Dana 23. srpnja 1906. u Sarajevu rodio se jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika, kemičar i dobitnik Nobelove nagrade za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije – Vladimir Prelog.
Iako rođen u Sarajevu, Vladimir Prelog bio je po roditeljima Zagrepčanin, čiji je otac Milan Prelog došao profesorskom službom iz rodnog Zagreba u Sarajevo. Sarajevo, i cijela BiH, je tada bilo u općem procvatu pod Austro-Ugarskom vlašću i slobodnom širenju katoličke vjere pod biskupom Stadlerom, nakon više od 400 godina turske vlasti u kojoj su katolici bili građani trećeg reda.
Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog jedini su hrvatski dobitnici Nobelove nagrade na području znanosti, obojica s područja kemije.
Vladimir Prelog, kralj kemije kako ga je nazvao američki kemičar Barry Sharpless, bio je posljednji u nizu “naših” nobelovaca. Cijeli život živio je i ponašao se upravo onako kako se često definirao, kao građanin svijeta. Unatoč tome, često je Hrvatsku s posebnom ljubavlju nazivao jednom od svojih domovina.
Osnovnu školu i dio srednjoškolskoga obrazovanja proveo je u Zagrebu, a dvije godine srednje škole proveo je u Osijeku, gdje je njegovu namjeru da se bavi kemijom potaknuo tamošnji profesor kemije Ivan Kurija. Kao 15-godišnjak objavio svoj prvi znanstveni rad pod naslovom Eine Titriervorrichtung u poznatome časopisuChemiker – Zeitung.
Završio je studij kemije u Pragu, a doktorirao je u Češkoj visokoj tehničkoj školi. Nakon doktorata radio je u laboratoriju kemijske veletrgovine, a nakon toga vratio se u Zagreb, gdje je predavao organsku kemiju na Tehničkome fakultetu. Na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije. Bio je član mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986.
Pomagao mladim hrvatskim znanstvenicima
Kao docent na zagrebačkome Tehničkom fakultetu utemeljio je Zagrebačku školu organske kemije i istraživački laboratorij u tvornici Kaštel (današnja Pliva) koja je poslije izrasla u modernu farmaceutsku tvrtku, a kasnije je u Zürichu prihvaćao mnoge hrvatske kemičare na doktorski i postdoktorski studij te im osiguravao stipendije i specijalizacije i bio im mentor. Govoreći o tome, zaključio je: „Ja to računam u ona dobra djela kada se dođe kod svetog Petra, a on pita: što ste radili? Onda ću ja to navesti kao svoje dobro djelo“.
Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. Njegova urna prenesena je u Zagreb i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.
Njegovo ime nose mnoge ustanove, ulice, nagrade i manifestacije. Još za njegova života, Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo utemeljili su nagradu Vladimir Prelog koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima za rezultate u području organske kemije. Iste godine u Zürichu je osnovano Švicarsko- hrvatsko društvo Vladimir Prelog.
