Treba zabilježiti i naglasiti da je Franjo Galinec, profesor varaždinske gimnazije i književni povjesničar, žrtva svoga hrvatskog domoljublja. Zajedno sa svojim kolegama, profesorom Josipom Kaštelanom i gimnazijskim vjeroučiteljem Josipom Kalajdžićem, bio je ubijen u okolici Varaždina u svibnju 1945. godine, u partizanskim pokoljima koji su zahvatili i barokni grad na Dravi.
Partizanski pokolji u Varaždinu 1945. godine i ubijanje liječnika u Općoj bolnici Varaždin
Ubojice bili su komunistički zločinci koji su za vrijeme crvene strahovlade bez suđenja ubijali i nedužne ljude. Nema takvog zločina u ranijoj dugoj povijesti varaždinske gimnazije.
Naravno, čak i danas hrvatska znanost i mediji zapostavljaju značajne intelektualne osobe koje su bile čvrsto na tragu emancipacije i državostvornosti Hrvatske, pa tako i u Varaždinu.
Pravednost zahtijeva da se već jednom počnu spominjati i profesori koji su svojim radom afirmirali onaj dio intelektualnog Varaždina koji se kretao stazama hrvatstva, hrvatskih
opcija, koje su imale različite oblike, ali isti cilj: političku emancipaciju Hrvatske. Za nju su se zalagali ne kao političari, ne kao pripadnici političkih stranaka, nego kao graditelji hrvatske kulturne svijesti, poznatog mehanizma u borbi za emancipiranu Hrvatsku. Spomenut ćemo tek nekoliko poznatih imena profesora varaždinske gimnazije koji su se isticali na toj crti javnog djelovanja: Franjo Galinec, Ivo Horvat, Ante Neimarević, Josip Kaštelan, Martin Balić. Nije slučajno što su svoje javno djelovanje povezali s radom varaždinskog Pododbora Matice hrvatske, pojačanim i obogaćenim hrvatskim temama i sadržajima osobito tridesetih godina, uoči sudbonosnih događaja vezanih za
II. svjetski rat.
Ali, prije svega, profesor Galinec mora biti spomenut i istaknut kao znanstvenik. Područje njegova znanstvenog interesa bijaše starija hrvatska književnost, posebno ona koja je izražena na hrvatskom kajkavskom jeziku.
Franjo Galinec rodio se 23. srpnja 1887. u Vranojelju, općina Ivanec, u seljačkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Vrbnu, a gimnaziju u Varaždinu gdje je lipnja 1908. položio ispit zrelosti.
U državnu službu stupio je kao nastavnik na Gimnaziji u Varaždinu svibnja 1914. U jesen te godine bio je mobiliziran i upućen na frontu gdje ostaje do kraja I. svjetskog rata. Godine 1918. ponovno se vrača na rad u varaždinsku gimnaziju. Tu će ostati do kraja života, s jednim prekidom od siječnja 1930. do rujna 1933. kad je službovao kao profesor na Učiteljskoj školi u Čakovcu. Od siječnja 1940. do travnja 1941. obavljao je dužnost ravnatelja varaždinske gimnazije, a od tada do smrti, svibnja 1945., opet je radio kao profesor. Za cijelog svog radnog vijeka predavao je hrvatski jezik i književnost, povremeno je vodio nastavu latinskog, grčkog i njemačkog jezika, navodi Drago Bišćan u znanstvenom radu.
Zbog prerane smrti njegov znanstveni opus nije opsežan (dvadesetak bibliografskih jedinica), ali je napisao nekoliko radova koji imaju čvrsto mjesto u znanstvenoj literaturi.
To je studija “Isusovac Ardelio Delia Bella i Vuk Karadžić”, studija o Hilarionu Gašparotiju, autoru knjige “Cvet Sveteh”, rasprave o Ezopovim basnama i Edipovu motivu u kajkavskoj književnosti, zatim istraživanje podrijetla hrvatskih narodnih pripovijedaka u pisanoj književnosti.
Njemu najdraža metoda istraživanja je komparativna metoda jer on hoće da njegova glavna znanstvena zadaća bude otkrivanje tematskih, idejnih, čak tekstualnih podudarnosti medu piscima u različitim književnim sredinama ili različitim razdobljima, ali isto tako i među piscima koji su jedni drugima bili suvremenici. Kao gimnazijski profesor podučavao je u nastavi hrvatskog jezika, književnosti, a povremeno i u nastavi latinskog, grčkog i njemačkog jezika.
Grad Varaždin dao je nekoliko znanstvenika koji su se bavili hrvatskom književnom poviješću: Ivan Kukuljević Sakcinski, Vatroslav Jagić, Ivan Milčetić, Branko Vodnik, Miroslav Šicel. Profesor Galinec zaslužuje da bude uvršten u ovu plejadu na koju su varaždinski intelektualci vrlo ponosni.
Vrijedan zapis i djelo Drage Bišćana o životu i djelu profesora Galinca možete pročitati ovdje.
