Blaženi Oton, franjevac karizmatik, živio je u Puli u prvoj polovici XIII. stoljeća. Bio je jedan od prvih sinova svetog Franje Asiškog koji su u to vrijeme stigli u Istru i jedan je od nepoznatih blaženika rođenih na hrvatskom tlu.
Njegov franjevački subrat fra Petar iz Trogira nazvao ga je 1305. „Teutoncem“ pa je vjerojatno rodom bio iz njemačkih krajeva. Predaja spominje njegovu „izvanrednu dobrotu i savršenu krepost“ i pripisuje mu četrnaest čudesnih ozdravljenja. Crkveni kroničari potanko opisuju ta Otonova čudesa. Po njima je blaženi Oton bio glasoviti mirotvorac i iscjelitelj. Izliječio je šest oduzetih ljudi, dva slijepca i dva slučaja deformiranih usana te po jednog bolesnika od grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju i jednog opsjednutog od zloduha. Neka od tih ozdravljenja učinio je za svoga života, a druga, među njima i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati na njegovom grobu.
Većina ozdravljenja uslijedila su trenutno, a neka su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.
Blaženog Otona Pulskog slavi cijela Istra, a naročito se štuje u franjevačkoj crkvi i u samostanu svetog Franje u Puli, gdje se čuvaju njegove relikvije. Oltar s relikvijama blaženog Otona nalazi se lijevo od glavnog oltara, prema ulazu u sakristiju. Najpoznatije Otonovo čudo je vraćanje vida slijepom dječaku pa je taj događaj prikazan i na zavjetnoj slici iznad oltara. Pobožni vjernički puk i danas mu se obraća u teškim prilikama, posebno kod bolesti koje je on prema predaji čudesno izliječio.
