18. kolovoza 1991. otet dr. Ivan Šreter – kako je Degoricija opisao sramnu ulogu Milorada Pupovca u slučaju Šreter?

14
33
foto: Roberta F., commons.wikimedia.org

Dr. Ivan Šreter bio je jedan od vođa Hrvata zapadne Slavonije. Otet je od domaćih slavonskih Srba i odveden u logor Bučje odakle mu se gubi svaki trag.

Bio je poznat kao veliki domoljub i mirotvorac. Za vrijeme Jugoslavije 1987. bio je osuđen na zatvor i gubitak liječničke licence samo zbog uporabe riječi „časnik“ umjesto „oficir“.

Na današnji dan 18. kolovoza 1991. u blizini Pakraca otet je dr. Ivan Šreter, vođa pakračkih Hrvata i jedan od vođa hrvatskog naroda u zapadnoj Slavoniji. Otet je u blizini Pakraca, odveden u srpsko mjesto Bučje gdje je bio i logor za Hrvate i otada mu se gubi svaki trag. Nestanak dr. Ivana Šretera bio je veliki udarac za domoljube i branitelje zapadne Slavonije. Bio je vođa pakračkog HDZ-a, koji je zbog lokalnih Srba djelovao gotovo ilegalno i predsjednik regionalnog Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju.

Nakon izbijanja velikosrpske pobune 1991. godine dr. Šreter zalagao se za nenasilje te je pozivao Srbe na mir i prestanak terora koji su počeli provoditi. Istaknuo se po razboritosti, dobroti i kao pobornik rješavanja razmirica mirnim putem.

Pretpostavlja se kako je odveden u zloglasni logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja.

Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991.

Koja je uloga Milorada Pupovca u „slučaju Šreter“ – piše Slavko Degoricija

Slavko Degoricija, bivši član predsjedništva HDZ-a, saborski zastupnik i zamjenik ministra unutarnjih poslova u ratnoj 1991., otkriva u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera.

“Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek”, opisuje dr. Šretera u knjizi Degoricija i nastavlja:

„Međutim, dana 18. kolovoza 1991. godine dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prosotor Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije doktora Ive Šretera. Nitko od Srba s toga područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti, da ga barem može sahraniti uz grob njegova voljenog oca, prije nego umre. Ni na taj vapaj nitko se nije oglasio i tu se potvrdila stara narodna izreka:’Stara se dobročinstva brzo zaboravljaju’.

Slavko Degoricija u nastavku opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.

“A onda se tračak nade pojavio u liku Milorada Pupovca”

„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“, piše na 166 stranici knjige Slavko Degoricija.

Slavko Degoricija – Pupovac se nikada nije ispričao za laž i ja mu više nisam vjerovao

S Đurom Brodarcem odmah je Degoricija ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.

Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“

A onda Slavko Degoricija otkriva sramnu ulogu Milorada Pupovaca:

„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji, pa sam u sebi ponavljao Laokontovu bojazan: Što god to bilo bojim se Danajaca makar i darove nosili – Hrvatskoj«. (str. 165. – 167.)”

Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

No, može li Pupovac biti mirotvorac? To je moralno pitanje za njega samoga, ali i te kako važno za javnost. Jer dosad nitko, pa ni on, nije demantirao Slavka Degoriciju koji je teško optužio Pupovca u svojoj knjizi. Degoricija je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, što je ovaj znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob.

A Pupovac do danas o tome šuti i drži lekcije o mirotvorstvu. Hvala lijepa!“, zapisao je nadahnuto novinar Zvonimir Despot još davne 2008. za današnjeg mirotvorca iz Plenkovićeve Vlade.

Ne znamo je li premijer Plenković pročitao knjigu Slavka Degoricije „Nije bilo uzalud“, jer je dobar dio tih događanja i sam propustio. Možda ne zna za ulogu Milorada Pupovca u slučaju Šreter, pa ako nije, nije zgorega pročitati, ili barem dio o sudbini njegovog stranačkog kolega domoljuba dr. Ivana Šretera.  I tada javno reći što misli o politički bliskom savezništu na državnoj razini s Miloradom Pupovcem i „darovima koje on donosi“.

Slavko Degoricija, prema svojim riječima, mu više nije vjerovao.

Izvor: narod.hr