Na Badnjak se Crkva spominje praroditelja ljudskog roda Adama i Eve. Ova imena dolaze iz hebrejskog jezika – Adam znači zemljan, a Eva je ‘ona koja daje život, majka živih’. Crkveni oci naučavaju da su Adam i Eva bili oslobođeni grijeha Kristovim djelom spasenja koje se odnosi na sve ljude. Zato su u kalendaru svoje mjesto dobili u predvečerje Božića.
Ostvarenje upravo tog najvećeg Božjeg obećanja koje je izvor neizrecive radosti za cijeli narod dogodilo se Isusovim rođenjem u Betlehemu.
„Zbog toga, kao što po jednom čovjeku (Adamu op.) uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu…Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga (Adama op.) – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga (Isusa op.) – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ (Poslanica Rimljanima Novog zavjeta)
I kako reče anđeo pastirima: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“. No, rođenje jednog djeteta u Betlehemskoj štalici, te položenog u jasle, ni po čemu ne bio bilo posebno ni zanimljivo da nije bilo ostvarenje drevnog Božjeg obećanja, prema kojem to nije bio običan dječak, premda se rodio na sasvim običan način u skromnim sirotinjskim uvjetima.
Iako rođen u takvim uvjetima, on je prije svega bio Savjetnik divni, Otac vječni, Bog silni, Knez mironosni, kao što piše unaprijed o Mesiji prorok Izaija, pa je to bio pravi razlog zašto je anđeo pozvao pastire na radost. Da nije bio ispunjenje obećanja dana po prorocima, taj događaj ne bi po ničemu mogao biti temelj radosti cijelome narodu. Ali jer je ispunjenje obećanja, postaje neizrecivim i čudesnim događajem, uporištem radosti Božjemu narodu.
Doista, kao što je nekad u proročanstvima bilo najavljeno, u ovoj svetoj noći slavimo rođenje pravoga Pastira naših duša koji je bio kadar slomiti šibu goniča, pa i onda kad će se ona slomiti preko njegovih leđa. Rodio se onaj pravi ratar na Božjoj njivi koji će skinuti jaram s pleća svoga naroda, pa i pod cijenu da ga natovari na svoja leđa kao slatki jaram i lako breme, podnošljivo jer je bilo breme spasenja. Zato je došao kao dijete da se u svemu izjednači svakom čovjeku, da okusi jednostavni život običnog čovjeka, u ničemu izuzet od tegoba ljudskosti, kako bi ljudima omogućio radost pobjede nad svim protivnicima ljudskoga roda. Došao je kao dijete prihvaćajući i sam ograničenu ljudsku razumsku narav, kako bi je po vjeri obasjao neprolaznim svjetlom Božjim.
Upravo zbog toga je i nama danas ova noć znakovita i značajna po svim svojim detaljima jer nam iz ovog događaja može biti umnožena prava radost i uvećano istinsko veselje. I danas čovječanstvo tone u vlastitoj tami i mrklini, pa i onda kad to izravno ne vidi, kad mu se tako ne čini, jer je čovjek uvjeren u svjetlo materijalnog napretka i ljudskog društva. Postao je žrtvom žalosti kad je uvjeren u radost blagostanja kao da je to najveći plijen kojega se mogao domoći. Potrošio je pravu radost onda kad je napustio život na polju Božjega kraljevstva, kad se odrekao žetve Božje milosti, a prionuo isključivo na žetvu boljega standarda, većih plaća i zarada. Postao je gubitnikom u borbi života od trenutka kad se ponaša kao pobjednik jer vrlo lako dolazi do plijena po trgovinama i trgovačkim centrima, a niti ne primjećuje da se poradi toga lišio pravog nebeskog obilja. Ne vidi kako je žrtvovao dušu i istinske vrijednosti za komad zemaljske sigurnosti. Na rubu je propasti onda kad se dao porobiti, izgubiti dušu, svetinje, vrijednosti, obitelji. Upao je u mrak onda kad je ostao bez svjetla vjere, bez žara ljubavi, bez putokaza kršćanske nade. Izgubio je bitku onda kad se dao obezglaviti ostajući bez Boga. Ostao je bez žetve onda kad se odrekao Božjeg blaga i blagoslova.
Postao je roblje kad se oslobodio Boga i odrekao njegove svete volje.
Prihvatimo stoga i mi večeras sveti anđelov navještaj sa svom jednostavnošću i čistoćom srca kako su ga prihvatili pastiri, te pođimo srcem i duhom, umom i voljom prema svome Gospodinu koji se je rodio poradi nas i radi našega spasenja. Otvorimo se ovoj radosti koja nam dolazi podariti svoje božansko obilje. Odbacimo svaki strah i tugu, jer nam se rodio Spasitelj koji nas uči vjerodostojnom načinu života. Prihvatimo izljev Božje radosti koji nam se daje po Bogu koji krijepi naše duše i daje nam da obnovimo vlastiti život u svijetu odričući se bezbožnosti i svjetovnih požuda, a živeći razumno, pravedno i pobožno. Ne budimo hladni večeras na ovu blagovijest i unesimo je u vlastite živote, u svoje obitelji, te je pretvorimo u radost za cijeli narod, pozivajući svakog čovjeka na život po Bogu koji nas jedini može obnoviti i dati da se radujemo u nadi bolje budućnosti. I mi se večeras svrstajmo među miljenike Božje, jer nas Bog obasiplje svojim mirom darujući nam svoga Sina – Kneza mira. Ne dajmo da nas itko liši ove radosti, te je kao miljenici Božji odvažno svjedočimo odajući slavu novorođenome Bogu svojim životom, dok ne prispijemo do one punine koju nam je on svojim rođenjem objavio i omogućio, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
don Ivan Bodrožić
