. postavljen za poglavara samostana svete Marije u Magdeburgu (Sachsen-Anhalt), u kojem je sveti Norbert nekoć bio biskup i veliki reformator. Iz Magdeburga je Evermod upravljao osnivanjem zajednica premonstratenza u Havelbergu, Jerichowu, Quedlinburgu i Pöhldeu.

U Magdeburgu je Evermod ostao do 1154, kada je imenovan biskupom Ratzeburga (Schleswig-Holstein), na sjeveru Njemačke. U Ratzeburgu je biskup Evermod podigao kaptol kanonika premonstratenza, a potvrdio ga je papa Hadrijan IV. Evermod je bio misionarska duša pa se svim žarom dao na obraćanje još nekrštenih Venda (njemački Wenden), zapadnih slavenskih naroda, plemena i skupina, koji su živjeli u blizini germanskih naselja na sjeveru Njemačke.

Putovao je svojom biskupijom i propovijedao Vendima na njihovom materinjem jeziku. Zbog toga je i dobio častan naslov „apostola Venda“. Umro je u Ratzeburgu iscrpljen radom i naporima za Krista Gospodina, na današnji dan, 17. veljače 1178. Njegove relikvije časte se u prvostolnici u Ratzeburgu, koju je on i podigao. Svetim ga je 1728. službeno potvrdio papa Benedikt XIII. Naročito se časti u nadbiskupiji Hamburg i u redu premonstratenza (norbertinaca).

*Vendi, naziv koji su Germani od sr. vijeka koristili za Slavene općenito, a osobito za Polapske i baltičke Slavene (Winidi, Winedi, Hwinidi, Guinidi, Winidones, Winethen, Wendene). Podrijetlo vuče od antičkih Veneta (Plinijevi Venedi, Tacitovi Veneti), koji su nastavali južne obale Baltika i porječje Visle u susjedstvu Germana. Zbog tih se dodira toponimi koji sadržavaju ime Vendi mogu pronaći i ondje gdje nije bilo slav. naseobina (Alsace, Vestfalija). U njem. kulturnom krugu tim se etnonimom katkada i danas označavaju Lužički Srbi, pomorjanski Kašubi i koruški Slovenci (Wenden, Winden, Windische). – Vendi (lat. Wendi) ime je i malobrojne narodne skupine koja je u sr. vijeku živjela na području Letonije. Njihovo etničko podrijetlo nije do kraja razjašnjeno (ugrofinsko, letonsko, slavensko), a materijalna im kultura pokazuje srodnost s baltičko-finskim Livima (Livoncima). Moguća je i njihova veza s baltičko-vislanskim Venetima. Kada su ih u XII. st. potisnuli istočnobaltički Kuri, preselili su se (možda iz doline rijeke Vente) u okolicu grada Cēsisa, koji je po njima prozvan Wenden, i sklopili savez s Nijemcima. U XVI. st. gubi im se trag.

Izvor: narod.hr