Treba zabilježiti i naglasiti da je Franjo Galinec, profesor varaždinske gimnazije i književni povjesničar, žrtva svoga hrvatskog domoljublja. Zajedno sa svojim kolegama, profesorom Josipom Kaštelanom i gimnazijskim vjeroučiteljem Josipom Kalajdžićem, bio je ubijen u okolici Varaždina u svibnju 1945. godine, u partizanskim pokoljima koji su zahvatili i barokni grad na Dravi.
Partizanski pokolji u Varaždinu 1945. godine i ubijanje liječnika u Općoj bolnici Varaždin
Ubojice bili su komunistički zločinci koji su za vrijeme crvene strahovlade bez suđenja ubijali i nedužne ljude. Nema takvog zločina u ranijoj dugoj povijesti varaždinske gimnazije.
Naravno, čak i danas hrvatska znanost i mediji zapostavljaju značajne intelektualne osobe koje su bile čvrsto na tragu emancipacije i državostvornosti Hrvatske, pa tako i u Varaždinu.
Pravednost zahtijeva da se već jednom počnu spominjati i profesori koji su svojim radom afirmirali onaj dio intelektualnog Varaždina koji se kretao stazama hrvatstva, hrvatskih
opcija, koje su imale različite oblike, ali isti cilj: političku emancipaciju Hrvatske. Za nju su se zalagali ne kao političari, ne kao pripadnici političkih stranaka, nego kao graditelji hrvatske kulturne svijesti, poznatog mehanizma u borbi za emancipiranu Hrvatsku. Spomenut ćemo tek nekoliko poznatih imena profesora varaždinske gimnazije koji su se isticali na toj crti javnog djelovanja: Franjo Galinec, Ivo Horvat, Ante Neimarević, Josip Kaštelan, Martin Balić. Nije slučajno što su svoje javno djelovanje povezali s radom varaždinskog Pododbora Matice hrvatske, pojačanim i obogaćenim hrvatskim temama i sadržajima osobito tridesetih godina, uoči sudbonosnih događaja vezanih za
II. svjetski rat.
Ali, prije svega, profesor Galinec mora biti spomenut i istaknut kao znanstvenik. Područje njegova znanstvenog interesa bijaše starija hrvatska književnost, posebno ona koja je izražena na hrvatskom kajkavskom jeziku.
Zbog prerane smrti njegov znanstveni opus nije opsežan (dvadesetak bibliografskih jedinica), ali je napisao nekoliko radova koji imaju čvrsto mjesto u znanstvenoj literaturi.
To je studija “Isusovac Ardelio Delia Bella i Vuk Karadžić”, studija o Hilarionu Gašparotiju, autoru knjige “Cvet Sveteh”, rasprave o Ezopovim basnama i Edipovu motivu u kajkavskoj književnosti, zatim istraživanje podrijetla hrvatskih narodnih pripovijedaka u pisanoj književnosti.
Njemu najdraža metoda istraživanja je komparativna metoda jer on hoće da njegova glavna znanstvena zadaća bude otkrivanje tematskih, idejnih, čak tekstualnih podudarnosti medu piscima u različitim književnim sredinama ili različitim razdobljima, ali isto tako i među piscima koji su jedni drugima bili suvremenici. Kao gimnazijski profesor podučavao je u nastavi hrvatskog jezika, književnosti, a povremeno i u nastavi latinskog, grčkog i njemačkog jezika.
Grad Varaždin dao je nekoliko znanstvenika koji su se bavili hrvatskom književnom poviješću: Ivan Kukuljević Sakcinski, Vatroslav Jagić, Ivan Milčetić, Branko Vodnik, Miroslav Šicel. Profesor Galinec zaslužuje da bude uvršten u ovu plejadu na koju su varaždinski intelektualci vrlo ponosni.
Vrijedan zapis i djelo Drage Bišćana o životu i djelu profesora Galinca možete pročitati ovdje.
Izvor: narod.hr
