Na današnji dan 18. studenoga 1898. rođen je u Drinovcima, Hercegovina hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić. Osnovnu školu završio je u Drinovcima, a gimnaziju polazi u Širokom brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu.
Bio je prvenstveno pjesnik, a zatim esejist, prevoditelj i kritičar. Pisati je počeo već kao 14-godišnji dječak, dok je njegova matoševska faza trajala je od 14. do 17. godine života kada je pisao pejzažnu liriku.
Prvu pjesmu Zimska pjesma objavljuje još kao 15-godišnjak u Vinkovcima 1913. u časopisu Luč. Godine 1915. seli u Zagreb i do kraja svog kratkog života bavi se isključivo književnošću i pisanjem. Godine 1920. izdaje znamenitu zbirku pjesama Preobraženja.
Umire u 27. godini života od tuberkuloze, što je bio kraj njegovog kratkog, ali vrlo plodnog stvaralačkog života.
Na A.B. Šimića uvelike su utjecali njemački ekspresionizam i A.G. Matoš. Njegovu poeziju obilježavaju sjetni, otmjeni, dekadentni ugođaji, krajolici odvojeni od svakodnevice, prigušene boje i nijanse, tiha i blagozvučna akustika, težnja za savršenstvom forme i bijeg od banalnosti svakodnevnog života.
Uz Miroslava Krležu i Tina Ujevića, Antun Branko Šimić je najistaknutiji pisac (pjesnik) hrvatskog modernizma.
Šimićeva knjiga pjesama Preobraženja, Zagreb, 1920. naziva se kamenom temeljcem modernog hrvatskog pjesništva.
