23. srpnja 1887. prof. Franjo Galinec – žrtva partizanskih zločina u Varaždinu zajedno s drugim varaždinskim intelektualcima

Foto: Thinkstock

Treba zabilježiti i naglasiti da je Franjo Galinec, profesor varaždinske gimnazije i književni povjesničar, žrtva svoga hrvatskog domoljublja. Zajedno sa svojim kolegama, profesorom Josipom Kaštelanom i gimnazijskim vjeroučiteljem Josipom Kalajdžićem, bio je ubijen u okolici Varaždina u svibnju 1945. godine, u partizanskim pokoljima koji su zahvatili i barokni grad na Dravi.

Partizanski pokolji u Varaždinu 1945. godine i ubijanje liječnika u Općoj bolnici Varaždin

 

Ubojice bili su komunistički zločinci koji su za vrijeme crvene strahovlade bez suđenja ubijali i nedužne ljude. Nema takvog zločina u ranijoj dugoj povijesti varaždinske gimnazije.

Naravno, čak i danas hrvatska znanost i mediji zapostavljaju značajne intelektualne osobe koje su bile čvrsto na tragu emancipacije i državostvornosti Hrvatske, pa tako i u Varaždinu.

Pravednost zahtijeva da se već jednom počnu spominjati i profesori koji su svojim radom afirmirali onaj dio intelektualnog Varaždina koji se kretao stazama hrvatstva, hrvatskih
opcija, koje su imale različite oblike, ali isti cilj: političku emancipaciju Hrvatske. Za nju su se zalagali ne kao političari, ne kao pripadnici političkih stranaka, nego kao graditelji hrvatske kulturne svijesti, poznatog mehanizma u borbi za emancipiranu Hrvatsku. Spomenut ćemo tek nekoliko poznatih imena profesora varaždinske gimnazije koji su se isticali na toj crti javnog djelovanja: Franjo Galinec, Ivo Horvat, Ante Neimarević, Josip Kaštelan, Martin Balić. Nije slučajno što su svoje javno djelovanje povezali s radom varaždinskog Pododbora Matice hrvatske, pojačanim i obogaćenim hrvatskim temama i sadržajima osobito tridesetih godina, uoči sudbonosnih događaja vezanih za
II. svjetski rat.

Ali, prije svega, profesor Galinec mora biti spomenut i istaknut kao znanstvenik. Područje njegova znanstvenog interesa bijaše starija hrvatska književnost, posebno ona koja je izražena na hrvatskom kajkavskom jeziku.

Zbog prerane smrti njegov znanstveni opus nije opsežan (dvadesetak biblio­grafskih jedinica), ali je napisao nekoliko radova koji imaju čvrsto mjesto u znanstvenoj literaturi.

To je studija “Isusovac Ardelio Delia Bella i Vuk Karadžić”, studija o Hilarionu Gašparotiju, autoru knjige “Cvet Sveteh”, ras­prave o Ezopovim basnama i Edipovu motivu u kajkavskoj književnosti, zatim istraživanje podrijetla hrvatskih narodnih pripovijedaka u pisanoj književ­nosti.

Njemu najdraža metoda istraživanja je komparativna metoda jer on hoće da njegova glavna znanstvena zadaća bude otkrivanje tematskih, idejnih, čak tekstualnih podudarnosti medu piscima u različitim književnim sredinama ili različitim razdobljima, ali isto tako i među piscima koji su jedni drugima bili suvremenici.  Kao gimnazijski profesor podučavao je u nastavi hrvatskog jezika, književ­nosti, a povremeno i u nastavi latinskog, grčkog i njemačkog jezika.

Grad Varaždin dao je nekoliko znanstvenika koji su se bavili hrvatskom književnom poviješću: Ivan Kukuljević Sakcinski, Vatroslav Jagić, Ivan Milčetić, Branko Vodnik, Miroslav Šicel. Profesor Galinec zaslužuje da bude uvršten u ovu plejadu na koju su varaždinski intelektualci vrlo ponosni.

 

Vrijedan zapis i djelo Drage Bišćana o životu i djelu profesora Galinca možete pročitati ovdje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr