Badnji dan ili Badnjak, a osobito Badnje večer, je bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije.
Vrhunac toga bdijenja jest proslava polnoćke. Upravo s bdijenjem je povezan niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito povezane trobojnicom.
Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru.
Najvažnije jest: bdijenje u iščekivanju polnoćke – svete mise u čast rođenja Isusa Krista.
Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu ili odlaze samo na Božić. Takvo božićno slavljenje Badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti.
Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
